Šalim se naravno
Nego, niko da prokomentariše text; Još jednom da ponovim
Udbaški DNK Torpeda nije za baciti. Ne mogu oni to izbaciti iz organizma
A.Resulović: “Afera Planinić”
Iz knjige “Ona vremena”
Nakon gotovo 45 dana sa nogometašima “Željezničara” vraćam se sa turneje po Norveškoj i Švedskoj u Sarajevo. Turneja, koja je više ličila na ugodno turističko putovanje nego na prestižno odmjeravanje snaga sa švedskim i norveškim klubovima, poslužila je treneru “plavog” tima sa Grbavice, profesoru Munibu Saračeviću da što bolje pripremi tim za naredno prvenstvo ali i da isproba mogućnosti onih koji kucaju na vrata najboljih. S te strane Saračević je mogao da bude zadovoljan; Bukal, Kadrić, Jelušić, Jovanović, Sprečo, Djuro Smajlović, zaista su najavili raskošan talenat.
Željezničar je na ovoj turneji obišao i Norvešku i Švedsku uzduž i poprijeko, došavši i do Narvika! Sastajao se sa drugoligaškim timovima u Hamanu, Trondheimu, Bergenu, Kristansadu, Oslu, Alesundu, Halmstadu, Geteborgu, Malmeu, Sundsvalu, Stavaholu, Uppsali. Rekoh, protivnici su bili nižerazredne ekipe. Pamtim meč u prelijepom gradiću Alesundu na jednom fjordu. Pošto sam zakasnio na utakmicu, nalazio sam se sa ekipom jugoslovenskih novinara u Narviku, gdje je tih dana policijskom istragom otkriveno groblje više od sto ubijenih oficira nekadašnje jugoslovenske kraljevske vojske. Njih su Nijemci zarobili kod Beograda l941. i doveli na ovaj daleki sjever i – ubili! Brojna imena pronašli smo ispisana na parčetu drveta tako da je to kasnije porodicama i istražnim organima iz Beograda, poslužilo za identifikaciju.
Kažem, stižem kasnije na meč, prilazim Mirku Petriniću, prof dr Aleksandru Doderu, Nedji Šljivaru i kolegi Ljubi Nikoliću i raspitujem se za rezultat.
Niko ne zna!
-Kad se završi utakmica upitaj Starog (Saračević) koliko su naši dali! – savjetuje me Šljivar.
I tako postupih.
- Nemam pojma! – kaže mi trener Željezničara, pitaj igrače?!
I tako podjem od igrača do igrača sa jednim pitanjem: Koliko si dao golova? Nakupi se 29! Domaćini, naravno, nisu dali nijedan!
Neću reći da su svi protivnici bili tog ’kvaliteta’, ali nisu ni daleko odmakli.
Prolaze dani očekivanja novog šampionata Jugoslavije. Uveče, po običaju, odlazim na večeru u hotel Central. Sjedim sa mojim kumom, pravnikom Dejanom Vidovićem, Safetom Arslanagićem, direktorom deviznog sektora Privredne banke i Djokicom Vranješevićem, novinarom beogradske Politike. Očekujemo dolazak Himze Polovine i njegove Fikrete.
Odjednom, stolu prilazi Ranko Planinić, golman Željezničara i moli me za pet minuta razgovora.
Pristajem.
-Znaš, u tebe imam najviše povjerenja, pa ću ti reći; u prošlom prvenstvu prodali smo utakmice Hajduku i zagrebačkoj Trešnjevki!!!?
-Pazi, Ranko, to su opasne i teške optužbe!?
–Ako želiš, reći ću ti sve, a ti snimi.
Odlazim do kola, uzimam magnetofon, molim Dejana da kao pravnik bude prisutan.
Planinić ponavlja tvrdnju o prodanim utakmicama.
- Ne znam ko je primio novac, ali znam da nismo smjeli pobijediti u Splitu protiv Hajduka i u Zagrebu protiv Trešnjevke! – reći će Planinić.
- Izvinjavam se društvu i odlazim na desk Večernjih novina. Na Desku je Miro Lasić, zamjenik glavnog urednika i jos tri četiri saradnika i likovni urednik Hrvoje Malić. Kažem Miri, imam ‘veliku’ vijest o lažiranju utakmica?
- Pazi, da ne naletimo !? – kao, savjetuje me Lasić.
- Pišem tekst, blokirana je čitava prva strana i dvije sportske. Odlučujem se na posljednju provjeru, u 23 sata noću zovem Nusreta Mahića, predsjednika Željezničara i saopštavam mu šta mi je Planinić rekao.
- Ako ti misliš da to ne treba objaviti, reci.
- Objavi sve! To je laž i nekakva osveta Planinića što je novčano kažnjen za izgred na treningu! – čujem Mahića.
- U jutarnjim satima, Večernje novine, u tiražu od sto hiljada, planule su na ulicama Sarajeva, Mostara, Zenice, Tuzle, Banja Luke, Beograda, Splita, Zagreba, gdje su dostavljane i taksi službom.
- Naravno, taj dan Sarajevo bruji. Uzbuna na sve strane. Pozivi iz Suda, Tužilaštva, Fudbalskog saveza Bosne i Hercegovine i Jugoslavije. Pozivaju me u Beograd na sastanak hitno sazvane sjednice Fudbalskog saveza Jugoslavije.
- Sve što sam znao, napisao sam! – javljam tehničkoj sekretarici Saveza.
- Dani istraga, saopštenja, demantija, optuživanja, pravdanja. Fudbalski savez Jugoslavije donosi odluku: Željezničar, Trešnjevka i Hajduk izbacuju se iz Prve lige, a pokreće se postupak protiv Mahića, Šljivara, Nikolića i igrača Željezničara Ivice Osima i Miše Smajlovića.
- U Splitu masa naroda na ulicama. U Željezničaru opet šok! Trešnjevka ne može da vjeruje?!
- Poslije dvadesetak dana, odluka se mijenja; Željezničar i Hajduk kažnjeni su sa minus šest bodova, Osim i Smajlović sa godinu dana neigranja. Tužilaštvo pokreće krivični postupak protiv Nusreta Mahića, Nedje Šljivara, Ljubomira Nikolića. Epilog: Mahić i Šljivar dobijaju zatvorske kazne, a Nikolić zabranu rada u fudbalu.
- Nekoliko godina kasnije, uvijek dobro obavješteni glavni urednik beogradskog Tempa, za koji sam honorarno pisao, Toša Marković mi kaže:
- Znaš, u onoj aferi nisu bili zanimljivi Trešnjevka i Željezničar. Cilj je bio Hajduk! Trebalo ga je izbaciti iz lige, kazniti, poniziti. Što su čak i nevini platili ( Osim, Smjalović, Mahić, Šljivar) e, to je bio diktat navijački jačeg lobija iz Beograda , Zagreba, a, ako ćemo pravo, i Sarajeva! Ljudi oko Sarajeva, oni koji su radili u policiji, tuzilaštvu, sudu, sve su činili da Željezničaru pokažu put u – Drugu ligu!
Spominjem njanje jer se tekst direktno veže uz Želju.
i to nakon sto je VAS golman navodno nesto lupio, pa nije li to tragicno? 
