Kakav epski raspad na kraju
A pocelo je kao u bajci, raja je onanisala na Robijeve taktičke bravure i na prvo mjesto u grupi Lige nacija. Pri tome se zaboravila nafakaška pobjeda protiv Sj. Irske kada su ljudi izgledali kao svjetski prvaci naspram neke poluamaterski družine, svjesno se pod tepih gurala katastrofalna igra u polju.
Pocinju kvalifikacije za Euro, na utakmici protiv Grčke u drugom poluvremenu izlaze na vidjelo si nedostaci i mane u našoj igri. Nekako se spašava bod na toj utakmici, Robert uvjerava polupismenu javnost da je pitanje dana kada cemo poceti igrati kao Manchester City, ali ta utakmica je bila najava onoga što će uslijediti ubrzo.
Zatim dolazi Finska gdje je pukao prvi veliki šamar, nismo se sastavili sa loptom protiv Pukija, Uronena, Tuominena, Sparva i ostalih vedeta svjetskog fudbala. Robi je poslije tog šamaranja rekao da ce analizirati i da se moramo popraviti

Odlazimo u Torino, odigramo sasvim dobro do 80 i neke minte kada nam Verati presudi = novi poraz. Robi nas opet ubjeđuje da smo se vratili sa igrom, da možemo bolje, dolazi nam veliki Lihtenštajn kome utrpamo peticu i muda nam porastu.
Naoštreni idemo u Armeniju po tri boda, ali Mkhitaryan kaže Evo vam qrac, katastrofa od igre, novi poraz nakon kojeg i Robi pokazuje malo morala i govori da daje ostavku.
Rekao i slagao

jer nakon dva dana se predomišlja i pun elana se ponovo prihvaća nemoguce misije povratka otpisanih.
Dolazi nam Finska, mediji hajcaju atmosferu, pobjeđujemo 4-1 i opet nam muda rastu.
Idemo u Atinu da pokaramo nikad slabije helene, a vracamo se popišani, sa Šehićem kao glavnim herojem koji nas je spasio potopa.
Na kraju talijani svršiše po nama sa B timom, cisto da nas zakucaju na 5 mjesto.
I šta sad ?
Ode žutokljunac nakog Lihtenštajna gotovo sigurno, ali koga ce Begić nafatati i premuntati da preuzme selekciju za baraž, to je pitanje. A vec je u svojoj diktaturi potrošio tri selektora: Safeta, Mešu i Robija
Tipujem na Ćiru u 85 godinu, eventualno Kodro.
I halalite na dužem postu
