Oscari su trash jer se snimaju Marvel filmovi
Kod pogledaš box office kroz historiju lako će se vidjeti da su istim dominirali zabavni filmovi. Ima i izuzetaka, ali ne previše.
Oscari su trash jer se nikom ne sjedi pet sati pred ekranom i gleda zvijezde kako pričaju o nekim stvarima, političkoj korektnosti i ostalom i to sve da bi saznao pobjednika. To isto može uraditi i sa odlaskom na Twitter i uštediti sebi vrijeme. Isti "problem" imaju i sve ostale nagradne ceremonije, samo su Oscari najviše mainstream, pa se o njima najviše priče nakon izlaska podataka o ratingu i gledanosti.
Filmovi poput CODAe i Belfasta su se snimali oduvijek, bili kritički cijenjeni, ali i nikad previše gledani. Na kraju će za deset godina pamtiti oni najbolji filmovi kao što se i danas iz 1976. pamte Taxi Driver, Omen, All Presiden Men, a ostali filmovi iz iste godine kao i da ne postoje.
Survivorship bias. Istu stvar imamo i na primjeru muzike kad neko dođe i kaže da današnja muzika ne valja, nego valja ona iz 80ih. A istina je da se i tad snimao trash, no godinama se sve isfiltriralo i ostala je kvalitetna muzika.
Evo sve trčim u kino da odgledam neku tešku umjetničku dramu tipa Drive My Car jer mi je život super i treba mi malo teških emocija. Hoću da odem u kino, da gledam Spidermana kako se bije i zbija šale i da mi bude zabavno dva - tri sata. OK, ima i Spiderman teških scena (šmrc, šmrc), Endgame isto, ali definitivno se na kraju osjećam bolje nego kad pogledam neki težak film.
Al' evo naprimjer, Oscari 2019., tu su mi svi filmovi ekstra osim Jokera, iz 2018. me niti jedan film ne privlači da ga gledam ili da ga gledam opet. 2017. mi je 'nako, 2015. isto ekstra. Od godine do godine zavisi i kvalitet filmova, ali i do ličnih preferencija.
"One of the things I keep reminding players is that when you're lost in a fog, you must stick together. Then you don't get lost. If there's a secret about Liverpool, that's it."
Film katastrofe doživio katastrofu na box office.
