Nisam se dugo javio na reprezentativnu temu, pa imam potrebu da iznesem svoje mišljenje. Ovaj ciklus sam gledao 7/9 utakmica (protiv Armenije u gostima sam više bio fokusiran na F1, ali sam znao baciti pogled na to i sad ovu utakmicu protiv Italije sam prespavao). Ovo što sam gledao, mogu reći da sam bio zadovoljan samo sa tekmom protiv Finske kući, Italija u gostima prvo poluvrijeme i Grčka kući prvo poluvrijeme. Protiv kući Armenije je to izgledalo "rutinski", Lihtenštajn se pročepio kasno, a gostujuće blamaže u Armeniji, Grčkoj i Finskoj su sramota BiH fudbala. Postoje ogromne oscilacije između dva meča koja se igraju u kratkom vremenskom roku, to je neobjašnjivo. Rastaviš Finsku na proste faktore i poslije te D ekipa Grčke nadigra. Ovoj ekipi fali konstanta, fali pravi vođa i malo muda. Ko god kaže da je ova reprezentacija igrački 5. pot Evrope taj pojma nema o nogometu. Problem je motivacija i qurčobolja, počevši od Džeke i Pjanića pa do ovih botova u vidu Kovačevića i Cimirota. Imaš jedan Island koji ima jednog igrača koji nije rang Džeke i Pjanića, pa su igrali 1/4finale Eura i grupnu fazu svjetskog prvenstva. Po meni je psihološki problem najveći problem, Prosinečki je pogubljen i ne zna šta će od sebe, nema nikog da razdrma ekipu i da oni lete i za takvog vođu i za cijelu državu. Džeku apsolutno boli qurac, vjerujte da on održi jedan teamtalk i da jasno stavi do znanja šta ne štima i kako se treba ginuti letili bi svi. Prosinečki je bojim se nedovoljan autoritet, fali ovoj ekipi neko ko će im yebat mater kad zagusti, meni je samo Ćiro u glavi. Pa i Amar Osim, direktno će reći kako i šta i Edinu i Miralemu, apsolutno ga boli racku što su to zvijezde evropskog fudbala. Ovoj ekipi kvalitet ne fali za odlazak na prvenstvo Evrope, fali samo više discipline i borbenosti za svetinju, okupit najbolju klapu (Vranješ, Dilaveru papire srediti, zamoliti Vedu i Lulića da ulete i pokušaju još ovo, Begović..) i sve ljude zamoliti koji su iole uticajni u svijetu fudbala a da su Bosanci i Hercegovci da pomognu i da riješe ovu situaciju. Propustiti 2x Euro na kojem igra pola Evrope, a znaš da imaš kvalitet za to je katastrofa.
Ja sam optimista, na dvije tekme je sve moguće, pogotovo ako obe budemo domaćini naše šanse su veće. Samo da se ostvari cilj. I mislim da je dosta sranja i loših komentara ovdje, treba početi vjerovati da će se otići na Euro i što se kod ljudi stvori veća euforija, veća je vjerovatnoća da će i ovi gristi na terenu. Zato, naprijed do kraja uz ekipu i državni dres. Nije bitan protivnik, bitno je izginuti i ostaviti srce na terenu, ako se to uradi u oba meča rezultat neće izostati.

"We need to suffer. And we need to fight."