Ima bruku stvari koje bih mogao izdvojiti koje su mi se svidjele na polusezoni, bez ikakvog preuveličavanja. Počevši od strpljenja u igri, gdje nema bezveze utrošenih lopti, nabijanja, bezidejnog napucavanja, gađanja napadača, odnosno sve ono što se kod nas zove 'ho-ruk'. Igra se strpljivo, inzistira se na pas igri, izvlačenju protivnika i kratkim kombinacijama od maksimalno dva-tri dodira.
Od ostalih stvari, izdvojio bih tu zrelost u igri, koja je velika zasluga Vinka. Ekipa ima glavu i rep, svaka tekma je taktički dobro pripremljena, zna se gdje, ko i šta radi. Također, primjeti se kad se ritam ubrza, kad smiri, kad se podigne, kad stane na loptu. Sve zaokruženo, postoji sistem igre i jedna filozofija koju nismo vidjeli ni kod jednog trenera prije. To je Kodro pokušao, ali ne ovako uspješno kao Vinko.
Ali, da previše ne idem u širinu, ono što ću izdvojiti je definitivno taj pobjednički mentalitet i karakter koju imamo. To je krucijalna stvar, bez toga nema rezultata. Za taj mentalitet su 'kriva' dva elementa - tim kao tim na terenu, odnosno pojedinci koji imaju kvalitet i titule koje smo uzeli unazad par sezona. U čemu se ogleda taj mentalitet? Možda taj faktor nekom zvuči banalno, ali daleko od toga. Prije svega, nijedan meč u kojima nas nije išlo i gdje je stanje na terenu bilo tvrdo, ni u jednom trenutku nisam pomislio da nećemo uspjeti dobiti ili izvući pozitivan rezultat. Toliko ekipa djeluje sigurno u sebe, da nijednom nisam rekao 'zajebi ovo, evo ga kiks'. Jedini meč za koji sam znao da neće biti pobjeda je onaj zadnji protiv Tuzle na Tušnju, jer je sve bilo mlitavo i nikako. Dokaz tog mentaliteta vam se najbolja oslikava na strašnim comebackovima protiv Borca i Radnika. To je još jedan plus koji imamo na svom kontu, a koji nismo imali do prije par sezona, jer za tako nešto trebaju trofeji, kako bi se on krenuo graditi. Zato smo se i 'izvadili' protiv Borca i Radnika, garantujem da ne bi da je to bilo u vrijeme Ješića, faktički nemoguće. Zato je svaki trofej bitan.
Što se tiče pozicija koje trebamo pojačati, to je famozna pozicija centarfora. To jednostavno mora biti prioritet, primarna stvar ovog prijelaznog roka, a siguran sam da jeste, kako kod Vinka, tako i kod Hadžije i Uprave.
Kao što sam govorio X puta, to što smo ušli u sezonu s Ahmetom i Handžićem nije isključivo krivica Emira, jer Emir sve radi u dogovoru s Vinkom. Sam Vinko je u onom intervju neki dan rekao da je odlučio da u sezonu krene s tim dvojcem i da mu tu ne treba niko novi.
Izuzev napadača, mislim da nema treba više pojačanja. Sve pozicije su pokrivene s bar dva igrača i nema potrebe gomilati igrače, već novac usmjeriti ka jednom odličnom špicu. Šerbečića će zamijeniti Bešić i Adukor, na desnom beku su Oremuš, Hodžić i Hebib, na lijevom Pidro, Salčin i Islamović. Krila su popunjena, pozicija 'desetke' i vezni red isto tako. Naravno da bih imao želja, recimo da se zahvalimo Jukiću na saradnji i dovedemo novo krilo, ali je u ovom trenutku to besmisleno raditi, jer s ovim kadrom se sigurno može izgurati kraj sezone.
Što se tiče želja za napadača, zavisiće to sve i od tržišta, naravno. Moje želja je Irfan Hadžić. Siguran sam da bi donio veliki upgrade u igri. Hadžić je u Zrinjskom pokazao da zna igrati, igrač koji se zna zagraditi, skočiti, spustiti, razigrati i koji zna biti eben u šesnaestercu. Koliko god ga neko srozavao, daleko je on za potcjeniti. Mislim da i Klub gleda u njegovom pravcu i da je najrealnija meta.
