Lex je napisao/la:Bio sam na doceku vatrenih 1998., bio sam i na doceku Janice i rukometasa i jos na hrpi drugih stvari ali ono sto se dogodilo jucer nisam nikad dozivio. Ljudi su se skupljali od jutra, mi smo dosli oko 1 a trg je vec bio pun. Stajali smo negdje u Frankopanskoj. Bilo je vruce, bila je kisa, bila je guzva ali atmosfera je bila odlicna. Autobus je dosao do nas oko 8 sati. Kad su prolazili uz nas poceo sam se derati Inati se Slavonijo i Vida me cuo i podivljao i zamalo srusio Modrica i Vrsaljka s krova autobusa.Kad suotisli prosli smo okolo i probili se do trga. Ti znas da je sve puno, vidio si slike i sve ali tek kad to more ljudi vidis uzivo shvatis koliko je sve to nenormalno. Kovacic je bio daleko najpijaniji pa iza njega Badelj. Bili smo umorni, oni su bili jos umorniji ali pjesma i navijanje nisu prestajali ni sekunde. Danas sam sav polomljen i sve me boli ali da je opet bio docek ponovo bih otisao. Neopisivo…
Dok je prvenstvo trajalo nisam skoro nista pisao, bilo mi je ruzno citati sve ono po onim temama i vise nisam ni ulazio tamo pa cu sad ovdje napisati nesto. Mi smo se jedva kvalificirali na SP, bilo je i sranja s huliganima i smjene trenera i jos dosta drugih stvari i u pripremnim utakmicama to nije izgledalo bas uvjerljivo. U skupini smo dobili Nig, Arg i Isl i ti si racunas – Nigeriju bi morali dobiti, Argentina je jaka, Messi, Higuain, Dybala, Kun, Di Maria mogu zabiti vise nego sto panjevi mogu primiti a sa Islandom se borimo za drugo mjesto. Nakon toga krizamo se s Francuzima a protiv njih kako god da se prodje nece biti sramota.
Kad je izasao spisak igraca gledas u to i mislis da ustvari mi imamo jako dobrih igraca ali onda se i sjetis da Subasic ne zna boksati loptu, sjetis se svih glupih golova koje je dobio u Monacu, sjetis se Pivarica i Strinica, sjetis se da Lovren moze u svakon trenutku napraviti sranje, znas da Perisic i nije u nekoj formi, znas da je Rebic zivotinja ali da moze i dobiti crveni karton u devetoj minuti, sjetis se da je Rakitic imao puno losih utakmica za repku, sjetis se da Mandzo moze trcati dva dana ali i da zbog toga nekad nije ni blizu golu i sjetis se da je ona recenica koja se toliko ponavlja – "mi mozemo dobiti bilo koga ali isto tako mozemo izgubiti od svih" ustvari tocna i zbog toga ne znas sto ocekivati od tih igraca.
Onda je pocelo. Nigeriju smo dobili jer smo bolji. Argentinu smo u drugom poluvremenu pregazili ali ne mozes reci jesmo li mi ustvari toliko kvalitetni ili su oni katastrofa. Prvi smo u skupinii vec se gleda prema cetvrtfinalu gdje ceka Spanjolska. Island smo dobili s drugom momcadi i skupina je gotova a nitko ne moze reci koliko smo mi dobro igrali.
Utakmica protiv Danske mi je bila najgora za gledanje. Nikad u zivotu nisam tako nervozan bio. Jos je tu pomoglo to sto su Rusi izbacili Spanjolsku i nama je put do polufinala otvoren. Svi znaju da smo bolji od Danske ali opet ta Danska nije porezena u zadnjih 20 utakmica. Da nam ga Danci nisu zabili u prvoj minuti ne bi nam ga zabili do kraja ali isto tako mislim da mi nismo izjednacili 5 minuta kasnije da ne bi uopce izjednacili i da bi ostalo 1:0 za Dansku. Kad je Kasper obranio Luki penal mislio sam da ce mi srce iskociti. Samo ti prolaze u glavu sva ona prosla prvenstva i mislis si – pa nece nam se opet ista stvar dogoditi. Kad je Raketa zabio svi oko mene skacu, vesele se a ja stojim i samo sto se ne srusim.
Cetvrtfinale s Rusima. Tu utakmicu sam gledao potpuno mirno. Nekako sam znao da smo bolji i da idemo dalje bez obzira na to sot su oni domacini. Cak i kad su Rusi vodili i izjednacili u produzetku nisam bio nervozan. I Raketa opet zabija i mi smo u polufinalu. Ali mi smo u polufinalu a jos uvijek nismo igrali protiv nekog od velikih i jos uvijek ne mozes sa 100% reci koliko smo mi dobri.
U polufinalu cekaju Englezi. Prije prvenstva od 100 ljudi sam cuo – nek izgubimo od bilo koga ali samo ne od Engleza. Nikako se te Engleze ne moze ovdje smisliti. Ne zbog igraca nego zbog njihovih novinara i navijaca koji si po euforiji pet puta gori od nas. A mi smo grozni sto se toga tice. Ja onog Maguirea broj 6 sto je imao ne znam i nemam nista protiv njega, mozda je dobar covjek, mozda je stvarno ok lik ali ima tu neku krkansku facu kao da jedva ceka da nekom polomi noge. Nisu ni u nasoj reprezentaciji manekeni, imamo i mi zombija ali ovaj tako tupo izgleda. Da je igrao prije 30 godina kad se moglo lomiti bez da dobijes karton on bi bio legenda kao Stuart Pearce. Utakmica pocne i Englezi nam odmah povedu. Do poluvremena su mogli voditi i vise od 1:0. Tocno se sjecam da sam na poluvremenu mislio – 1998. smo se u polufinalu barem borili a sad izgleda kao da ne mozemo bas nista. I onda je pocelo. Kako utakmica ide kraju sve smo bolji. Perisic izjednacuje, Englezi ne znaju sto im se dogadja. Unistavamo ih. U produzetku isto tako. Mandzo zabija, sve se lomi, vise ne znas gdje si ali jedino znas da je gotovo i da nam ne mogu zabiti do kraja. I gotovo je. Gledas i ne vjerujes. Moja mala Hrvatska je u finalu Svjetskog Prvenstva!!! Ne moze se taj osjecaj opisati, meni su i sad oci pune suza dok ovo pisem.
