Post
Postao/la Civa » 03 nov 2021, 14:57
Kada je riječ o uvozu radne snage u BiH, jasno je da je riječ o čisto izrabljivačkom potezu. Prvenstveno riječ je o tome da bi svi mi bili gazdice, a da ljudi rade za 500KM i po mogućnosti svako petnisti dan nek je radniku slobodni dan. I ti ljudi kada bi došli, moraju imati obezbijeđeno nešto osnovno, a to je smještaj. Eh sada kada se zna da i u onim najmanjim mjestima u Bosni je teško naći smještaj ispod 150KM, postavlja se pitanje kako će i taj iz Bangladeša da se navikne na život, ako planira nešto da pošalje i porodici. U BiH su životne namirnice skuplje nego u Njemačkoj, a porediti BiH i Njemački standard je kao porediti Ladu i neku zvijer mladu.
Mislim, da je država državom to bi glatko odbila i prvenstveno bi privatnicima nametnula zakon o minimalnoj plaći koju moraju ispoštovati, pa ako možeš rentabilno poslovati, nastavi, ako ne ključ u bravu. Najbolji primjer je Indijac eto koji na osnovu tog kolektivnog ugovora ne želi da poveća platu u Mittalu iako će mu ovo vjerovatno biti najbolja godina, jer su cijene željeza otišle u helač. Čini mi se da je Maršal i napisao da je bukvalno u tom preduzeću i rečeno kome se ne sviđa nek ide u Njemačku. Da li je to sada njima i cilj? Jer ovdje se traže robovi na osnovu kojih će vlasnici ubirati ekstra zarade.
Pa dovoljno je pogledati samo tekstilnu industriju, rudnike, trgovačke lance i šta već ne, da se vidi u kakvim uslovima ti ljudi rade i sa kakvim satnicama. Očit primjer odugovlačenja dolaska Lidl na tržište BiH, jesu utjecaji trgovačkog lobija. I brojni drugi lobiji su zastupljeni u BiH zato jer sindikati i oni koji kroje zakone i postavljaju standarde i regulative su potkupljeni i najviše gledaju svoj interes, dok im je interes BH čovjeka ma drugom mjestu i njemu je preostalo da se snađe, a vidimo na koji način se mnogi snalaze...
Tako blizu, a tako daleko.