Jaz bogatih i siromasnih rijetko je gdje tako izrazen kao u Boliviji. Zadnje vrijeme citamo mnoge info o ostavci Moralesa ali vazno je znati neke stvari te barem dio komplikovane situacije ove zemlje.
Nakon programa liberalizacije sredinom 90-ih, prije svega liberalizacije trgovine, privatizacije drzavnih preduzeca... do kasnije povecanja drzavnih prihoda, ide period nemira uzrokovan i slobodnom narko kartela, prije svega proizvodjaca te distributera kokaina. Naravno kako se obrazovanju nije pridavala neka paznja, uz sve nestabilnosti visoka stopa nezaposlenosti bila je sljed dogadjaja.
Dolaskom na vlast vec sada davne 2006., Morales se okrenuo socijalistickom modelu drzavne intervencije i prema validnim parametrima ekonomski rast iznosio je 5 % godisnje te uopce definiran kao pozitivan. Kvaka u svemu tome da taj progres nije posljedica njegove znalacke politike vec povecanja medjunarodnih cijena plina (kojim ova zemlja obiluje). Pored toga tu su ogromni resursi zlata.
Kao i vecina onih koji teze socijalizmu i Morales je, barem u javnosti pozivao za pomoc najnizem sloju, ali stvorio oligarhiju sa teznjom da zavlada svim vaznim sektorima te sprijeci privatizaciju i samim tim bilo kakvo uplitanje vanjskih faktora, obzirom da ovakve vodje uvijek druge krive za svoj neuspjeh. Odmah da se ogradim od bilo kakve diskusije o Brozu, jer taj covjek je, po mom misljenju, uz sve svoj slabosti, bio politicar svjetskog renomea.
Vrhunac svega je i manipulacija izborima, koji su temelj osnovni ljudskih prava, a kao krivca optuzio je, pogadjajmo OAD-u.

Without a moral compass, the human mind will justify anything.