Chat - bez politike i ratnih prica

[Epidaurus]

Cekajte Sarmu da vam objasni kako dug ustvari funkcionise

[numanumaye22]

Prije 15-ak godina je Hrvatska imala preko 40 milijardi eura duga i čitavu državu premrezenu autocestama.

Mi imali 3 milijarde i skoro pa 0 kilometara autoputa.

Dzaba što smo imali mali dug, kad nismo ništa imali.

Oni skontali da im za turizam i industriju trebaju moderni autoputevi, zadužili se i napravili šta treba da bi napredovali.

Tako da ti je priča o nekom dugu jako glupa, jer ja i moj standard nemamo ništa sa državnim dugom.

Ja mislim da nema države da je više zadužena od Amerike (vazda se spominju neke bilijarde), pa ne vidim da im je loše i da raja bjezi iz Amerike...

Ima jedan dobar post, mit o blagostanju u Jugoslaviji.

Ovaj poduži post (pripremite se na čitanje) me potakla ideja kako, da bismo mogli razumno razmišljati o budućnosti i sadašnjosti, trebamo biti objektivni o prošlosti. Jedna od najraširenijih zabluda iz naše nedavne povijesti je ona o velikoj i moćnoj jugoslavenskoj industriji te posljedično i uspješnoj socijalističkoj ekonomiji, iz čega se rađa rasprostranjena misao kako smo raspadom Jugoslavije sami uništili nešto veliko. Zapravo, jugoslavenska ekonomija je od 1960. (vjerojatno od samog početka, ali od 1960. definitivno) bila temeljena na nerealnosti i neodrživosti te osuđena na propast. Da se država nije raspala 1991., socijalistički ekonomski sustav bi se zasigurno raspao. Ovo nije rant na Jugoslaviju, ovo je rant na mit o jugoslavenskom socijalizmu kroz 12 jasnih i objektivnih razloga zašto je priča o uspješnoj ekonomiji SFRJ zapravo uspješna propaganda u koju su građani bili uvjeravani od strane režima:

Jugoslavija je bila teško zadužena zemlja, a vanjski dug je od 1961. do njezinog bankrota 1982. rastao eksponencijalno, prosječnom godišnjom stopom od 17,6% i do danas bi tim tempom država bila dužna nezamislivih 6000 milijardi dolara. Za usporedbu, 2019. ukupni javni dug svih 7 zemalja nastalih raspadom Jugoslavije nije prelazio 125 milijardi dolara (Hrvatska je na 42 milijarde dolara, Slovenija 37, Srbija 28, BIH 6,5, Sjeverna Makedonija 4,2, Crna Gora 2,6 i Kosovo 1), što je sitnica - svega oko 2% - u odnosu na projekciju potencijalnog rasta javnog duga Jugoslavije. Neki će, naravno, reći “da, no dug po glavi stanovnika i dalje je bio manji nego danas hrvatski” i to je istina, no razlika je u dvije stvari: dug SFRJ konstantno je rastao dok dug RH već 6 godina pada (do 2020. i krize), a Hrvatska svoj dug redovito servisira bez problema, dok SFRJ svoj nije mogla vraćati te je 1982. i priznala međunarodnim kreditorima da nije u stanju plaćati svoje dugove te je de facto bankrotirala. Nije zgorega ni spomenuti da bi hrvatski dug, da nije bilo ogromnih zaduživanja vlada Jadranke Kosor i Zorana Milanovića, izvjesno bio 15-20 milijardi dolara manji.

Zbog strukturnih neravnoteža i makroekonomske nestabilnosti, Jugoslavija je uvijek imala ogroman problem s inflacijom. Čak i ako zanemarimo hiperinflacije u osamdesetima koje su varirale od 40,7% 1981. do čak 1.252% 1989. (zamislite da vam plaća u prosincu vrijedi 13 puta manje od plaće koju ste primili u siječnju), Jugoslavija je i u svojim najuspješnijim godinama imala veliku inflaciju. Prosječna inflacija u ‘zlatnim’ 1960-ima bila je 12,1% (1965. narasla je sve do 34,6%) dok je, recimo, u isto vrijeme u Njemačkoj ona iznosila 3,1%. Za usporedbu, inflacija je u Hrvatskoj u kolovozu 2020. godine iznosila -0,1%.
Iako su građani bili uvjeravani kako je Jugoslavija industrijska sila, razlog za gore navedene probleme je upravo ta nevjerojatno nekonkurentna industrija: 1990. je Jugoslavija proizvodila u protuvrijednosti 880$ po stanovniku (per capita), što je bilo tek neznatno više od jedne Bugarske (836$), a nekoliko puta manje od pravih industrijski sila poput Italije (4680$) ili Njemačke (6290$). Zanimljivo, to je bilo i duplo manje od Grcke (1590$), zemlje koju nitko nikada nije smatrao nekom industrijskom silom. Praktično, 7 puta manja vrijednost proizvodnje nego u Njemačkoj znači da je radniku u Jugoslaviji trebalo nešto više od 7 godina da stvori vrijednost koju je radnik u Njemačkoj stvorio u jednoj godini. Za usporedbu, jer često se govori kako smo nekad puno više proizvodili (što je djelomično i istina, ali je proizvodnja bila preskupa i nekonkurentna), udio industrije u hrvatskom BDP-u 2017. godine iznosio je 26,2% i to nije ni približno tragično kao što neki često interpretiraju: u Španjolskoj je udio industrije u BDP-u 23,2%, u Ujedinjenom Kraljevstvu 15,2%, u Nizozemskoj 17,9%, u Švicarskoj 19,8%, a u jednoj Njemačkoj - zaista industrijskoj sili u europskom kontekstu - je malo više nego kod nas - 30,7%.

