U susret stogodišnjici!

Moderatori/ce: insider,irfo

nekadafanatik
Postovi: 159
Pridružen/a: 27 jul 2015, 13:01
Kontakt:

Re: U susret stogodišnjici!

Post Postao/la nekadafanatik » 21 jun 2018, 14:43

Ispravljam se , prva JAVNA utakmica bila je 17. septembra, a službena, kao što kažu zvanični izvori protiv izvjesne "Barakohbe" ... Ipak, i dalje biram 17. septembar kao najvažniji.

nekadafanatik
Postovi: 159
Pridružen/a: 27 jul 2015, 13:01
Kontakt:

Post Postao/la nekadafanatik » 17 sep 2018, 11:38

Jednom registrovani - zauvijek registrovani. Zabranjivani . Preživjeli dva rata i tri države . "Krpili" se sami, nikada miljenici politke. Jedini multietnički fudbalski klub u Sarajevu pred Drugi svjetski rat, kažu dokumenti. "Nedovoljno sarajevski i nedovoljno politički usmjeren klub" (uprkos antifašitičkom djelovanju u ratu i masovnoj pogibiji željezničara) po mišljenju posljeratnih vlasti, koje su zbog toga napravile FK Sarajevo. Bar nisu ugasile klub, kao što su to učinile ustaške vlasti (doduše na par godina samo).

"Glavinjali", padali, dizali se, plaćali cijenu zabludama, stvarali igrače, pravili stadion desetljecima, podizali jednom tribinu, pa opet..Imali više teških poraza na pragu ulaska u istoriju. Ti nesretni i, sportski gledano, nepravedni porazi, prate klub kao usud: Četvrfinale kupa EFA sa Ferencvarošem. Polufinale UEFA za Videotonom. Finale kupa Jugoslavije sa Veležom. Izgubljena titula 1983-1984...Nešto od toga nadoknađeno zadnja dva destljeća na domaćoj sceni.

Činjenica da klub ima 97. godina i da će za tri godine ući u krug rijetkih fudbalskim timova u Evropi koji imaju tako dug život, a još uvijek nešto znače na fudbalskoj karti - poseban je osjećaj. Biti svoj i biti slobodan. Materijalno i sportski.

RIP za Dimitrija Dimitrijevića i njegove kolege. Nisu bili svjesni šta će stvoriti. A stvorili su jedan od najvažnij sarajevskih brenodva u 20. vijeku: Zemaljski muzej, Mlada Bosna, Zeljezničar, sarajevska pop škola, KK Bosna i Olimpijada.

I poslije toliko godina možemo mirno reći/: "Mi smo Zelj(ini)o, Željo je naš".

nekadafanatik
Postovi: 159
Pridružen/a: 27 jul 2015, 13:01
Kontakt:

Post Postao/la nekadafanatik » 25 okt 2018, 22:08

KO JE NAVIJAO ZA ZELJEZNICAR, A KO ZA SARAJEVO PRIJE RATA
____________________________________________________
Citao sam danas neke stare rasprave, stare nekoliko godina, o tome ko je navijao za Zelju, a ko za Sarajevo do 1992, a mnogi su objasnjavali i zasto. U vecini slucajeva prica je bila: "Sve je to isto i nije ni vazno" ili" Otac navijao za jedne, a amizda za druge", oba su "na sarajevska".., pa se onda ucesnici rasprave svajdaju koji je ipak "sarajevskiji",za koga su navijali siromasniji, a za koga bogatiji, za koga obrazovaniji, a za koga manje obrazovani...Sve to je propraceno navodjenjem dijelova grada na kojima je neko imao vise navijaca.

Za mene navijanje nije bilo slucajno, u stilu otac navijao, pa i ja navijam tako. Mada. moj otac jeste navijao za Zelju. Ali da je navijao i za Sarajevo, ipak bih dobro razmislio da li bih to ucinio i ja. Jer, dobar dio ljudi se odmah iza Drugog svjetskog rata , kada je napravljen FK Sarajevo, nije tek tako odlucivao za koga da navija - dali po dijelu grada ili nekim porodicnim simpatijama. Ko vam tako prica - laze vas.

Stvar je bila mnogo ozbijnija i ticala se i nekih drugih drustvenih, pa bogami i političkih ideala i vrijednosti. A sve pise u dokumentima i knjigama. Fakti su fakti, istorijske cinjenice i biografije ne mogu se falsifikovati i prebaciti u šalu i šegu, u stilu "nema veze". Bogami, za generacija koje su krajem četrdesetih i pocetkom pedesetih godina prošlog vijeka tek stasavale, a zapamtile su rat, ne za svakoga, ali za dobar dio njih, izbor za koga navijati imao je svoje RAZLOGE. I nije bio samo "sarajevska stvar", mada je bio i to. Pisem ovo zarad istine i zarad generacija onih u cije ime danas ljudi pisu bukvalno svasta ne razumjevajuci vrijeme u kome se sve to desavalo.

Ja sam to na vrijeme procitao i saznao. Jos u mladosti. I nikada nisam posumnjao u svoj izbor. Evo Fakata, koji su i istorijse cinjenice.

Zeljo je , kao sto znamo, nastao par godina nakon okoncanja Prvog svjestog rata. Esnafski klub željeznicara. Nista manje ali ni vise od toga...1941. godine u gradu Sarajevu postoje tri kluba koji su nacionalni, koji su okupljaliste /jedno/nacionalne omladine: "Đerzelez" , muslimanski, "Slavija" srpski, "Napredak" hrvatski. I "Zeljeznicar", koga u toj prici nema i koji gleda svojа posla. Nakon proglašavanja NDH, u ciji sastav je pridodata današnja teritorija BiH, ustaše zabranuju "Slaviju, jer su Srbi sa Jevrejima i Romima, prema rasnim zakonima koji su vladali u Trecem rajhu, stavljeni van zakona. Ostale klubove pozivaju da ucestvuju u ligi NDH. Zeljeznicar odbija. Đerzelez i Napredak - nastavljaju da igraju. Zelju, za kaznu, brisu iz registra klubova...Mnogi zeljeznicari odlaze u rat i bore se na stani pokreta otpora i partizana..I danas po gradu postoje spomenici..I to nije nikakava "komunisticka propaganda", vec su to fakti.

