Još jednom ovo dobro pročitati, ovaj tekst što je uradila 1921 ekipa je nešto fenomenalno.
Gledač brojeva: Igrač koji puca će dati gol, ili možda neće
Sto mu gromova, šta je xG?
Jednostavno:
xG: Očekivani broj golova koje je tim trebao da postigne, uzevši u obzir kvalitet šansi koje je tim kreirao.
xGA: Suprotno definiciji iznad, očekivani broj golova koje je tim trebao da primi, uzevši u obzir kvalitet prilika koje je protivnička ekipa kreirala.
Osnovna logika je sasvim jasna, bitni su šutevi, šutevi i samo šutevi. Svaki šut naravno nije isti, jer svaki nosi različitu vjerovatnoću (statistički gledano) da bi se postigao gol. Vjerovatnoća u osnovi zavisi od više faktora, kao npr. da li igrač koji šuta udara loptu glavom, jačom nogom ili recimo da li neko stoji ispred njega i koliko ih je, ali osnovni parametar je pozicija na terenu – gdje se igrač u trenutku šuta nalazi. U obzir dolaze svi šutevi, a ne samo oni u okvir gola, jer to što ste promašili cijeli gol – ne znači da niste imali šansu da postignete pogodak.
Kao primjer, recimo da penal, nešto što je najjednostavije izračunati u ovom smislu nosi fiksnu vjerovatnoću, tj. xG je obično oko 0.8 – a što najjednostavnije rečeno znači da očekujete od deset penala, osam će biti golovi.
Zvuči vam poznato od nekud? Naravno da da…
Sve ovo što su tek prije godinu dana shvatili fudbalski analitičari i medijski eksperti širom svijeta, kao prorok svjetskog fudbala, Alija Braco Hadžiosmanović je zaključio 1998. godine upravo na utakmici protiv Želje: “Igrač koji puca po golu će dati gol. Igrač koji ne puca po golu, on NIKADA neće dati gol.” I to je koncept xG-a.
Crna magija
Eh sada, šta mi možemo zaključiti iz ovoga. Pa recimo za primjer, evo par stvarčica na nivou jednog tima:
Tim koji ima visok xG kreira veliki broj šansi.
Tim čiji je broj golova blizu xG, ima odlične šutere.
Tim sa visokim xG a malim brojem golova ima ili loše šutere ili su jednostavno nesretni sa šutevima ili također može da znači da imaju mnogo beskorisnih šuteva van šesnaesterca.
Na nivou igrača:
Individualno, xG u poređenju sa brojem golova nam govori koliko je neko dobar kao strijelac.
Ako se ovo dalje razbije na recimo šuteve iz slobodnog udarca ili šuteve sa slabijom nogom, možemo znati koliko je neko dobar u izvođenju istih (neki novi Siniša Mihajlović?), odnosno koliko dobro koristi svoju slabiju nogu.
Na nivou taktike:
Tim sa velikim brojem postignutih golova a malim xG obično igra na kontranapade.
Tim sa niskim xGA i još manje primljenih golova govori da tim ima veliki posjed lopte sa jako dobrim individualnim karakteristikama odbrane.
Ipak, nije xG sunčani dan prepun cvjetnih livada gdje su sve vaše dileme u fudbalu rješene, a vi ste prekucali zadnji nivo. Da je ovo čarobna formula koja daje odgovore na sva pitanja, svi bi je koristili a sam fudbal bi bio predvidljiv, dosadan i egzistencijalno nepotreban – nešto kao izbori u BiH. Svakako, ovaj mehanizam ima i svojih loših strana. Recimo, svaka pozicija na terenu (ako posmatramo samo poziciju) nosi isti xG. Ukoliko na primjer imamo udarac prema golu sa iste pozicije, recimo 20m od gola – Lazara Popovića i Ronalda (debelog originala ili Cristiana, nebitno) – xG bi imao istu vrijednost a logično je da ona ipak nije ista – jer xG u suštini ne uzima u obzir individualnu kvalitetu igrača (u formuli za šut). Ima i drugih svakako, ali to nije baš tema današnje emisije.
