Bad Blue Boysi su prije nekoliko godina izdali feljton u tri dijela pod naslovom Kronologija jednog ludila. U feljtonu piše kako je Zdravko Mamić došao na vlast u Dinamu i na koji način je preuzeo kontrolu nad cijelim hrvatskim nogometom.
Detaljno je opisan i motiv koji ga povezuje s njegovim kumom Ćirom. Mamić je odrastao na Ćirinom bijelom šalu, koji je zaludio navijačke mase, a Ćiro je postao mitska ličnost klupske povijesti.
Slava je to koju je Zdravko Mamić tražio i lovio 20 godina, ali je nikad nije dočekao. Ni kad je kupovao novinare koji su mu pisali da je taj status zaslužio pa čak ni kad je kupovao navijače koji su se fizički obračunavali s onima koji mu nisu klicali.
Pravomoćnom presudom i odlaskom sa svih funkcija u Dinamu potpisao je poraz, svjestan da će ostati samo mračna fusnota klupske povijesti. Presuda je samo potvrdila ono što je veliki dio Dinamovih navijača znao barem deset godina. Kao što većina njih zna da će se klub puno dulje oporavljati od sravnjenog ugleda i generacija izgubljenih navijača nego od pokradenih 100, 200 ili 500 milijuna nečega. Ali je Mamić, kriminalni mastermind, neosporni kralj transfera i zagrebačkog asfalta, ponašanjem prije i nakon presude otkrio svoje pravo lice.
Umoran i izmučen, djelovao je kao duh čovjeka koji je donedavno žario i palio hrvatskom sportskom i političkom scenom. Bilo je pomalo tužno gledati na što je spao.
Nije samo kriminalac nego i ono čega se godinama najviše grozio. Zdravko Mamić je kukavica i druker.
"I ovaj magarac koji je tu bio… Budite sigurni, kad ne budem u Dinamu, a kad ga sretnem, da ću ga prebiti. Još ovakav kakav sam, star, još uvijek sam za njih šampion, još sam za njih Joe Frazier."
Ovaj citat pripada Zdravku Mamiću. Nastao je 2011. godine kada je nekoliko Bad Blue Boysa upalo na formalno medijsku presicu, a zapravo samo jedan u nizu višesatnih monologa alfe i omege hrvatskog nogometa. Navijači su ga pred novinarima suočili s muljanjem prilikom transfera za koje je jučer osuđen te namještanjem natječaja za obnovu stadiona. Nakon mucanja i tupog pogleda u prazno, Dinamov čelnik se po odlasku BBB-a iz prostorije naglo osokolio i zaprijetio u svojem dobro poznatom uličarskom stilu.
Imidž frajera koji je kralj asfalta i savršeno poznaje zagrebački zakon ulice Mamić je njegovao godinama. Njegove priče i bulažnjenja o osnivanju Bad Blue Boysa, vođenju navijanja i životnim epizodama u kojima je stao na crtu najvećim zagrebačkim mangupima toliko su puta ispričane da su postale dio popularne kulture.
Vrijeme i prilike će pokazati da to baš i nije tako. Onog trenutka kada je izgubio političko zaleđe u HDZ-u, SDP-u i Bandiću, koji su mu godinama omogućavali pljačku kluba, pobjegao je iz Hrvatske.
Od tipa koji je godinama tvrdio da nije ukrao ni lipe u Dinamu i na to se zakleo mrtvim ocem postao je tip koji više i ne skriva da je to radio, ali na papčinski se način brani da se "tako radi svugdje". Tip spreman zarežati na skoro svakog političara i zaprijetiti skoro svakom moćniku završio je u rupi iz koje tu i tamo proviri kako bi vidio je li sigurno izaći na svjetlo dana.
Koji sat nakon presude, Zdravko Mamić je na svojoj Facebook stranici objavio kako planira održati presicu te je pozvao novinare na monolog u kojem će otkriti dosad nepoznate stvari iz postupaka protiv njega i njegovih pobočnika. Zapravo, točnije bi bilo reći da je molio novinare da prisustvuju. U objavi je naznačio da im "sigurno neće biti žao što ste došli".