Nakon poraza NDH i Nijemaca, nove vlasti ukidaju i Đerzelez i Napredak , smatrajuci da su bili za NDH, obnavljaju registraciju Zeljeznicaru i Slaviji...Međutim, kako nova vlast nije zeljela jednonacionalna okupljanja, Slavija nije bila bas pozeljna. U namjeri da naprave novo drustvo sa multinacionalnim vrijednostima, Slavija nije bila bas za primjer. Naravno, nije ukinuta, kao sto su to uradile ustase, ali se na neki nacin, bez podrske, sama se ugasila.

Nove politicke vlasti zeljele su da naprave klub koji bi bio po njihovom ukusu, ali i da nekako kanalisu one navijace koji su ostali bez svojih favorita (nakon zabrane rada nekih klubova) Odluceno je da Zeljeznicar ni po imenu ni , kako se vjerovalo, po dometu nije u stanju da bude jedini ili glavni sarajevski klub. Smatralo se da ima ogranicen broj publike i ogranicenu popularnost. Zato je napravljen klub koji nosi ime glavnog grada BiH - Sarajevo, a odmah, u startu, tom klubu pridruzili su se u najvecem procentu navijaci Đerzeleza. Navijaci Napreka podijelili su se u najvecem broju izmedju Dinama (koji je nastao iz Kroacije, kluba koji je tako oprao cinjenicu da je igrao ustašku ligu) i splitskog Hajduka.

Srajevo je dobilo bordo boju dresa, jer su drugovi dobro shvatili ko ce biti gro navijaca tog kluba. Tako je nastao klub koji u startu imao političku pomoć vlasti, ali i zavidan broj navijaca. Istovremeno, Zeljeznicar je ostao klub jednog gradskog kvarta i to mu je bilo dosta - smatrali su u centralnim komitetima partije. I zaista, sve do kraja sezdesetih godina u gradu Sarajevu FK Sarajevo imao je osjetno vise navijaca od Zelje. Titula 67, njihova zlatna generacija sa Hasetom, Musemicem (Vahidinom), Fazlagicem itd bila je vrhunac popularnosti tog tima...Ali, od sedamdesetih, pojave Ribara i njegovih "beba", titule pa dalje u Osimovoj trenerskoj eri Zeljo ubrzano sustize Sarajevo po broju navijaca u gradu. Formiranjem građanskog sloja, unutar koga su mnogi navijali za Zeljeznicar, jer su prepoznali vrijednosti DRUSTVENE SREDINE i odsustvo nacionalnog i vjerskog radikalizma, ali partijske i ideoloske ostrascenosti - rastao je i brroj poklonika "plavih". Rat je jako pogodio Zeljine navijace i uticao na njihov broj, mnogo vise nego na FK Sarajevo. To je jos jedna cinjenica.

Znaci, izbor nakon rata za koga da navijas nije bio "tek tako", vec je za jedan broj mladih Sarajlija koji su imali svijest o onome sto je bilo i sto ce biti, postako pitanje UVJERENJA, a ne samo nacionalne ili druge pripadnosti. Odluka da navijaju za vec tada manje popularnog i pomalo skrajnutog Zelju bila je odluka koja se ticala - pogleda na zivot uopste, pa bogami i na buducnost grada. Sta hocu da kazem? Hocu da kazem da su postojali razlozi, i to ozbiljni, zbog kojih se navijalo za ovoga ili onoga. Ti razlozi prevazilazili su (u to doba) fudbal i ticali se stvari koje ne spadaju samo u igru.

Ovo su fakti, koji se lako mogu proevejriti, kao sto za njih postoje i svjedoci jos zivi, a mozda jos i aktivni navijaci. Mozda u njima neko vidi druge stvari od navedenih, ali ja sam ih tako shvatio slusajuci generaciju mojih roditelja...To , naravno, ne znaci da su svi navijaci bili svjesni ovoga ili da su se ravnali prema tome.

Ono sto je tacno na tim forumima kojo govore o navijanju prije 1992. jeste da su stari dijelovi grada do Marijin Dvora vecinski navijali za Sarajevo, da su Hrasno, Grbavica,kasnije izgrađena Cencig Vila i dijelovi centra, racunajci i dijelove Marijin Dvora (moj slucaj) navijali dobrim dijelom za Zelju. Naravno, i na jednoj i na drugoj strani bilo je izuzetaka. Kasnije su naparavljena "multinavijacka naselja" Otoka, Alipasino, Dobrinja...

A sto se tice pitanja koje su nacionalnosti za koga navijale...Pa iz gore napisanog neke stvari su jasnije, ali vec sezdesetih godina medju Zeljinim navijacima bilo je dosta tada muslimanske populacije. Srbi iz gradskih cetvrti, a kasnije unutar građanskih slojeva drustva, takodje su u solidnom broju navijali za Zelju,te Hrvati koji su imali veze sa zeljeznicarskom tradicijom...Ukratko, Zeljeznicar nikada nije bio dio nacionalne price ili klub koji je sluzio kao bilo cija propagandna zastava - vec klub onih koji su imali RAZLOG zbog kog navijaju za njega. Ja sam svoj razlog imao - bas zato sto je klub bio svoj i politicki skrajnut, a cist. Mogao si mirno i sa zadovoljstvom da navijas za njega, pristajuci na cinjenicu da ce rezultati uglavnom biti rijetki i skormni, ali napravljeni zahvaljujuci sopstvenom trudu..

Vidim da i danas mnogi navijaci Sarajeva pisu kako su Zeljini navijaci - mitomani i kako izmisljaju svoju istoriju. Mogao bih da im odgovrim da je bilo lako i probitacno navijati za FK Sarajevo pedesetih i sezdesetih godina, odnosno onom narodonom poslovicom da je: "Lako tuđim k..cem gloginje mlatiti".Oni ih mlate i danas. Nista nije njihovo, ni stadion, a sve je "njihovo".

Danas je sve to nevazno. (Mislim meni je vazno i danas, jer sam ja dijete vremena u kome su postojali ideali). Klinci i mladi ljudi danas nemaju iste razloge za navijanje kakve su imali njihovi ocevi i djedovi. Ali, istina je istina. Nisu stvari uvijek onako jednostavne kako izgledaju. Srecom, danas nema razloga za takve navijacke podjele. Ali, danas nema ni ideala.