Finale sa Francuzima. Euforija je na max. Dobijamo sigurno, osveta za 1998., nemaju sanse i slican shit, bla bla… Ja kroz cijelo prvenstvo citam postove debila sa forum hr., najave katastrofe prije svake utakmice, orgijanje kad gubimo i onda kmecanje kako idemo sve dalje i dalje. Mjesec dana razni kreteni i internet warriori najavljuju poraz, rade to i prije finala zato sto su toliko glupi da ne razumiju da poruz u finalu nije vazan. Ustvari, ne da nije vazan ali od svih poraza u KO fazi onaj u finalu je najmanje los. Dolazi utakmica, decki su umorni, polomljeni, igrali su utakmicu vise od svih ali dat ce sve sto im je ostalo jer je to finale. Pocne utakmica i gazimo ih. Francuzi izgledaju kao da su oni igrali 3 produzetka. Kante ne moze tocno dodati, Pogbe nema, Strinic, Vida, Brozovic, Perisic zaustavljaju Mbappea koliko je to moguce, sve izgleda odlicno i onda jbg… Faul nije bio, bio je mozda offside i faul na Mandzi, penal je cist ali kad primis 4 gola ne treba sudjenje uopce spominjati. I to je to. 4:2. Gotovo. Borili smo se koliko smo mogli ali nije islo. Gledas dodjelu medalja i tuzan si zato sto si propustio priliku, zato sto ce Francuzi za 4 godine mozda opet biti u tom finalu a tko zna hocemo li ga mi ikad vise igrati. Tuzan si sat vremena ali onda vidis igrace da se vesele srebrnoj medalji i da se smiju i slave i postajes ponosan. Tvoja mala i poluraspala drzava je druga na svijetu. I to ne u bilo cemu nego u nogometu! Kazu da se druga mjesta ne pamte ali ovo ce se pamtiti tj. pamtiti ce se duze od ostalih zato sto ga nije osvojio Brazil ili Njemacka nego Hrvatska koja mozda vise nikad nece ostvariti tako nesto.
I sad kad je sve to gotovo jos nesto ti dodje u glavu. Ovo sve sto se dogadjalo u zadnjih mjesec dana je puno vise od nogometa. Ne znam da li je ovaj video vec netko postavio na forum ali pazite ovo:
Ovi likovi su sa Samoe. Ja sam isao guglati Samou jer ni ne znam gdje je to tocno. Jednom su bili u Hr. prije nekoliko godina, sad su culi Luku i Lovrena kako pjevaju i snimili su ovo. Sa Samoe.
Na instagram sam stavio sliku sa dresom i zastavom i lupio par hashtagova i za to dobio 150 lajkova i 30ak "won our hearts" komentara i to od ljudi iz Belgije, Brazila, Kolumbije, cak i od nekih iz Francuske. I zamislite kad ja ovako ruzan i glup sa 100 instagram pratitelja dobijem takve komentare sto onda znaci kad neki pjevac, glumac ili celebrity spomene Hr. na nekoj od tih drustvenih mreza… 9gag je nakon polufinala na instagram stavio sliku Europe s istaknutom Hrvatskom i komentarom – Sad svi znate gdje se Hrvatska nalazi. 1.5 mil lajkova je ta slika skupila. Nismo mi osvojili srca zbog toga sto smo dobro igrali, mi smo to napravili zbog onog kad su oni polomili fotografa nakon Mandzukicevog gola a onda su ga svi igraci izljubili, zbog onog kad su se nakon utakmica igraci ostali igrati sa djecom na stadionu pa cak i zbog svega onog sto je Predsjednica radila. 90% stranih medija pise koliko je bilo simpaticno sve ono njezino i koliko je bilo lijepo u lozi vidjeti nekog drugacijeg, nekog tko odskace od svih drugih bezlicnih politicara a samo kod nas u Hrvatskoj je pljuvanje i gomile krkanskih komentara tipa – i neka joj nisu dali kisobran, sta uopce zena ima gledati nogomet. Nakon ovog svega se nesto mora kod nas pokrenuti. Ne mislim samo na nogomet i izgradnju stadiona i kampa. Sve druge stvari se moraju pokrenuti jer ako ovo nije dovoljno da se krene necemo se nikada pomaknuti.
Oprostite sto je ovako dugacko ispalo, oprostite zato sto znam da ima gresaka a ne da mi se provjeravati, ako zelite citati citajte a ako ne nema veze. Ukratko: Francuska je najbolja i zasluzeno je prvak. Hrvatska mozda i nije najbolja druga ekipa ovog prvenstva ali drugi smo i slavili smo jucer i slavili smo i danas i jos cemo dugo slaviti jer se ovakve stvari jako rijetko dogadjaju.
Sad idemo dalje. Iskreno se nadam da će ova generacija sjest i dogovorit se ajmo još ovaj Euro izgurat, jer sigurno se može.
