Da ne ulazim u detalje, samo ću spomenuti šta mislim da su problemi u tvom dokazivanju ili zaključivanju:
OsmaDolazi je napisao/la: ↑07 okt 2021, 13:59
Definicija roditelja u svakom normalnom društvu je da je neko ili neka moj/tvoj biološki roditelj. Sve ostalo se ne zove roditeljem nego odgajateljem, usvojiteljem ili kako hoćes. Ja ne impliciram da naši roditelji nisu naši roditelji. Sve što želim istaknuti je da ni ti, ni ja, niti bilo ko od nas na ovom svijetu ne može dokazati jesu li naši roditelji ustvari naši roditelji ili ne. Razlog je to što nismo svjedočili činu polnog odnosa između naših roditelja kada smo začeti. Nismo bili prisutni da identificiramo čija sperma je oplodila jajne ćelije u utrobi naše majke. Sada znači li to da ako nismo bili prisutni kada je nastao svijet/univerzum (nazovi ga kako hoćeš), znači da nema Boga?
Dokaz postojanja roditelja nije dokaz postojanja Boga. Dokaz da ako ne znamo ko su nam roditelji a oni postoje isto nije dokaz za postojanje Boga. Svak će ti onda postaviti novo pitanje, ko su roditelji od Boga, i tako u beskonačnost. Da ti odmah pojasnim, ne možeš jednim pravilom, zakonom dokazivati nešto a da se to pravilo ili zakon ne odnosi na to dokazano. Ukoliko to radiš argument odmah pada.
A ukoliko Boga definišemo kao nešto što je nama nespoznatljivo i nešto što ne potpada pod zakone prirode i logike onda je besmisleno to postojanje isto i dokazivati tim.
OsmaDolazi je napisao/la: ↑07 okt 2021, 13:59
Postoji toliko mnogo stvari koje moramo uzeti na riječ od drugih. Postojanje zraka, oksigena, molekula, atoma, i tako dalje. Tako da, kada je riječ o stvarima koje su metafizičke, iz našeg stvarnog naučnog istraživanja znamo da na svijetu nisu postojale iskrenije i pouzdanije osobe od takozvanih poslanika. Mi muslimani smo spremni dati život za činjenicu da je Muhammed, neka je Božiji mir i spas na njega, besprijekoran karakter. Nikad nije slagao nikome. Ako je on rekao da Bog (Allah) postoji – a spremni smo prihvatiti riječ naših roditelja da su oni naši roditelji – onda sa svom iskrenošću moramo prihvatiti njegovu riječ za to, kao što moramo prihvatiti mnoge druge stvari – postojanje Dženneta i Džehennema; postojanje meleka (anđela); dolazak Sudnjeg dana; polaganje računa Bogu za djela na ovom svijetu; i mnoge druge koncepte. Pored ove jedne tačke, postoje mnogi pokazivači postojanja Boga (Allaha). Posljednja objava, zvana ”Časni Kur’an” je tu za bilo koga da uči. Ima određene izazove za bilo koga ko ima bilo kakve sumnje. Ti izazovi nisu ispunjeni u četrnaest stotina godina njegovog postojanja. Ako neko nije spreman da vjeruje u takvog Poslanika, alejhisselam, onda je čisto licemjerstvo prihvatati riječi naučnika, čije se teorije mijenjaju; pa čak i vjerovati u riječ naših roditelja. Sudeći po broju tužbi koje se odvijaju svake godine u našim sudnicama, gdje roditelji poriču porijeklo svojih potomaka, i uzimajući u obzir da postoji bezbroj beba začetih iz donatorske sperme muškaraca koji su stranci, i činjenici da je bezbroj djece usvojeno u djetinjstvu od parova bez djece i odgajano kao njihova vlastita djeca, statistički postoji prostor za veliki stepen greške u bilo čijoj izjavi da su njegovi/njeni roditelji ustvari njegovi/njeni biološki roditelji.