Ima više odličnih pojedinaca stvarno - Dupovac, Đokanović, Oremuš, Rahmanović, Tatar, pa i Pejović. Dupovac je igrač koji je doktorirao ovu polusezonu. Igrač kojeg su mnogi omalovažali i koji i dan danas to rade, pa smo tako neki dan ovdje imali komentar kako je on, parafraziram, i dalje loš igrač i kako ga samo vadi Miličević. Logika nigdje veze, da ne kažem šta više. Kad bi to tako išlo, onda je i Šerbečić mogao igrati pored njega i da se ne primjeti njegova loša forma. Odigrao je maestralno, siguran, čvrst, odličan odraz u skok igri i znači na terenu po pitanju iskustva.
Đokanović je momak koji me fascinirao, iako sam u prošlosti pisao da ne vidim zašto ga toliko hvale. Radilica prava na terenu, ne bih mogao navesti nijednu manu koju sam primjetio kod njega. Veliki borac, fajter, trkač, tehnika na nivou i veliki profesionalac kad se uzmu u obzir njegove godine i poređenje s mnogim propalim njegovim vršnjacima. Isto važi i za Oremuša, najveći profesionalac u ekipi i čovjek koji dvije tekme u cugu može odigrati. Koliko je samo pljuvan na početku i drago mi je da sam bio među malobrojnom rajom koja je na koncu bila upravu po pitanju Mirka. Pejović je malo 'ofalio' u odnosu na period kad je tek došao, ali ne mogu dušu griješiti kad znam da je odigrao svaki meč od odlaska. Bilo je mečeva kad je morao raditi dupli posao i pokrivati Sušića u defanzivi, a u isto vrijeme kreirati igru i držati konce igre u svojim nogama. Odličan i zahvalan igrač, kako u defanzivi, tako i za organizaciju i distribuciju lopte prema naprijed. Sviđa mi se što je staložen i što ima dobar pregled igre, igrač sličnih karakteristika kao što je Crepulja. Za Tatara se nema šta previše reći, uz Rahmana najbolji igrač lige.
Na kraju, kada bih morao izdvojiti jednog najboljeg, to bi svakako bio Rahmanović. Jednostavno, igra s njim i bez njega je skroz nešto drugo. Utiče dosta na ekipu, kako svojom luđačkom pozitivnom energijom, tako i samom borbom i zalaganjem. Što se tiče nekih taktičkih elemenata, igrač je koji se zna spustiti skroz do defanzivnih veznjaka kako bi preuzeo loptu i slao je ka naprijed. Ono što najviše cijenim kod njega, pored tebe borbe je hrabrost i muda koja se ne libi pokazati, nebitno protiv koga igra. Ne libi se povući loptu, ući u dribling, ošutati, prebaciti na drugu stranu. Jednostavno rečeno, Rahman svojim prisustvom doprinosi velikom broju aspekata naše igre. Jeste da ima mušica i papanskog ponašanja, ali niko ne može osporiti činjenicu da je strašan igrač i gotivan lik. Za mene, najbolji igrač ekipe i same lige. Zato bih volio da produži ugovor. Kada bih birao između njega i Tatara, bez razmišljanja bih birao Rahmana, uz svu zahvalnost i poštovanje Benji.
Najgoreg igrača nemam. Dobro, reći ću da je to Handžić, ali ne spada on u kategoriju toliko loših, da kažeš 'e ovaj mi je toliko gadan da bih ugasio prenos'. Nemam nekog užasnog igrača kao što smo ih imali u prošlosti, tipa Kramara, Simeunovića, Rustemovića i onih bruku amatera u razdoblju zvanom 'viršle'.
