Ne znam kakva je situacija u drugim gradovima širom BiH, ali nikad gore nije bilo što se tiče prošenja u Zenici. Za jednu noć zna mi 5-6 ljudi prići za sto. Najgore bude mi užasno neprijatno odbiti, ne možeš procijeniti jel laže ili ne. Poslije skontam zar ne postoji javna kuhinja za ovakve yebote.
Ili onaj čovjek što ruže prodaje, koliko me puta doveo u neprijatnu situaciju u čku materinu. Sjedim sa prijateljicom, opali me po ramenu i počne me indirektno zayebavati. Kupim jednom, ali vala draže mi platit kafe ili odvest na pizzu, nego ruže kupovati. Jaran mi bio s rodicom, objasni mu da mu je rodica a ne cura, debil mu reče pred njom
kakav je vakat došo, rođak ga rodici stavlja. Show.
"We need to suffer. And we need to fight."