Avatar
jestamaji
Postovi: 10298
Pridružen/a: 04 apr 2013, 09:46
Kontakt:

Post Postao/la jestamaji » 29 nov 2018, 11:58

stipu gloginje :mrgreen:
ja sam stanovao na pljuvomet od stadiona grbavica i defakto odrastao na istome, bilo je jasno za koga ću navijati i prije nego sam se rodio, tako da puno stvari ne mogu komentarisati.
ali bez obzira na sve to, kad mi se siva masa uključila i počela funkcionisati puno sam stvari na ovome svijetu shvatio ali jednu nikad nisam: kako neko u sarajvu i okolini može pored želje navijati za sarajevo?

nekadafanatik
Postovi: 159
Pridružen/a: 27 jul 2015, 13:01
Kontakt:

Post Postao/la nekadafanatik » 25 feb 2019, 13:05

PRIČE NAVIJAČIMA


Navijaci su so i začin kluba. Bez njih je sve bljutavo. Zbog navijača se, između ostalog, i šutira lopta....Zapamtio sam u svojoj eri (1970 i neka do 1999 i neka) razne tipove tifoza, razne sudbine, ljude raznih socijalnih i duštvenih milja...Ipak, treba izdvajati neke kao primjer zbližavanja ljudi preko fudbala. Mogao bih navesti više takvih slučajeva, a sada evo jedan o anonimnim, a zapravo, su svom dobu, posebnim ljudima. Mišo i Edin.
__________________________________________

Edin bješe dijete jedne od sarajevskim mahala. Kako je on kao "mahalaš" sa "one strane grada" navijao za plavo, a ne za bordo, nije sasvim jasno.. Stari mu je držao zlataru na čaršiji...Mihailo - Mišo bio je grbavičko dijete. Sa donjeg dijela Vraca...Otac mu je bio "zvjezdaš", ali je gotivio Zelju zbog blizine stadiona, a Mišo je bio sav u plavom.

Edin i Mišo Išli su zajedno u Petu sarajevsku gimnaziju (tako se tada zvala) na obali. Poznatu i kao "kaubojska" u to vrijeme. Preko puta Skenderije. Ulicom odmaknutu od tadašnjeg kina "Tesla" u koje su bježali sa časova da gledaju filmove... U FIsu je bila muzika, ploče u robnoj kući "Sarajka", u Vilsonovom se noću radilo ono što se s curama radilo uz debela stabla pokraj Miljacke. U Domu mladih u Skenderiji su bili koncetri i mala dvorana gdje su dolazi svi kosarkasi velikani Jugoslavije, a Delibašić punio koševe.... Život sedamdesetih i osamdesetih godina..

Mišo je onaj ludak što je slavio ulazak Zelje u finale kupa UEFA, jer je pjevao himnu sa drugima, pa se dogovarao oko nabavke karata za Madrid ne vidjevši uošte Čuhaijev pogrebni udarac u lijevi ugao Škrbinog gola. Pitao je Edu posije: "Koji ti je k.urac ko da si na pogrebu?", jer nije skontao šta se dešava...Sutradan ujutro, sjedili su na kamenjrtu (današnja istočna tribina, sada nova) i gledali tupo pred sebe, sa par stotina fanatika, i
gurali u mislima u gol one lopte što ih je Zeljo zapucao u drugom pluvremenu protiv "Videotona". Edo se kleo da nece više ići na utakmice. "Matere mi, ne radi mi cirkulacija od sinoc po tijelu" -pricao je okupljenima. Mišo je bio pijan ko letva. Mogao je da zapišava teren umjesto onih šlaufa za održavanje trave.

Njih svojica su svojevremno pred mec sa MInskom u cetvrtfinalu UEFA sa Vrela Bosne fijakerom došli pred stadion ko u svatove... Njih dvojica, flaša, smijeh, cigare...Edin je prepio prije i tokom utakmice pa je jednom prilikom prizano da nije vidio onaj fenomenalnim Mešin drugi gol Bjelorusima minut prije kraja. Vidio je tek mjesecima poslije...Mislim da mu je Miso bio vjencani kum negdje uz rat. Momačka je bila haos. U baru starog "Bristola", dole.. U sitne sate :))

Koliko sam cuo kad se zapucalo Miso je do kraja ljeta bio kod kuce. Na Vracama. Edin je bio u civilnoj zastiti u Starom gradu...Culi su se motorolom
nekoliko mjeseci. "Zvao me da dodjem tamo kod njega, a moji svi kuci. Meci lupaju po fasadi iz prvaca Šanca. Zet mi na Jevrejskom" - pricao je Miso. ..Edin je kasnije, kako sam cuo, ranjavan negdje na liniji prema Ilidzi. Miso je ispratio majku i sestrinu djecu za Novi Sad. Edin mu sredio da Misin ujak izadje na Ilidzu i sacuva glavu. Miso je krajem ljeta nestao..Pricalo se da je poginuo cak.

Nastavak priče je neobičan i potresan. Ne znam kako, mislim ne znam pojedinosti, ali oba su završili u Torontu. Isti grad, oba sa porodicama..Komunikacija? Telefonska. Nasim ljudima koji su nastojali da ih povezu da sa drugima izadju na pice i sretnu se to nije polazilo za rukom (Bar koliko se zna).

"Ubio me kad je otišo s njima i kad mi je oca strefio geler u oko odozgo" - reko je Edo... "On je mene ubio, kada su njegovi spucali moju Daru (sestru) snajperom" - pricao je Miso... "Nikad vise" - bilo je najsažetije od onog što su njih dvojica pricali..A živjeli su godinama u istom gradu, na drugom dijelu svijeta kao izbjeglice, izgnanici iz nekih svojih razloga. A oba "liječene Sarajlije".

"Ma **** fudbal" - govorio je Edo sinu. Ali, imao je u sobi na zidu dva požutjela plakata: Ne jednom šampionska generacija Ribareva, a na drugom tim iz 1985... Mišo mi je rekao jednom na piću da je sada "zvjezdaš". " Pratim samo košarku, pravo da ti kažem, i to kad igra Srbija (tada Srbija i Crna Gora)"...Ipak, kad sam bio u posjeti familiji obišao sam Misu i sa njim na satelitu, ili već čemu, odgledali smo snimak derbija sa Sarajevom Posljeratni...."Koji je ovo k...c! Otkad su to pitari ovoliko bolji, hljeb te j...o" . Nervirali smo se kao klinci... Cujes li se sa Edom? Ma, dade mi žena telefon u ruku prošle godine, ona se sastaje sa Edinom ženom rade nešto po biblioteci.. "Eto ti sad pa uživaj u tome što si izabrao - reko mu Edo, a Miso ga pitao : "A na koju si ti to himnu ustajao, majke ti? "

Otad ništa više. ..Nedavno, prije koju godinu, sreo sam u SA Edinu ženu. Znam je još od gimnazije. Svi smo išli u istu. Kaže da je Edo ležao mjesecima poslije sabraćajnog udesa. Nije mogao na noge dobro..."Znas da je Mišo dao pare za protezu...Mislim nije htio da Edin zna pa dao meni. Jer ga Edo ne bi uzeo". Pitao me: "Otkud lova? Ako je od njega, nosicu ovu sirotinjsku"..A znao je da je Misina lova...Koristio je protezu, ipak, na kraju.

