Post
Postao/la Mahalac1987 » 21 avg 2020, 09:13
Topao i suncan augustovski dan. Pogled u nebo i divljenje tom beskrajnom plavetnilu, a ispred mene jos plavlja rijeka. Rijeka kakve nema ni u bajkama. Rijeka ljudi, obojenih plavim salovima i ostalim navijackim rekvizitima, koji su danas tu okupljeni zbog ljubavi prema sarajevskom gigantu. Prodjoh pored Lorisa, gdje u kaficima odzvanjaju Zeljine pjesme. Smjenjuju se tocena piva na stolovima, a uz njih i razlicite doskocice u vezi utakmice. "Hocemo li ih nalupati veceras?" - poluglasno me upita covjek koji radi u granapu, u mojoj mahali, a danas je zamijenio smjenu, samo da bi dosao po ko zna koji put, iznova se diviti ljepoti Doline cupova i bodriti momke u plavom. "Ma, gdje necemo..." - uzvratih mu sa osmijehom. Doceka me crveno svjetlo na semaforu. Pogledah desno i vidjeh gomilu ljudi u redovima, ispred kucica. "Sreca na vrijeme kupih godisnju, ko bi se sad peglao po ovoj guzvi?" - pomislih. Predjoh ulicu i nastavih laganim korakom ka istocnoj tribini. Vec osjetim trnce koji prolaze kroz mene. Srce lupa, samo sto ne iskoci. Danima se osjeti ta euforija medju navijacima i svi smo ovo jedva cekali. Prislonih sezonsku na citac, ali nesto ne htjede. "Zaj*bava nesto, hajde ovamo!" - viknu mi jedan od zastitara i pusti me da prodjem. Udjoh na tribinu i obuzese me jos jaci osjecaji. Bacih pogled na jug, gdje se zastave uzurbano nabijaju na koplja, a transovi razvlace po ogradi, potom na sjever, koji je vec poprilicno pun. "Bice deset hiljada." - tiho prozborih sebi u brk, penjuci se uz svjeze ofarbane stepenice istocne tribine. U silnoj guzvi jedva nadjoh raju. Zapalismo cigarate i krenusmo hvatati internet da vidimo vecerasnji sastav...
Mrak. Otvaram oci, dok me iritiraju zrake sunca, koje je vec odavno izaslo. Pogledah na sat. Devet je sati ujutro. Na polici preko puta kreveta vidjeh dvije zahvalnice za donaciju za utakmicu i onu godisnju, koju mi jez nije htio ocitati... Ah, da... Tek tad shvatih da je sve bio samo san. Shvatih da cu i vecerasnju utakmicu morati ispratiti ispred TV-a i da cemo svi jos neko vrijeme sacekati na dolazak na nas hram. Je*ena korona... Ali, bez obzira na sve, u dusi opet toplo. Zeljo nam prvi, a mi navijaci ne kaskamo. Do kraja dana ce broj prodanih karata skociti na makar osam hiljada, a Plava masinerija ce nalupati Mladost, bas onako kako je trebala u prekinutom snu!
FORZA ZELJO!
ŽELJEZNIČAR ÜBER ALLES!