Stvari dokazuješ ovako:
Postoje mnoge stvari u prirodi za koje se lično nismo uvjerili da postoje, ali vjerujemo onim koji jesu. (Tačno, slažem se). S tim da moram naglasiti: postoje oni oni jesu. Ti koji su se uvjerili su to i dokumentovali, i opisali, i napravili teorije i definisali zakone oko toga. Ako ja ne vidim kiseonik, vidi ga neko drugi, na drugi, direktan ili indirektan način, i on ga opisuje onako kako ta stvar dolazi u interakciju sa drugim stvarima i kakve pojave proizvodi u svijetu. Ako neko kaže da je kiseonik element sa toliko protona i elektrona i da se on spaja tako i tako sa sobom i drugim elementima, i oslobađa tu i tu energiju, i da je on potreban za pravilno funkcionisanje našeg tijela, to je za mene dovoljno da definišem kiseonik, i sve ono što se ponaša identično kako je definisano za kiseonik je kiseonik. Tako i za bilo koju drugu pojavu. Vjerujemo u njih, ali smo ih i empirijski dokazali. Onda smatrajući da mi vjerujemo na riječ za nešto što se ne možemo uvjeriti ti istim principom dokazuješ i ispravnost tkz poslanika, kako ih već imenuješ. To je nedovoljan dokaz, zašto? Zato što ne možeš potvrditi ispravnost prenosilaca te riječi. Ne postoji dokaz koji će ti reći da nijedan od tih prenosilaca nije pogriješio. Moraš mu vjerovati, bukvalno, na riječ, bez da taj poturi ikakav dokaz. Drugi problem je tip nauke koju istražujemo. Ja ako vidim kiseonik ja vidim kiseonik, ne vidim željezo. Kod prenosa usmene tradicije, literature, spisa postoji mnogo veća šansa da je neki dio tog što se istražuje na neki način iskrivljen i da poenta ili kontekst nisu prenešeni. Ovaj tip informacije također je podložan mnogim uticajima: političkim, socijološkim, psihološkim, ideološkim za čiji intezitet uticaja teško da možemo ocjeniti. Uglavnom, pravila o definisanju teorija o usmenim predanjima, literaturi, tradiciji, religiji nije baš ista kao i za ove druge egzaktne nauke.
OsmaDolazi je napisao/la: ↑07 okt 2021, 13:59
Prirodni zakoni nastali nastankom univerzuma? Kada definišemo pojam prirodnih zakona onda ću moći reči da li su nastali nastankom univerzuma? Šta su zapravo prirodni zakoni?
Kako mi definišemo prirodne zakone ukoliko su oni nastali nastankom univezuma? Kontradiktorno, zar ne? Šta je van univerzuma da bi mogli objasniti njihove zakone i procese. Tvoja pitanja su više filozofskog smjera, gdje se puno više u suštini filozofira i ide okole bez konkretnog cilj sa jasno naznačenim ciljem da se zbuni sugovornik. Prvo mi definiši drugi univerzum, prirodne zakone... da bih mogao odgovoriti.
Mislim da je suvišno govoriti kako je svemir nastao sa aspekta nauke jer nauka uprkos svom trudu da pokaže kako je svemir nastao, uvijek pati za tim zadnjim kotačićem u vagonu koji je vezan usko za Boga/Allaha. Neko je morao osigurati glavne sastojke pa pritisnuti dugme ili povuči okidač kada se desio Bing-Bang ko to može biti? Odakle je došla ta ogromna energija kada je nastao univerzum?
Ili da predjemo na evuluciju i šta smo sve učili i koliko smo trovani pogrešnim informacijama. Ima toliko rupa u teoriji evolucije da curi kao sito.
Mislio sam na stvari i pojave, mislio sam konkretno na energiju (tvari), prostor i vrijeme, a pod prirodnim zakonima sile i zakone koji tu vladaju.
Pa moja pitanja ciljaju na to da ti pokažem da argument uzrok-posljedica koji je proizvod prirodnih zakona (tačnije protoka vremena unaprijed) u kome mi živimo nije dovoljan da bi objasnio nešto što se desilo izvan univerzuma, a to je ta neka akcija gdje je univerzum i nastao. Bio bi argument ukoliko bi rekao da vrijeme postoji izvan i da je Bog ograničen vremenom (a čim ima vremena onda ima i prostora). Onda bi te u slučaju te tvrdnje, neko upitao, šta je onda pokrenulo Boga.
Nauka ne pati, mislim da je svjesna da to nikad neće moći pokazati. Pate paćenici koji misle da mogu. Ono što postoji su razne interpretacije porijekla i nastanka univerzuma i sve su stroge špekulacije. Ja mogu favorizirati neku od njih ali nikad ne bih stavio ruku za nju da je tačna.