Onda sam je pitao jel tačno da je Edo dobio batine kada je izvlacio Misinog ujaka iz Sarajeva. Jasta je, kaze ona. "Rekli su mu da ce naplatiti od obojice. Misi su uzeli lovu, a Edin je ostao bez slezene". .Jel znao Miso za to? Naravno.

Kad je Edo umro, poslao joj je Miso foto. On i Edo na pomoćnom stadionu zelje sa Osimom, negdje pred trening. "U njih dvojicu i na Grbavicu ne bi pucao nikad" - reko je Edinoj zeni kad je davao saucesce.

Imao sam fotku sa grupom navijaca Zelje , koju sam u selidbama izgubio.. Na njoj su smo svi, pa i njih dvojicai . "Idemo u Madrid", pisalo je na transparentu... "Da su bogdo otišli i da se nisu ni vracali odande pa taman se nikada ne udala" - rece mi Ada, Edina zena....Cesto, kad navratim na Grbavicu u setnji , pogledam na jug i na istok gdje je sad nova tribina.. Negdje bi valjalo zabiljeziti da fudbal čini ljude boljima i stvara prijateljstva do groba. Makar i neobična. Navijač je navijač...Ako je pravi navijač.

Avatar
braco
Postovi: 4316
Pridružen/a: 22 avg 2010, 23:58
Kontakt:

Post Postao/la braco » 16 mar 2019, 15:15

@nekadafanatik

Tekstovi su ti vrh, kad budeš u mogućnosti podjeli sa nama još koju priču o navijačima.

nekadafanatik
Postovi: 159
Pridružen/a: 27 jul 2015, 13:01
Kontakt:

Post Postao/la nekadafanatik » 20 mar 2019, 14:45

PUT U SLAVU

U noći 10. na 11. jun 1972. za Beograd je otišao voz pun navijača Željezničara. Ujutro će otići još jedna kompozicija. Navijači su pošli na "utakmicu svih utakmica" za klub - meč zadnjeg kola protiv Partizana, koji odlučuje titula prvaka tada veoma ozbiljne lige (uz sve političke namještaljke koje su je pratile, kao i danas uostalom). Željo, "Ribareve bebe", trebali su bar nerješeno, ako Zvezda dobije Sarajevo na Koševu...Sad ili nikad..Ili ko zna kad, bilo je to jasno i starijim navijačima i klincima. Zato je i staro mlado navuklo klupske ambleme i zaputilo se na meč koji znači put u slavu...

Otac, ali i još neki ljudi tog doba, pričali su da je malo ko vjerovao u komšije. Nije se postavljalo pitanje da li ce Miljaniceva Zvezda prosetati Kosevom, to je bilo jasno koliko i tablica mnozenja. Sve njih mucilo je drugo pitanje: Hoce li Partizan odigrati preko volje da bi odmogao Zvezdi ili ce doći naredjenje "odozgo" da moraju da "giljaju" i da odigraju za mrsku Zvezdu. Opet, Zeljo je imao ozbiljan tim. Tu istu Zvezdu su istresli iz gaća u maju, mjesec dana prije, na Marakani 4:1.....Noc prije vrelog dana. Puni kupei, cigare, pice, zafrkancija da se misli odvuku od onoga sto slijedi sutra popodne..

Jedan od punika bjese izvjesni Daco, zeljeznički radnik, izmedju 30 i 40 godina. Krupan, visok. Momčina. Sa sobom je poveo mnogo mladjeg brata
- Malog (majcin sin iz drugog braka). Bio je star onoliko koliko u danas stari tinejdzeri, 15-16 godina.. Mali je odma postao miljenik zbog neposrednosti u ophodjenju i šala. Organozovana je i sportska prognoza na kojoj su svi upisal, rezulat i strijelce. Daco je bio odredjen da čuva rezultate i garantuje uloge. A bogami, nakupilo se tadašnje love. U to doba popularna "crvenka" od deset dinara vrijedila je koliko danas vrijedi ona od 20 KM, najmanje. Jedan broj navijaca spemao se da tek na stadionu JNA kupi karte, drugi su karte već imali...

U neko doba odluče da, a već su mnogi bili pod gasom, odu do bifea i podijele navijacke strahove i dileme sa ostalim putnicima voza. Tamo su udarili po pivi do ranih sati.. "Mane" (Bukal) će ga zavuc? Ma Boško (Janković)? Škija /Katalinski/ glavom u devedesetoj iz kornera ko da gledam! Ma jok ,"Uvo" /Blagoje Bratić/ ga daje iz penala...

Negdje pred Rumu neki odlucise da se vrate i malo pridrijemaju u kupeu.Jer, svanuo je veliki dan...Na ulazi u Zeljeznicku stanicu u Begešu nastao je pakao. NEMA LOVE!!!!! A NI KARATA!!! Nekoliko kupea "orobljeno".. Izvrnuo neko svima dzepove.. Ljudi se organizovaše , postrojavanje u hodniku, jedni druge provjeravaju...haos.. Dio voza krenuo polako prema centru Beograda da ubiju vrijeme do dolaska popodnevne kompozicje koja ide u cik zore iz Sarajeva, pa svi zajedno na JNA...

Daco ostao bez love i bez karata, i sto je najgore, otisli i ulozi klađenja... ****, pa to je par mojih plata - zalio se kolegama sa zeljeznice. Ja i mogu nekako preko ograde, ali sta cu sa Malim? Pa reci da ima deset godina! Vidi koliki je klipan, ko ce u to povjerovat?

