Post
Postao/la braco » 08 avg 2022, 13:22
Mislim da se kod izbora trenera mora gledati i stil igre koji trener preferira, kakav profil igrača imaš u odnosu na preferirani stil igre novog trenera, a ne samo CV. Ne možeš lupam Dudića/Jakirovića dovesti u onog Želju od prije 2 sezone kad si u veznom redu imao Bekrića, Štilića, Alispahića itd.. jer znamo da za njihov stil igre je to previše dizelaša. Jedino da otjeraš sve te igrače kao pitari što su uradili ovo ljeto pa otjerali 20 igrača i dovedeš 20 novih koji će odgovarati stilu igre novog trenera ali oni imaju finansije za to, a mi nemamo tako da moramo razmišljati i o faktoru profil igrača - stil trenera.
Baš sam čitao šta pišu navijači Veleža i neki su se ibretili kao ovo pod Osimom nije ni nalik igri iz prošlih sezona. Mislim šta su drugo očekivali, koncepcijski dva drugačija trenera. Imaš recimo izjavu Osima pred Hamrun gdje govori nećemo se zaletit ko sivonje od prve minute. dok Feđine ekipe idu agresivno od prve minute.
Druga stvar, kad već spominjete CV, tu bih opet spomenuo stil igre. CV naravno jeste bitan ali nije jedini bitan. Uprava kada dođe u situaciju da bude birala pitanja, mora sebi postavit pitanje "Želimo li trenera sa dobrim CV-em i trofejima kao Vinko Marinović koji igra pozicioni fudbal ili mlađeg, progresivnijeg trenera poput Nermina Bašića koji je u određenim klubovima pokazao trenerski potencijal ali nema trofeje s tim da mu je stil igre moderniji i možda više prikladan strukturi naše ekipe"
Mislim da općenito u bh. fudbalu funkcioneri klubova koji biraju trenere nemaju svijest o stilu igre pa se dešava naprimjer da Tuzla City dovede Nalića i Bašića za trenere pa poslije njih Musemića i Jovića, Zrinjski dovede Žižovića pa Jakirovića, Borac s Maksimovića na Kizu Milinkovića, Velež s Dudića na Osima itd., u biti sve koncepcijski drugačiji treneri jedan od drugog i u tom lutanju se često izgube klubovi.
Klubovi moraju kod izbora trenera da razluče kako je kandidat X došao do nekog trenerskog uspjeha u karijeri. Naprimjer Zrinjski je doveo Žižovića jer je ovaj imao dobre rezultate u Radniku i jer je bivši igrač Zrinjskog ali kad pogledaš kojim stilom igre je došao do tog uspjeha onda se zapitaš jel' za tvoje ekipe. Isto kao mi kad smo doveli Slavka Petrovića, najveći uspjeh u historiji Radnika, a ono mrtva defanziva i metode treninga iz 19. stoljeća. To ne prolazi u Želji, kao ni što Žižovićevo nije prošlo u Zrinjskom.