Prvo, svaka čast za tekst @Pantelija.
Srce k'o Trebević, ma kakav Trebević, k'o Kilimandžaro. Miloš na sjeveru, bakljada, pjesme, onaj megašpalir na kraju tekme, Lazić brat koji je pola sata nakon tekme ostao da se slika s rajom, bukvalno nema navijača koji se nije s njim uslikao. Brazilac na nečijim ramenima, slika neopisivo liči na onu kad je Pele sa 17 godina srušio Švede u finalu SPa, pa ga na ramenima nosili. Proslavu i vječnu ne vrijedi ni spominjat.
Nekoliko stvari mi je malčice pokvarilo cjelokupnu sliku, iskreno. Ulijetanje na teren i prije zadnjeg zvižduka, i potpisujem sve što je vođa na sjeveru rekao za takve. Zatim, u toku minute šutnje za Kelija, par seljačina sa istoka i zapada se dovikivalo, baš se čulo ono da neko urla. Sra.nje. I po meni, previše prozivanja jednog malog kluba koji je ostao na -20 iza nas. Što su nam važni da ih spominjemo na ovakvoj proslavi, moglo se tako pjevat i "Biće Tuzla qrac šampion".
Dupla Šerif Mubarek Olsun svima braćo!