Što je najgore, voz je stajao na nekoliko stanica, i to duze, dok se cugalo u kupeu. Mogao je uci koje htio. Koga sad da zoves? Miliciju? Da prave provjeru ulazaka još od Doboja ? I koga da ganjaju.. O ****!...Muk, neraspolozenje... Veca grupa sjedi na zeljezničkoj stanici, neki maltene plaču "drotovima" da nemaju karata. Sta da radimo? A ovi slijezu ramenima. Mozda nas puste na stadion ne vole tamo ni redari Zvezdu? Bas ispade dan za pamcenje...Kad, eto glasa. Neki Beogradjani tapkarosi nude da prodaju karte u parku kraj stanice, ali da dodje samo jedan navijac Zelje i ponese lovu za sve...Ma odrace nas opet, nedam banke - vicu neki. Pokrasce nas po drugi put!? ...Neka idu dvojica, pa onda moze! Ajde, moze.....

Daco zamoli jednog od prijatelja koji radi na beogradskoj stanici da provire tamo i nadju se pri ruci. Odose ljudi.. Daj da bar pogledamo utakmicu.. **** pare sada - misli vecina. ...Vratise se ona dvojica nose karte , pjevaju! Ajmo sad... Rekvizite u ruke pa kroz grad...Krenuse.. "Mi smo Zeljini, Zeljo je nas"! ... Alo, ljudi, pa ovo su karte koje smo ponijeli iz Sarajeva..Ovo smo dobili iz kluba - viče neko...Ma daj otkud ti to? Daj da provjerim jednu sam ižvrljao u kupeu, kaze drugi....Za par minuta nađe tu ulaznicu u u špilu! Nema sumnje, stare ulaznice! Gotovo je sad... Ajmo.

I udri po gradu. Pjesma, pa na stadion par sati prije meca. Dodje i druga kompozicija iz Sarajeva. Pomiješaše se navijaci...Zvezda rastura Sarajevo na Kosevu - javlja spiker. Cak i oni raspolozeni i nacugani polako se trijezne.A na JNA 0:0. Nece ga Partizan sam sebi zabiti, ma koliko mi s njima bili dobri. Jasno je ko dan... Kad, "odbija" ispod Partizanovog juga. Naleti Boško i 1:0. Sudija dunu odmah poslije toga za poluvrijeme. ...Ali..niko jos ne vjeruje niti se raduje. Koga su zmije klale, gustera se boji...Daco nesretnik pomiješanih osjecanja. Radovao bi se ,ali sta ce sa dugom od par plata hljeb te je.o? Zeni je uzeo neku ustedjevinu, jer plata jos nije legla, a malo dijete imaju...

U drugom poluvremenu zakuca je Bosko opet iz trka..Nasta pakao! Gotovo je. Nema sumnje. Bosko na ogradi, ljudi po njemu....Pa Velija (Becishpahic) neku odbiju sutnu, jedva se dokotrljala u gol. Ali, 3:0! Pa opet Bosko glavom da se zasladi!..E sad ga štelite sa Zvezdom do sutra čaršijaneri!..Radost. Pa povratna šetnja do voza. A tamo promukli glasovi ožednili pa opet u bife. Ali, valja naci nekog da časti. Ima nas bez banke. Sve mi odnijelo! Pice, prica, pjesma.. Ljudi lako zaborave.

Ali, Daco nema mira...U povratku je kondukter u vozu onaj kolega sa beogradske stanice što ga je zamolio da malo pripazi na kupoprodaju karata u parku...Jesi sta saznao - pita ga. Sta ću saznavat kad vama lopovi sjede u kupeu, burazeru - kaže on Daci. Kakvi lopovi?! Pokazi mi ga, ko boga te molim!..Evo ti ga spava u kupeu.. Daco se sjuri tamo. Kad, u kupeu samo Mali. Spava snom pravednika...Jel on? Jel sigurno - pita Daco... Pa sa njim su podijelili lovu ovi sto su vam prodali vaše karte - kaže kondukter. Šta ti je on - pita Dacu... Hvala ti puno, i ne beri ti brigu sta mi je.... Dizi se Mali!

Svjedoci kazu da je stariji brat zatvorio kupe iznutra i tako izlemao mladjeg buraza (teska zeljezničarska ruka) da su Malog jedva prepoznali kad je pred zoru Daco popustio pred zahtjevima ostalih i pustio ih unutra. Sta bi to Daco dobri?! A evo, malo smo slavili - rece Daco. Ajde sad moj dobri Zeljovac ispricaj ljudima sta si im uradio i koliko si zaradio. Ali sve! Da se nas dvojica ne zatvaramo opet u kupe......I ispricao im je Mali sve - jedva pomicuci vilice (kako se sjecao čika Maciko, prijatelj moga oca koji je išao s njima u vozu).. Nesto para je vratio, nesto nije. Kleo se da je morao, jer duguje nekima sa Ilidze, a i sa čaršije za neke kartaske dugove...Daco je isao za njim po vagonu dok nije vratio sta je imao svakome kome je ispilo dzepove. Vratio je i onaj papir sa sportskom prognozom.. Ajde da vidimo jel ko sta pogodio!

I bome ispade jedan jedini dobitak u vagonu. Neko napisao i potpisao "4:1" i da ce tri komada dati Bosko Jankovic...Čiji je da mu damo lovu? Ma falš listić, dopisan i kasnije ubačena - reče Daco. Nemoj tako, da damo čovjeku? Ni govora!... Ispade da je ispod pognoze stajao potpis Malog.

Jel štela - stisnuo ga je Daco pred svima. Jel to bila štela, kad si ti pogodio? Jer ti drugačije sem na prevaru i ne znaš da zaradiš novac. Znam da znas sve te huligane i tamo i vamo? Ubicu boga u tebi!...Ma nije buraz - kleo se Mali. Nema tu zarade, pa statistika kaže da je Boško najbolji kad igramo u Beogradu: dao je Zvezdu 4 komada prije mjesec dana, a Partizanu u zadnje dvije na JNA dva pa tri komada. Lako je bilo za pogoditi - vikao je Mali bjezeci ispred Dacinih šaka...

Lovu mu nisu dali, vec su njom, solidarno, uz dodatak iz dzepova navijača iz drugih vagona, dopunili "Dacin dug" sa kladinicarske prognoze koji je Mali napravio bratu...Slušaj, znam da si bijesan sad, rekao je čika Maciko Daci, ali ovaj mali razmsilja o fudbalu na analitički način. Biće od njega dobar Zeljovac ..Ne zaje.avaj me, bunio se Daco.

