harry_90 je napisao/la:Kako je Sloboda dream- team prodala za 1,8 miliona KM?!
Mirza Begić treći je izdanak tuzlanske košarkaške škole koji je završio u najslavnijoj momčadi Starog kontinenta – Real Madridu. Prije njega bijeli kraljevski dres nosili su Mirza Delibašić Kindže i Damir Mulaomerović.
Legendarni Mirza, potom Mulaomerović, a na koncu i Begić, prošli su Slobodinu školu, igrali za juniorski tim, upisali par nastupa u seniorskom sastavu i onda su nestali iz „slanog grada“.
Delibašić je iz Slobode prešao u Bosnu sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Za najboljeg sportsitu BiH svih vremena i ponajboljeg košarkaša kojeg je Evropa ikada imala, Sloboda nije dobila niti jedan jedini dinar obeštećenja. Isti je slučaj i sa Mulaomerovićem, koji je 1991. godine zajedno sa rahmetli Edinom Salaharevićem, bio najbolji igrač juniorskog prvenstva Jugoslavije, na kojem je Sloboda osvojila titulu prvaka ostavivši iza sebe Jugoplastiku, Partizan, Crvenu Zvezdu...
Početkom agresije Mulaomerović je prešao u zagrebačku Cibonu, a Sloboda, pogađate, nije dobila ni kinte. Poslije Cibone popularni Mula zaigrao je za Frotitudo, Efes pilsen, Real, Panatanaikos,,,
Mirza Begić je posljednji junior Slobode koji se obreo u dresu Real Madrida. Istini za volju on je bio u rosteru u prvoj sezoni Jadranske lige, ali mu je trener Velimir Gašić, pored Kamerunca Sulejmana Wanea, davao minimalnu minutažu. No, Gašić je sa Begićem imao velike planove. Sve do trenurka kada je Begića iz Tuzle odveo menadžer/mešetar Enes Trnačević. Na insistiranje Gašića sazvana je hitna press – konferencija, srbijanski trener je gotovo zaplakao za Begićem, dok je tadašnji direktor Sead Husarić, imao drugačiju računicu. Begić je prodat Union Olimpiji za 50.000 KM. Novac je naplaćen arbitražom zajedno sa obeštećenjem za Jasmina Hukića.
Sloboda je tako za sitniš ostala bez vrhunskog talenta, ali ne i prvi put. Već pomenuta generacija iz 1990. godine imala je sve predispozicije za vrhunski evropski rezultat. Imena poput Damira Mulaomerovića, Damira Mršića, Asima Paščanovića, Nedima Delića, rahmetli Edina Salaharevića... nedvojbeno govore kako je Sloboda bila na putu da postane respektabilan evropski sastav. No, snove su srušile agresorske granate, a svi pomenuti, izuzimajući Salaharevića koji je mučki ubijen u logoru Sušica, ostvarili su impozantne igračke karijere.
I u Dejtonskoj BiH Sloboda je nastavila sa produkcijom vrhunskih igrača. Prvi koji je prodat u inostranstvo je Jasmin Hukić. Obeštećenje je iznosilo 700.000 KM. Potom je otišao Mirza Begić za tričavih 50.000 KM, a onda i Mirza Teletović, trenutno ponajbolji igrač najjače evropske lige, španske ACB-a. Stručnjaci iz Tuzle, vrhunskog su talenta prodali belgijskom Ostendeu za 80.000 KM.
Prostom računicom Sloboda je za dva košarkaša koji su završili u Španiji naplatila smiješnih 130.000 KM, dok je danas njihova tržišna cijena izražena u sedmocifrenim ciframa.
Prosjek je popravio Elmedin Kikanović koji je Crvenoj Zvezdi prodat za 800.000 KM obeštećenja, dok je, navodno, kompletan transfer iznosio 1.4 mliona KM. No, Sloboda još uvijek nije naplatila obeštećenje od Crvene Zvezde. A ne zna se i kad će?!
Ljetos je „Mejdan“ napustio i najmlađi kapiten u istoriji kluba Miralem Halilović. Prodat je Zagrebu CO za 220.000 KM. Između transfera Kikanovića i Halilovića u Crvenu Zvezdu je prodat i Milan Milošević za oko 200.000 KM.
Dakle, postratnu petroku snova u sastavu: Halilović, Teletović, Hukić, Kikanović i Begić, tuzlanska Sloboda je prodala za 1.850.000 KM. Današnja cijena pomenutog tima je desetostruko veća. Šta je u međuvremenu sa Slobodom? Nikad teža situacija s dugom između dva i tri miliona KM i timom koji nema imperativ plasmana u „Ligu za prvaka“.
joj kako bi bili jaki da nije bilo što je bilo ,kakva šteta
Španski bijeli vuk, neprevaziđeni El Matador. Anđeo Madrida. Šef lob udaraca. Njegovo istinsko kraljevsko visočanstvo. Raul Gonzalez Blanco.