Ja se bavim analizom podataka dijelom kroz posao i još većim dijelom kao hobi. Volim Samanthu Fox, muziku i sve što vole mladi, fudbal i naravno FK Željezničar. Omiljena boja mi je plava. Uzevši u obzir sve navedeno iznad, uradio sam analizu xG tj xGA za FK Željezničar za prvu polusezonu 2018/2019. Pa da vidimo šta presuda kaže?
Presuda
Analiza obuhvata 244 udarca koji su se desili na 19 utakmica FK Željezničar u Premijer Ligi BiH. Željo je u prvoj polovini sezone 2018/2019 imao prosječno tek 6.52 udarca prema golu protivnika (ne u okvir gola, već prema golu) po utakmici. Za referencu, čisto u istom period imamo Juventus sa 19.2 te Man. City sa 18.8 prosječno udaraca po golu – odnosno najniži prosjek za lige petice Chievo sa 7.33. Da se ne bi poredili sa “konjima”, u ligi škotske St. Mirren ima 6.94. Da li je čudno što je St. Mirren u 19 utakmica postigao 14 golova a City 51 komad?
U tih 19 utakmica Željezničar je imao 124 udarca prema golu i istovremeno dozvolio 120 udaraca prema svom golu. Ranije spomenuti prosjek od 6.5 udaraca po utakmici je jako malo, jer čemu se možeš nadati – da ćeš postići tri po tekmi? Teško.
Činjenica da je Željo uprkos ovoj statistici uspio na dvije utakmice postići po tri gola je ili izuzetan uspjeh ili luda sreća. Pogledajmo xG u tom smislu.
12 Avg 2018: Zvijezda 09 – Željezničar 1:3 1:0.87
2 Sep 2018: Široki Brijeg – Željezničar 0:3 0.59:1.05
Luda sreća, statistika kaže. Zvijezda 09 u prvoj utakmici je imala bolje šanse i dala očekivani jedan gol, ali čak i sa xG=0.87, Željezničar je dao tri. Prema xG modelu, ova utakmica je trebala zavšiti 1:1.
Sa druge strane, u utakmici sa Širokim, Željo je bio bolji, ali je trebao postići jedan a ne tri gola. Ova utakmica je po xG modelu trebala završiti 0:1.
Najbolja utakmica po xG modelu za klub je bila protiv GOŠK-a, xG od 1.37. GOŠK je u toj utakmici imao xG=1.09 i trebao je dati jedan, ali su bili sretniji i dali dva. Ova utakmica je trebala završiti 1:1 po xG modelu, ali nažalost nije. Ujedno je i porazna činjenica da nismo imali utakmicu u kojoj su šanse bile takve da bi očekivali barem dva gola po utakmici – u cijeloj polusezoni.
Sa ovim brojem udaraca, xG je iznosio 0.76 u prosjeku, po utakmici. Nažalost, sa ovim brojevima, FK Željezničar je u potpunosti prošao digitalnu transformaciju – mogli smo se nadati jednom ili nijednom postignutom golu po utakmici. Matematički gledano, kako smo igrali, bolje smo prošli u stvarnosti.
Sa druge strane, xGA je iznosio 0.74 u prosjeku. Očigledno, na Grbavici su se ove jeseni mogle očekivati samo talijanke.
Pogledajmo pregled svih utakmica, sa stvarnim rezultatima te sa xG vrijednostima i statistički očekivanim rezultatima:
Polusezonu možemo podjeliti na dvije cjeline, prva – gdje je Željo ostvario bolje rezultate od očekivanih (na četiri utakmice – GOŠK, Zvijezda 09, Tuzla City, Radnik Bijeljina) te dva puta kiksao (Čelik i Mladost u gostima). Kad se sve sabere i oduzme, rezultati su čak malo i bolji od same igre; druga – sad već notorni niz od pet poraza, gdje je igra bila takva da smo na četiri od pet barem trebali igrati nerješeno. Samim tim je jasno da je rezultat bio mnogo lošiji od same igre. Suma sumarum: Ova polusezona je kao loš brak, ne početku k’o i nekakve sreće, kasnije samo frustracije.
