Problem tenisa je taj što je većina trenutnih njegovih simpatizera upravo tu zbog Rafe i Rogera. To njihovo rivalstvo je vjerovatno veće od samog tenisa. Penzijom Rafe i Rogera tenis će izgubiti na popularnosti brutalno. Ta njihova zlatna era je tenis (a i sport) podigla za stepenicu više u financijskom i umjetničkom smislu. Novoj djeci će trebati neki novi heroji koji će morati pokušati zamijeniti vanzemaljce, zavesti ih da prate sport kao što su ovi birvaktile. Za sada se nijedan igrač ne nameće kao potencijal za takvo nešto. Npr. da su oni rođeni u različito vrijeme, ne bi ništa od teniskog uspona bilo jer ti dominacija jednog uništava sport, a dominacije dvojice stvar rivalitet koji donosi emocije, pare, uspomene, epske trenutke. Biće kvalitetnog tenisa i poslije njih, samo neće biti strasti kod većine gledatelja.
Formula 1 sada prolazi kroz period koji tenisu slijedi, uspostavljena je dominacija jednog tima i nema rivalstva između timova/vozača. Svi sad sanjaju scenario Senna vs Prost ili Šumi vs Alonso, ali do novog pravilnika do toga neće doći sigurno do '22. Ali uspostavi li se rivalstvo tipa Leclerc vs Verstappen, desit će se brutalan eksponencijalni rast F1 od sponzora do navijača. Fudbal će preživjeti odlazak Ronalda i Messija jer je to ipak globalan sport, košarka isto. Dok su ovi
manji sportovi u problemu i zavise od rivalstava kako bi se održali na nekoj rang listi u polju sporta.
"We need to suffer. And we need to fight."