Jednostavno, Handžić je taj, ali ponavljam ne na taj način. Već sam ranije pisao da je Handžić lik koji je mahalaš, koji je zaradio dosta u karijeri i koji samo čeka da je završi, ako kontate šta hoću reći. Prosto rečeno, nema više ambicija i samo čeka da vrijeme radi svoje. Zato se i zapustio, kako po pitanju fizičkog izgleda, tako i po pitanju performansa na terenu. Mislim da je ta njegova neangažovanost i letargija jedini krivac za sve one loše igre i promašaje. Dohavizao se malo zadnja dva kola, ali je to i dalje nedovoljno da bude bilo kakva opcija u timu. Zato smatram da mu se na ljeto treba zahvaliti, nema on šta više ponuditi timu, a njegovo mjesto je bolje da zauzme neki Akademac. Titula bi mu bila kao šlag na tortu za kraj ovog mandata kod nas.
Pored Handžića, volio bih da se Klub na ljeto zahvali i Jukiću, za kojeg sam davno izgubio strpljenje. Igrač koji je u rangu Šišića, koji nema fudbalsku inteligenciju i mi dalje nemamo šta pričati. Džaba mu sva brzina ovog svijeta, kad ne igra mozgom i kad nema smisao. Pravi kardinalne i očajne greške. Još uvijek ne znam kako je on igrao u Poljskoj i to redovno u Koroni, ali eto. Mislim, ako Vinko misli da je kvalitetan i da mu treba, neka njega do kad god, ali ja bih ga prekrižio.
Kao neko pozitivno iznenađenje bih naveo to da mi je još uvijek nekako čudno da sve frcera maestralno u i oko Kluba. Sve kontam da je neki san, pa me opale flashbackovi vremena Ješića, Hurtića, Dine, Ibraka, Kusturice, Kramara, Šunjevarića, Pavlovića, Crnkića itd. Tako mi je drago i tako sam ponosan da sve ovo traje, da sve funkcioniše kao podmazano, srce mi je k'o Trebević. Od Uprave i ljudi koji rade svoj posao fenomenalno, da ne može niko da s njima upravlja, da imaju gard i znanje. Ponosan sam na tim na terenu koji je suhi kvalitet. Ponosan sam na SŠ i lječnički tim ljudi. Ponosan sam kad vidim kakvog gospodina imamo na klupi, koji je prije svega velika ljudina, a onda trenerčina. Na kraju, kad dodaš kakva atmosfera vlada u timu i oko njega i među nama navijačima. Znate da ne volim patetiku, ali bez zaebancije, srce ludo igra kad na sve ovo pomisliš.
Neko negativno iznenađenje nemam. Pošto nemam, ovo pitanje bih malo preformulisao i naveo jednu zamjerku koju imam za Vinka prilikom vođenja tekme. Ta zamjerka je kašnjenje s izmjenama u većini mečeva, gdje to radi i suviše kasno. Igračima kad uđu treba malo vremena da osjete teren i igru, zato ih treba uvoditi malo ranije. Znalo se desiti da ne mijenja do 70 ili 75 minute, a onda odjednom krhne dvije-tri izmjene i dođe do disbalansa na terenu, tako da je to u većini slučajeva neuspjeh. To je jedina zamjerka.
Auu teško je reći koji je savršen meč, jer zavisi šta je kome savršeno
. Bilo je more odličnih tekmi, pogotovo u onom nizu kad smo u nekoliko tekmi zaredom protivnike rješavali u prvih pola sata ili za poluvrijeme. To je bilo čisto demoliranje i tako mi je to ubijalo volju za daljim gledanjem tekme
.
Ono prvo poluvrijeme u derbiju je bilo čista pornjava i da realizacija nije štekala, to bi sigurno bila najsavršenija tekma. Sigurno smo mogli zabiti tri ili četiri komada. Nikad nisam doživio da Željo nije napravio nijedan napad, osim one situacije kod indirekta, ali to nije izrađena akcija. Bilo je derbija kad su bili u užasnom stanju, kao onaj čuveni kad je Tiago zabiju za pobjedu, ali nikad nisu bili onako nadigrani, da su imali sramotan posjed lopte i da nisu centra prešli 45 minuta. Imali su sreće, realizacija nam je bila odron, inače bi bili nagguženi već na poluvremenu.
Ne znam baš koja je najsavršenija, ali znam da je bilo pravih uživancija, kao ona protiv Zrinjskog u Mostaru, kad se igrao odličan fudbal s obje strane.