Zanimljivost je također i činjenica da je u četiri vezane utakmice Klub ostvario svoje najbolje, odnosno najgore xG rezultate – 11. kolo protiv Slobode najbolja odbrana polusezone (xGA=0.06) u utakmici kojoj niko ne bi dao gol da se igrala sve do Nove godine, 12. kolo protiv GOŠK-a najbolji napad (xG=1.37) iako nažalost nedostatan, 13. kolo protiv Čelika najgora odbrana (xGA=1.65) i očekivano primljena dva gola te nakon toga Zrinjski sa očigledno sretnom pobjedom (xG=0.09).
I kakva je na kraju situacija ako uporedimo stvarni bodovni saldo sa onim koji xG nudi? Pa ovakva:
Zaključak: Kako smo igrali, dobro smo se udali. Željezničar je za četiri boda prebacio statistički model koji uzima kvalitet udaraca prema golu protivnika i kvalitet dozvoljenih udaraca, 28 vs 24, ponajviše zahvaljujući pobjedi u šestom kolu. Četvrto mjesto sa ovakvom igrom i nije tako loše.
Idemo dalje, ispod – pomični prosjek od 10 utakmica.
Napad bez značajnijeg progresa u toku polusezone, ako ništa, konstantni su – ali je odbrana “propala kao kauč“, sa xGA od 0.4 na početku polusezone na preko 0.8 na kraju iste. Duplo lošije. Jednostavno smo počeli primati duplo više golova – u prvih deset utakmica smo primili sedam, u drugih devet utakmica 15 komada. Puno i previše za klub kakav Željezničar jeste i kakav želi biti.
Na individualnom nivou, stanje je sljedeće:
Sulejman Krpić je zabio čak šest golova više nego što je xG očekivao (+6,47 xG razlika) a prati ga, nažalost ne baš u korak Asim Zec (sa +1.72). Koliko su njihove performance super i za pohvalu, sa aspekta ekipe ovo i nije najbolji scenario, jer se previše napadačkih dužnosti (da budemo konkretniji zabijanje golova) koncentriše na tek par igrača ili
još specifičnije 60% datih golova dala su gore dva spomenuta igrača.
Sa druge strane, najveći “potrošač” iako i dalje ne toliko veliki, bio je Mladen Veselinović, koji je trebao zabiti barem jedan pogodak.
Što se tiče pozicija zamalo pa pravilna Gausova raspodjela (da je analiza rađena preciznije, vjerovatno bi kriva i sličila više):
Ukratko – bez previše iznenađenja. Par stvari za izdvojiti – Krpić nije imao šut van šesnaesterca, dok je sa druge strane Zec pokušavao iz različitih pozicija. Odatle i razlika u xG. Naravno, uzevši u obzir i broj šuteva. Zajmović i Veselinović, jako slični po ovom profilu, s razlikom što je Zajmović zabio dva gola, a Veselinović nijedan – te tako izvukao tiket najvećeg “potrošača”. Primjetimo još i “bombardere” Jovana Blagojevića i Filipa Arežinu, koji eto totalno suprotno od Krpića, niti jednom nisu probali šutirati unutar 16.
Sa ovim bi završili primjenu posljednje “furke” svih fudbalskih statističara u svijetu, na naš klub i nadali se, da će se na proljeće, ostvariti i slijedeće mudre riječi proroka Brace, rečene na istoj utakmici: “Momci išli ste do danas 60%, sad molim vas, radi mene, daćete svoj doprinos 80% – i nemojte da izgorite od prevelike želje za pobjedom. Bićete strpljivi, čuvaćete gol – a ja garantujem da ćete dati gol”.
nas dobri Misimovic nam fali jer nije uzimao kamatu kuknjava