Mali nije postao fudbalski analitičar, već jedan od poznatijih sarajevskih kriminalaca tog doba. "Šejtan", kako su ga od milošte zvali u policiji, bio je poznat po tetovazi lika druga Tita u predjelu bubrega. "Drotovi" nikad ne udaraju jako po Titi - objasnjavao je prijateljima. Istetovorao je na podlaktici i natpis "DACO 11. 6. 1972" ... Moj buraz je probao da od mene da napravi poštena covjeka - pricao je jaranima kad cugne. Bratu je kupovao godišnju ulaznicu za Zeljine utakmice (kartica na pokaz na glavnom ulazu) i slao mu, ali je Daco uvijek redovno placao običnu kartu i sjedio sa ostalim navijacima.

"Pamtim samo dva vrela sarajevska ljeta. Ono kad su mladobosnaci upucali Ferdinanda 1914. i kad je Boško dao tri komada partizanu 72" - pricao je nama klincima dugo poslije jedan stariji navijač Zelje u kafani kod Vilsonovog, gdje su penzici igrali domine i cugali koktu...Ali, čika Maciko, očev prijatelj, svjedok ovog dogadjaja, zapamtio je to ljeto za cijeli život po Daci i Malom.

nekadafanatik
Postovi: 159
Pridružen/a: 27 jul 2015, 13:01
Kontakt:

Post Postao/la nekadafanatik » 18 apr 2019, 15:47

KAKVOG ZELJU HOCETE NAKON STOGODISNJICE?
________________________________________

Za razluku od mnogih, meni uopste nije vazno da se uzimaju titule u ovakvoj ligi i to dovodjenjem placenika, koji su i sami poluigraci. Prvo, tako se ne pravi ozbiljan tim. Drugo, sta znaci jos jedna recka u ovako raspaloj ligi koju niko ziv ne prenosi i koja vrijedi koliko i jadna crngorska liga. Trece, sta ima klub od ispadanja u drugom pretkolu evropskog takmicenja i tako iz godine u godinu. Cetvrto, tako se gube navijaci i to rapidno (poluprazne tribine protiv Sarajeva). Zaglibicemo tako u NISTA i nestacemo sa fudbalske mape.

Ja vidim Zelju kao jednu vrstu Ajaksa na ovm prostorima. Sa jakom juniorskom skolom, infastrukturom, fudbalskom akademijom (rijetki imaju juniorski sistem rada i infrastrukturu medju klubovima u BiH). Osnovu da cini da cetiri-pet juniora, par talenata (jaka skauting sluzba) i dva do maksimalno tri plaćenika (dobro plaćeni da naprave razliku na terenu). Znaci, pravimo tim praveci igrace - prodamo ih i nastavimo proizvodni lanac , skauti rade svoje u blizoj i daljoj okolini, a u klub dolaze pristojna fudbalska imena, jer znaju da dolaze na ozbiljno mjesto. Tako ja to vidim.

Titule? Tutule će doći sa sistemom. I to u nizu. Napadacka igra mora dovesti navijace , nece niko da u jadnoj ligi gleda gol po utakmici! Zeljo mora biti poseban sistem i posebna pojava sa prepoznatjivom fudbaslkom skolom. To je jedini put i spas.

Iskoristiti prednosti. Zasto tolika nervoza zbog titula? Pa Sarajevo osvaja ligu, a primili su OSAM komada od sada šestoplasirane ekipe u italijanskoj ligi. Treba li da mi "popijemo" tuce golova ili je bolje da umjeso ispadanja od Kiprana ili Maltezana igramo pripremne utakmice, uigravamo neki pristojan sistem i stvaramo tim i atmosferu. Mogo je bitno ko vodi pjetlice i juniore. Cak i bitnije od toga ko vodi prvi tim, za sada.

Pare? Bice ih onoliko koliko budemo stvarali igrace. Oni su osnova svega. Nema igraca - nema para, nema sponzora. I to je jedina istina.

Stogodisnjica je velika sansa. Nisam siguran da u Klubu to sasvim shvataju. Tih 100 godina znaci kraj jedne ere i otvaranje nove stranice. Trebaju nam vizionari, a ne treneri na svakih par mjeseci, politicari i sumnjivi tajkuni postavljeni po politickim ili nacionalnim kriterijima. Opstace samo najjaci. Iskoristimo tradiciju i proslost da privucemo ljude i novac.

Mi nemamo atmosferu u klubu, jer nemamo ideju. A ideju nemamo jer nemamo ljude sposobne da je artikulisu. Zeljo izgleda danas kao neki konak/svratiste kobajagi igraci i ponekog igraca, kao mjesto gdje drugi zaradjuju novac, a klub ne zaradjuje nista. Sve to (plus ocajna liga, uzasna fudbalska infrastruktura u BiH) dovelo je do osipanja navijaca i do gubljenja sportskog kredibiliteta. Pa Zeljo je bio medju pet-sest najpopularnijih klubova u bivsoj zemlji, odmah iza Zvezde, Hajduka, Partizana i Dinama. A danas ? Ko nas se sjeca?

Bolje izgubiti sest utakmica zaredom sa svojim momcima ili talentovanim igracima na probi nego poput hokejaskih timova mijenjati postave i izgledati kao raspala limuzina. Pustite titile! Napravimo sistem.

Ako Zeljo napravi radni sportski plan , doci ce i ljudi. Svako voli da radi u sredini koja ima glavu i rep. Nasa jedina sansa je da prerastemo ovu ligu. Uostalom, buducnost fudbala je u udruzivanju. Kad tad će npr. Belgijanci i Holandjani napraviti neku "beneluks ligu". Prosto sponzori to traze. Nesto ce se morati napraviti i na ovom tlu. A to klub mora docekati spreman.

Zeljo je bio tim zeljeznicara u pocetku, pa radnika, pa srednje klase, a u novih sto godina mora biti klub koji ce prevazici i gradske i drzavne okvire i postati pojam za sebe. Regionalni. A ako se mogne i globalni, ma koliko to sada smijesno zvučalo.

Moramo postati prepoznatljiva FUDBALSKA IDEJA. Ili nas nece biti.

Klub ima tradiciju, ima navijace i ima (jos uvijek) ime i prezime van lokalnih okvira. Ako to ne iskoristi u narednih pet do deset godina gledacete na Grbavici neke duge timove sa drugim imenima, ali Zeljznicara biti nece. Zeljo ne moze da se vrati na pocetak u dvadesete godine prošlog vijeka u lokalnu izolaciju, da pristane na seoska pravila i broji nebitne utakmice i titule koje biljeze samo kupske sekretarice.

