Post
Postao/la Drape » 12 apr 2020, 13:12
Zašto klubovi u BIH ne rade velike transfere kao Dinamo i Partizan?
Da je moguće proizvoditi i prodavati igrače te usput praviti velike rezultate, kada je riječ o klubovima iz regije, već godinama pokazuju Dinamo Zagreb i Partizan. Dovoljno je obratiti pažnju na posljednje četiri sezone u kojima je Dinamo prodao igrače u vrijednosti od 122 milijuna eura (Marko Pjaca, Marcelo Brozović, Marko Rog, Filip Benković...) te paralelno s tim tri puta igrao grupnu fazu europskih natjecanja, pri čemu je jednom izborio europsko proljeće.
Partizan je u posljednje četiri sezone dva puta igrao grupnu fazu Europa lige, pri čemu je jednom izborio i nokaut-fazu. U tom periodu prodao je igrače u vrijednosti od 35 milijuna eura (Nikola Milenković, Dušan Vlahović, Saša Lukić...)
Prema podacima Transfermarkta, prosječna starosna dob igrača u Premijer ligi iznosi 25,9 godina, a to je više od prosječne starosne dobi u Bundesligi, Ligue 1, Super ligi Srbije, austrijskoj Bundesligi, švedskom najjačem rangu, poljskoj Ekstraklasi, belgijskoj Jupiler ligi, makedonskoj Prvoj ligi, HNL-u...
Dakle, liga koja ima ambiciju smanjiti razliku u kvaliteti u odnosu na spomenute lige i koja im želi plasirati igrače ima prosječnu igračku starosnu dob veću od tih liga.
Uzmimo za primjer Sarajevo, Zrinjski i Željezničar, tri vodeća kluba na tablici Premijer lige, odnosno jedina tri kluba koja su od 2012. godine do danas osvajali ovo natjecanje.
Među 20 igrača s najvećom minutažom u Željezničaru nema niti jedan igrač koji ima 21 godinu ili manje. U Zrinjskom među 24 igrača s najvećom minutažom nema niti jedan igrač iz kategorije U-21.
Sarajevo se ovdje značajno razlikuje pošto je među 22 igrača s najviše odigranih minuta u svim natjecanjima ove sezone koristilo sedam igrača koji pripadaju kategoriji U-21. Ipak, od tih sedam igrača, tek trojica (Besim Šerbečić, Đani Salčin, Vladan Kovačević) bili su standardni u proljetnom dijelu sezone, u kojem su odigrana tri kola.
Spojimo li ove brojke, dolazimo do podatka da od 66 igrača koji imaju najveću minutažu u Sarajevu, Željezničaru i Zrinjskom pravu šansu dobivaju samo tri igrača iz kategorije U-21. To je apsurd.
Postoji još jedan zanimljiv statistički podatak koji dobro prikazuje koliko su zapostavljeni mladi igrači u Premijer ligi BiH. Ovdje ćemo usporediti vodeće klubove iz Premijer lige i HNL-a.
U ovoj sezoni, Sarajevo, Zrinjski i Željezničar niti jednom na teren nisu izveli postavu koja je u prosjeku mlađa od 24 godine. Najmlađa postava koju je Sarajevo izvelo u ovoj sezoni imala je prosjek od 24,1 godine, dok su sve postave Zrinjskog i Željezničara imale prosjek veći od 25,6 godina. Ovdje se dobro podsjetiti podatka da je prosječna starost prve postave Ajaxa u polufinalu Lige prvaka iznosila 25,1 godinu.
Kada je riječ o HNL-u, Rijeka je četiri puta izvela postavu koja je imala prosjek od 24 godine ili mlađu, Hajduku se to dogodilo čak osam puta, a Dinamu jednom.
Otežavajuća okolnost za razvoj nogometa u BiH je jako loša infrastruktura, ali to ne bi smio biti izgovor za takvo zapostavljanje mladih igrača.
Bez obzira na loše terene i uvjete za treniranje, opet su zahvaljujući tome što su kao vrlo mladi dobili šansu u prvim momčadima do izražaja došli igrači poput Amira Hadžiahmetovića i Amera Gojaka. Hadžiahmetović je kao 17-godišnjak bio standardan u Željezničaru, a danas je standardan igrač turskog Konyaspora, dok je Gojak sa 17 godina igrao za Olimpik, a danas je važan kotač Dinama iz Zagreba.
Nisu Gojak i Hadžiahmetović jedini koji su tako mladi zaigrali u Premijer ligi, ali su rijetki kojima je pružena velika minutaža u prvoj momčadi još dok su bili mlađi juniori.