Neokrunjeni "kralj nogometnih transfera" kojem se klanjaju od Zvezde do Real Madrida i kojeg poznaje cijeli nogometni svijet spao je na to da žica novinare da u opskuran hercegovački hotel dođu čuti što ima za reći. Pokazat će se kako je ta presica posljednja etapa psihičkog sloma uživo koji smo gledali skoro 20 godina.
Mnogi su očekivali da će frcati perje, da će se čuti podaci i iznijeti dokumenti koji kompromitiraju najvišu političku i pravosudnu scenu, ali od svega toga nije bilo ništa. Oronuo i blijed u faci, nekoć najmoćniji čovjek hrvatskog nogometa lupetao je o plaćama Dinamovih čistačica i božićnicama.
U tom trenutku je kod dijela navijača Dinama, pa i mene, proradio nekakav osnovni ljudski instinkt koji je nadređen svjesnom razmišljanju. Bilo mi je uistinu žao Zdravka Mamića.
Tip za kojeg sam i sam mislio da je kriminalni mastermind, kojem nitko ne može ništa i koji je jači od sudbine, tvrdi da je dao lovu sucu koji ga je preveslao kao zadnjeg kanarinca. Nisu ga odbacili samo stranka, klub i država nego ga je izdao i jedini način funkcioniranja i poslovanja koji je znao. Činjenica da je došlo vrijeme kad instituciju ili presudu ne može kupiti Mamića je uistinu dotukla i na fizičkoj i na psihičkoj razini.
Tip koji je sve uspjehe hrvatskog klupskog i reprezentativnog nogometa prisvajao samo sebi danas optužuje suce Županijskog suca u Osijeku, riskira progon i javno priznaje kazneno djelo kako bi konačno, nakon desetljeća zavaravanja, priznao da je na putu svojeg ostvarenja morao kupovati one koji su mu u tom pomagali. Godinama nas je uvjeravao da je sve stvorio sam, a danas žestoko bježi od toga da sam i ponese krivnju za ono što je radio.
"Ja to nikad u životu ne bih napravio. Ni da me stave pred topove i mitraljeze, ni da mi gurnu onaj vreli žarač u guzu i dvaput okrenu, ja to nikad ne bih napravio. Ali podržavam poteze policije."
I ovaj citat pripada Zdravku Mamiću. Odnosi se na aferu Širić-Djedović iz 2010. godine, kada je predsjednik Hajduka Hrvoje Maleš u dogovoru s USKOK-om raskrinkao korupciju u vrhu sudačke organizacije HNS-a.
Strah čini čuda mogućima pa je tako i frajer koji zna "što se događa drukerima" spreman propjevati, i to ne u policijskoj stanici, nego pred kamerama.
"Ako braća Mamić moraju vratiti novac, onda ga moraju vratiti i Lovren i Luka Modrić. Oni su sudionici, novac je kod njih, oni su došli na sud, rekli - mi smo potpisali anekse. Ili smo zajedno u djelu ili nitko nije u djelu. Kakva tu treba pamet, kakva tu treba znanost?" rekao je Mamić.
U njegovom obraćanju javnosti ovo je bila zapravo jedina stvar u kojoj je Mamić u potpunosti u pravu. Svi koji su na nelegalan način stekli imovinsku korist od Dinama trebaju odgovarati pred zakonom i vratiti taj novac. Neovisno o tome spavaju li u Vili Regini ili na Santiagu Bernabeuu.
Ali u tom citatu je sadržano sve što itko ikada treba znati o Zdravku Mamiću. Ne postoji taj Dinamo ni taj Modrić kojeg ne bi odrukao. Nekoć za lovu ili uslugu, a danas za koji lajk više na Facebooku.
Čovjek koji se diči time da je upravo on kreator srebra u Rusiji spreman je pola te reprezentacije osramotiti i povući u zatvor. Možda to i nije čudno od čovjeka koji je u zatvor potrpao pola uže familije. Gomila koja je ludovala za Ćirom sve mu je ionako rekla odavno. A ovih dana je Mamić rekao baš sve o sebi.