Ako ce stadion nositi ime Ivice Osima (a morao bi) , onda i klub mora imati internacionalnu vrijednost kao sto to ima osoba koja je jedan od zastitnih znakova kluba. Nemojte da od svega ostane samo ime. Trazimo vise od pobjeda. Trazimo da budemo neko i nesto u skladu sa vremenom koje dolazi.
_____________________________

ZaZelju
Postovi: 916
Pridružen/a: 09 avg 2014, 23:21
Kontakt:

Post Postao/la ZaZelju » 28 apr 2019, 22:58

Nama je sve naopako krenulo nakon sto smo onu Alisinu pjesmu Sanja poceli da pustamo na Grbavici. Bas nam je baksuzna. Mislim da nemamo nijednu pobjedu sa tom pjesmom pustenom na poluvremenu. Prvi put je bila protiv Kiprana. Prvi put na derbiju i 0:3. Krupu smo dobili, ali nije bila originalna verzija. Mozda opet tu verziju da puste protiv Mladosti. :D

nekadafanatik
Postovi: 159
Pridružen/a: 27 jul 2015, 13:01
Kontakt:

Post Postao/la nekadafanatik » 19 maj 2019, 14:38

Sezona 1976/77. kraj maja. Vec smo ispali iz lige. Jos na jesen imali smo veliki zaostatak i svega devet bodova. Samo jednu pobjedu u 17 kola i to na kraju na staroj Grbavici. U proljece su angazovani "veterani" Jozo Bukal i Edin Spreco, ali zalud. Ni Ribar nije pomogao....Zeljo je jedini osvajac prvenstva bivse zemlje (Zvezda, Partizan, Hajduk, Dinamo, Sarajevo i Vojvodina) koji je mogao ispasti iz lige. Ostali, sa enormnom politickom zaledjinom - ni pod razno... Ne sjecam se skim smo igrali u zadnjem kolu...Oprostaj uz pet -sest hiljada ljudi. Slusam starije navijace, sve je to uglavnom drustvo iz grada, Grbavica i okolina...Malo se sjecaju sampionskih dana malo zabavljaju crnjacima. Priprema za fudbalsko makljanje u Drugoj ligi - Zapad...Neko pominje da su na carsiji slavili ispadanje Zeljeznicara u Drugu ligu. Simbolicna "sahrana" od Vjecne vatre do carsije...Ali, to se komentarise bez neke pretjerane ljutne. Ironicni opaske da je to očekivano, svako zna ko je i sta..

Uostalom, vec na mecevima Druge lige "sahranjeni" ce imati veci prosjek od prvoligasa na Kosevu. Par godina kasnije pitari ce na Grbavici igrati utakmice, jer se gradski stadion Kosevo (koji su zvali svojim) renovira za Olimpijadu. Vec u prvoj sezoni po povratku dacemo im 4 komada u kupu na toj istoj Grbavici, sve sa Susicem, Pasicem, Antom Rajkovicem u njihovom timu. Bosko Jankovic je dao dva komada u toj tekmi..Oprostajnoj od fudbala po povratku iz Francuske. Godinu kasnije igracemo finale Kupa Jugoslavije kad nas je nesretni golman Njegus "sahranio". Skoro cemo doci do titule 83-84, a 1985 doguracemo do pred ulaz u finale Kupa UEFA. Svaki put sa 99 oodsto svojih igraca i "pojacanjima" iz okoline. Padacemo i dizati se. Nece niko okretati vazne telefone da nam ocisti put. Nemamo nikoga da sakupi 200-300 hiljada DM , u to doba ozbiljnu lovu, pa da nam igraci ostanu, kao sto su sa carsije donijli Safetu kada je navratio u klub da se oprosti na putu za FK Partizan...

Slatko je kad si dobar, ali ima nekog zadovoljstva i kad si slab. Tako je to i u zivotu . Malo jedno, malo drugo. Da ne bude dosadno...Sjecam se nedjelje, drugoliska tekma u 11, jedini gol na tekmi. Efektan. Zabija ga Koka (Kojovic Slobodan)."Bicemo prvaci kad se vratimo" - vice optimisticki Nebojsa. Smijemo se...Bogami, skoro da je i pogodio.

Poslije svakog pada - ide uzlet. Uvijek. Pogotovo je tako sa nekim ko se o sebi stara 100 godina. Nedonosčad, oni koji zive sa tatom i mamom od rodjenja pa do srednjih godina, ne znaju kakvo je zadovoljstvo kad si svoj gazda. Svoj covjek. Naucis kako da prezivis i najgore stvari. Il si hadzija ili si bos, kako kaze pjesma. Kako kad....Svi pamte ko je skoro napravio jednu od najvecih fudbalskih senzacija devedesetih godina pošlog vijeka. A niko se ne sjeca prvog kola UEFA i rutinskog prolaza Hamburgera na Kosevu, o kome pitari pricaju kao o "istoriji". Ili onih sest komada od Anderlehta usred Brisela, kada je bordo boja postala crvena tokom utakmice...

Da ne bude zabune. Nisam objektivan, niti sam ikada u zivotu navijao za Sarajevo - priznajem, a objasnio sam i zasto. Nemam stomak za to... Ali, da ne bude da mrzim FK Sarajevo, evo da priznam.. Postojala su (cak) dva fudbalera Sarajeva za koje mi je bilo zao sto ne igraju za Zeljeznicar. Jedan je Safet Susuc, a drugi Edhem Sljivo. I to ne zbog igre (mada su odlicno igrali) vec zbog faca i karaktera. A toga kod komsija nije bilo mnogo ni onda ni danas.

Eto, cestitam titulu. Neka je proslave vec na ljeto u revansu protiv Atalante i to na punom Kosevu. Nije svaka repriza losa.

Avatar
Osim13
Postovi: 30018
Pridružen/a: 01 apr 2017, 23:06
Lokacija: Spavaća soba Brooklyn Chase
Kontakt:

Post Postao/la Osim13 » 26 maj 2019, 20:13

Sad će još malo :ljepota:
FK OLIMPIC SARAJEVO POBJEDNIK 19. TRADICIONALNOG BAJRAMSKOG MALONOGOMETNOG TURNIRA SKENDERIJA 2010.

