Post
Postao/la tm84 » 24 okt 2010, 14:12
Prica o velikom i malom bratu
Sarajevo, jesen 1921. godine. Veliki brat je rodjen, iako tada nije mogao znati da ce imati malog brata 25 godina kasnije. Prije nego sto se osnovao sarajevski podsavez postojali su fudbalski klubovi u glavnom gradu Bosne i Hercegovine. Vecinom su bili nacionalno orijentisani, a jedino kao takav si mogao imati podrsku podsaveza. Naravno bilo je i klubova koji nisu bili nacionalni, pa je tamo mogao igrati ko god hoce. Najstariji takav klub je zapravo Hajduk iz Sarajeva, koji je osnovan neposredno poslije Prvog svjetskog rata i kao takav opstao sve do 1945. Kasnije je ukinut, jer se takmicio tokom Drugog svjetskog rata u prvenstvu NDH (iako je bio radnički klub). Zapravo, jedini radnički klub koji je prezivio okupaciju 1941-1945 jeste Zeljeznicar, jer nije dopustio da se klub takmici u prvenstvu NDH na koju su gledali kao neprijatelja. To je zapravo spasilo i taj klub. U svom postojanju do 1941. klub nije bio narocito uspjesan. Takmicio se u 1. razredu sarajevske podsavezne lige, ali za vise nije imao podrsku podsaveza. Uvijek ispred njih su bili SASK, Slavija, Hajduk. Zeljo se drzao kao 4. klub u gradu ali je imao nesto sto nijedan klub u Sarajevu nije - principe. Drzali su se svog ideoloskog shvatanja da je svako vrijedan igrati za taj bez obzira na nacionalnost, sto je u to vrijeme bilo ravno izdaji. Koliko je uistinu Zeljeznicar bio na ivici ukidanja od strane sarajevskog podsaveza govori cinjenica da se svoje igraliste koje je izgradjeno na Pofalicima 1932. bilo zatvoreno 6 godina kasnije, zbog toga jer teren nije odgovarao smjeru sjever-jug. Kako objasnjenje. Pogodite na osnovu cijeg naloga je teren na Pofalicima zatvoren. Da, SASK i Slavija, dva najpoznatija sarajevska kluba prije Drugog svjetskog rata. Ipak ni otimacina igraca od strane bogatijih sarajevskih klubova, ni zatvaranje sopstvesnog terena a ni prijetnje o ukidanju kluba nisu uspjele. Klub je prije rata stekao mnoge simpatije, prije svega radnicke klase, koje je tada zivjelo u Sarajevu. Cak ni Hajduk nije imao toliko simpatizera kao sto je Zeljeznicar imao prije 1941. godine. Kada je klub odbio 1941. da igra u novoformiranoj ligi NDH, mnogi su mislili da je to kraj klubu, medjutim, klub se ubrzo obnavlja nakon zavrsetka rata i tada pocinje prica o radjanju malog brata. Po uzoru na ostale, u to vrijeme komunisticke klubove, u Sarajevu se 24.10.1946. osniva klub Torpedo (po uzoru na moskovski). Tacnije, klub je nastao fuzioniranjem Slobode i Udarnika, koji su u prvenstvu grada Sarajeva 1945/1946 ubjedljivo porazeni i ponizeni od strane Zeljeznicara. Zeljeznicar, kao prvak Bosne i Hercegovine te sezone, postaje prvi i jedini bh predstavnik u novoj prvoj ligi Jugoslavije 1946/1947. Da bi Torpedo (kako se sve zvao do jeseni 1947.) mogao parirati iole starijem bratu, moli savez da mu Zeljeznicar ustupi 7 najboljih igraca kako bi mogao da izbori nastup u prvoj ligi Jugoslavije. Da napomenem, Zeljeznicar se tada jos uvijek nalazio u borbi za opstanak u prvoj ligi, i takav postupak nije mogao ici u korist nikome. Kako god. mnogi igraci su pokleli i morali su preci u novi klub. Zeljeznicar, tako oslabljen u igrackom kadru, naravno nije mogao da opstane u ligi i ispao je 1947. godine u drugu ligu. Svakom navijacu Zeljeznicara jedno ime ostaje u sjecanju na taj mracni period, Josko Domorocki, je rekao NE i nije dopustio da ga odvedu dzavoli u drugi klub. Tako je pobuna malog brata uz pomoc saveza i partije uspjela. Medjutim, mali brat vidjevsi da nema dovoljno navijaca na svojim utakmicama, kao veliki brat, predlaze par godina kasnije velikom bratu da se fuzioniraju, jer Sarajevo ima igrace a Zeljeznicar navijace. Veliki brat je naravno rekao NE tom prijedlogu, iako se samo takmicio u drugoj ligi Jugoslavije. Zapravo, i prije odigravanja prvog prvenstvenog derbija 1954. godine, vec je bila vidljiva ideoloska razlika izmedju velikog i malog brata. Veliki je brat uvijek drzao do principa i nije se uvlacio u bilo kakav rezim, dok se mali brat, naucen primjerima iz Zagreba ili Beograda, uvlacio u rezime kad god je mogao. Ja bih rekao razlika u shvatanju pravih sarajlija i onih false sarajlija.
Slijedi: drugi nastavak!!!
7x drzavni prvak (rekord) // 5x osvajac kupa (rekord) // 3x osvajac superkupa (rekord)
rekordi se obaraju a trofeji osvajaju!!!
Još imam informaciju da će na jugu danas biti besplatni hljebovi,kifle i ostala peciva 
