Post
Postao/la Drape » 23 maj 2025, 21:01
Što mislite o modernom nogometu u kojem su igrači često važniji od kluba i trenera?
U mojim ekipama to je nemoguće. Ja sam neprikosnoveni šef i zbog takvog sam pristupa imao problema, ali ne bojim se nikoga kada je riječ o znanju i vještini i mogu parirati najboljima. Naš posao je prepun izazova. Na primjer, igrači ne vole raditi bez lopte. Ali to se mora! Aerobni treninzi se trebaju odraditi. U mojim ekipa je uvijek vrlo malo ozljeda jer puno radimo na fleksibilnosti.
Priprema treninga može trajati i dva sata ako se vodi računa o svim detaljima. Nikad nisam prepustio vođenje treninga pomoćniku, nikad. Želim da igrači treniraju kao što igraju. Na treninzima se dobivaju utakmice. Tu se stvara kultura rada i pobjednički mentalitet.
Ljudi u današnjem nogometu ne vole pričati o tome i radije su pričali o meni kao tiraninu, ponavljali su uvijek iste priče. U Rennesu sam jednom iz ekipe izbacio trojicu igrača jer su cijelu noć igrali PlayStation, a sutradan smo imali ključnu utakmicu za opstanak protiv Strasbourga.
Igrao sam bez njih koji su bili vrlo bitni, ali smo ostali u ligi. Čak smo odigrali najbolju utakmicu sezone i pobijedili 3:0. Kolektiv se gradi svakodnevno i nema iznimki. Ekipa je uvijek iznad svega. To je moj princip, temelj mog pristupa. Nijedan pojedinac ne zaslužuje poseban tretman.
Ali ljudi vole pričati: "Vahid je zastario, pretvrd je." U redu, ako hoćete. Zato sam i otišao raditi u inozemstvo jer mi je bilo dosta toga da se u Francuskoj sa mnom nikad ne razgovara o suštini, o stručnosti, nego me se uvijek poziva samo da komentiram svoju strogoću. Ne razumijem zašto se kod nekih trenera zahtjevnost smatra vrlinom, a kod mene je to bila mana. Ipak, većina igrača mi je vjerovala.
U reprezentacijama sam upoznao igrače koji su odbijali zagrijavanje prije ulaska u igru. Naravno da je za njih tu bio kraj. Nisam došao da bih ugađao pojedincima, nego da bih pomogao ekipi da napreduje i pobjeđuje.