Admir74
Postovi: 716
Pridružen/a: 06 jun 2018, 11:08
Kontakt:

Post Postao/la Admir74 » 27 maj 2019, 10:08

Jedva čekam :opaopa: :bih:
Klub 100 :tokralju:

Veliki si Željezničare! Mnogo veći nego mnogi misle.

nekadafanatik
Postovi: 159
Pridružen/a: 27 jul 2015, 13:01
Kontakt:

Post Postao/la nekadafanatik » 05 avg 2019, 17:52

JUG, STAJANJE, DONJI NIVO IZA GOLA
__________________________________
Ponekad , po noci, kada ne mogu da spavam, ukljucim jutjub.Zalutam tako na neke stare snimke utakmica Zeljeznicara..I, obavezno, bacam pogled na jug, stajanje, donji nivo tačno iza gola. To je onaj veliki komad betona koji sada ceka da bude premosten, valjda, za novu tribinu. Na njemu sada niko vise ne stoji. Opasan je za navijace....Bio je to i prije, ali vise za srce, nego fizicki.

U onoj stalnoj masi ljudi na jugu tik dole iza gola stojim i ja. Zauvijek zabiljezen u masi poznanika sa utakmica i prijatelja. Tu su i nepoznati ljudi koji su se tada zatekli na tom mjestu, podijelili neku emicju, tugu ili radost, i od tada se vise nismo susreli..Koliko je tu onih koji vise nisu zivi iz raznig razloga? Onih koji su odavno otisli na razne strane? Gdje je nestao sav onaj dim cigareta koji nas je , kada bi slusali doktore, odavno sve trebao zakopati na Barama ili na Vlakovu? Gdje su sve one psovke, krici radosti poslije gola i očajni urlici nakon primljenih...

Gdje su sve one nedjelje strepnje? Gdje je Boško da po pet-set laznjaka /u jednom napadu/ proda nekom protivnickom izgubljenom beku? Gdje je Rade da je očeše glavom i spusti u drugi ugao gola nakon sto smo se mucili 89 minuta i vec izgubili svaku nada da cemo ga dati? Gdje je Mesa da doziva Fiću nakon što je ovaj prespavao podvaljenu loptu iz ledja obrane? Gdje je Baljic na lijevoj strani, uz danas novu tribinu, da odradi biciklo nakon što je naizgled trom (ku..ac je bio trom!!!!) sprintao od naseg gola da stigne u akciju ..Gdje je Oda da prodribla na rubu šesnaest grupu protivnikia jer mi taj dan, a i ionako, ne mozemo niti znamo da igramo protiv bunkera i "nema druge" do da se on upusti u svoja beskrajna soliranja koja izazivaju očaj sa pravim vatremetom psovki i,ponekad radosti navijaca u rasponu: "Vozi u Ilijaš Oda!" do "Oda majstore!".

Gdje je Rutko Saracevic da je izbije glavom iz peterca ili da uklize s dvije noge na centarfora nekih 20 metara od naseg gola, pa da sve svi uhvatimo za paklice i od muke zažvalimo po "Drinu" sa ili bez filtera. Gdje je omaleni antifudbaler Zeka Zecevic sa jednom kracom nogom /za nas je tada on bio pojacanje/ da ga da makazicima "Varteksu" preko glave..Gdje je omaleni Stojance Idic, okretni dribeller, Rom, predmet najodvratnijih uvreda pitara i drugih navijaca i njihov najveci dokaz da jesmo Cigani? Gdje je okretni i krupni "Maca" Škrba da pokusa vec jednom da izvadi i izboksuje onu Čuhaijevu loptu iz donjeg lijevog ugla.. Jos mi podsvjest ne da da zaboravim..

Gdje je Bukalov nasljednik Radmilo Mihajlovic koji je stalno proslavljao gol na ogradi ispred navijaca kad ga zabije prema jugu? Gdje je Bane da uklize Pasicu i odstrani ga iz utakamice, a da se onda dugo izvinjava - glavnom sudiji i dobije ovacije sa tribine iza gola...Gdje je onaj slijepi tip kog je na utakmice dovodio neki član porodice i prenosio mu sta se desava na terenu (tokom nevaznijih tekmi) da se "zakune" pred mec: "Ako ga Nikola da - progledacu!" ..Jos se "smijem", sa pola tribine, na ovu "šalu" i drmaju me trnci po tijelu..

Gdje je onaj smotani dugonja na lijevom krilu sto ne moze uz aut liniju da prodje ni policijskog psa - neki Škoro? Ona isti koji će se kao novi igrac i i reprezentativac pojaviti sezonu kasnije, a pola trbine se hvaliti da su "odmah znali da je to kapacitet". Gdje je onaj "drotov mali" - Đorđić kog smo u nedostataku svojih zvijezda poredili za Susicem? Gdje je Čipe da, spašavajući neku glupost Nikole koji se nakon (ispostavice se lakseg) potresa mozga stustio ka nasem golu, pa je Čila morao da mu uzme loptu, predribla naseg golmana i zabije je u korner dok smo svi mislili da se radi o tada popularnoj "skrivenoj kameri" .

Gdje su Zoki, Ustamujic, Vlado, Nebojsa, Edo, Edin.... gdje su one dvije crnka i plavusa koje su isle zajedno na svaku utakmicu? Gdje je onaj pitar sto je iskakao i urlao : "GO!!!" u derbijima kada god ga oni daju. I izvinjavao se i budalasto smjeskao kad bi poslije toga skruseno sjedao uz dobacivanja i promukle šapate upozorenja: "Dobro je bolan, sjedi"....

Eno nas na praznom donjem stajanju na jugu. U jaknama, obavijeni dimom, na pola puta od strepnje do radosti, od rezignacije do euforije, od tuge vjecnih 12-tih. i 14-tih na kraju sezone dok finalista UEFA, kandidata ta titulu...Eno nas pod snijegom i kisom i suncem, sa tranzistorima na uhu dok traju prenosi drugih tekmi...

Ostali smo zauvijek isti u jednoj od generacija navijaca kluba koji je star 100 godina. Eno nas dok slavimo gol sa igracima popadalim oko ograde iza gola, a okolo pucaju petarde kao da je nova godina...

Otkricu vam tajnu, mada nju zna svaki prostojniji navijac. Nisu to nikada bile prave petarde, vec zvuk pucanja srca od radosti i pjesma duse na stadionu, nedjeljom popodne.

Odgovori

Natrag na “FK Željezničar”

Online

Trenutno korisnika/ca: Nema prijavljenih korisnika/ca. i 5 gostiju.