Usko vezano uz nekonkurentnu industriju, u Jugoslaviji se zastrašujuće malo radilo u usporedbi s razvijenim zemljama pa nije ni čudo što je produktivnost bila niska, odnosno što je jedan radnik u Njemačkoj vrijedio kao sedam radnika u Jugoslaviji. Naprimjer, 1964. godine u Jugoslaviji je 12,5 milijuna zaposlenih odradilo oko 17,4 milijardi radnih sati, dok je 1983. tada nešto više od 15 milijuna zaposlenih odradilo 14,5 milijardi radnih sati. Prevedeno na razumljiviji jezik, prosječan jugoslavenski radnik je 1964. godine efektivno radio 116 sati mjesečno, dok je 1983. radio svega 81 sat mjesečno - to je uz pretpostavku neradnih vikenda, praznika i četiri tjedna godišnjeg negdje oko 4 sata dnevno, što je de facto pola radnog vremena.

Jugoslavija je čak i na svom vrhuncu 1969. imala nestašice mesa, a prije i kasnije nestašice kave, mlijeka, ulja, brašna, goriva i drugih namirnica; imala je redukcije struje, trpila je hiperinflacije - a sve zato što industrija nije uspjevala proizvoditi dovoljno da zadovolji društvene potrebe, dok ujedno zbog slabe produktivnosti nije imala deviza da bi uvezla ono što je društvu nedostajalo. Zašto nije imala deviza? Zato što nije mogla uspješno prodavati svoje proizvode na stranim tržištima jer nisu bili konkurentni, a izvoz joj je (uračunata inflacija) bio oko 700$ per capita - za usporedbu, hrvatski je 2018. bio 1940$ per capita. Netko će možda reći “kako nije, izvozili smo po cijelom svijetu” i jesmo, ali izvozili smo malo i mahom u siromašne zemlje trećeg svijeta, a od toga radili spektakl.

Baš taj slabi jugoslavenski izvoz je čak i u usporedbi sa zemljama koje smo smatrali siromašnijima i nerazvijenijima od nas bio prilično mizeran: naprimjer, jedna Mađarska je imala 30% veci izvoz per capita od Jugoslavije, a jedna Grčka čak dva i pol puta veći.

Možda i najporaznija činjenica oko jugoslavenskog izvoza je da je udjel navodno moćne industrije u njemu često bio i manje od pola vrijednosti izvoza - npr. 1978. godine je čak 51% ukupnog jugoslavenskog ‘izvoza' predstavljao novac i doznake koji su gastarbeiteri slali natrag svojim obiteljima, mahom iz Njemačke. Država je doslovno ovisila o tih 21% radno sposobnog stanovništva koje je otišlo raditi u zapadne zemlje jer je u osamdesetima već praktički živjela isključivo od njihovih doznaka, turizma i kredita - efektivni industrijski izvoz cijele SFRJ je 1990. bio točno 5,4 puta manji od izvoza samo Hrvatske u 2018. godini.

Uz taj ogroman broj radnika koji su napustili državu, Jugoslavija je dodatno kupovala socijalni mir masovnim zapošljavanjem na izmišljena radna mjesta te se zaduživala kako bi održavala ‘kult rada’, mit o uspješnoj socijalističkoj ekonomiji gotovo apsolutne zaposlenosti. Jedan od popularnijih primjera takve politike je tvornica automobila Zastava u Srbiji: ona je na svom vrhuncu za vrijeme socijalizma zapošljavala oko 50.000 radnika, a proizvodila je manje automobila nego danas kad zapošljava 3.500 (tada je i efektivno više proizvodila nasuprot samom sklapanju automobila, ali diskrepancija u brojkama je eklatantna).

Čak i uz desetke tisuća radnika koji su radili u inozemstvu i masovno zapošljavanje na izmišljena radna mjesta, Jugoslavija se i dalje borila s visokom nezaposlenošću. Stopa nezaposlenosti u SR Hrvatskoj je 1988. iznosila 8,5%, no mi smo uz Slovence još bili i najbolji - u Srbiji je bila 16,8%, u BiH čak 20,6% - a da stvar bude još gora, Jugoslavija je članove obitelji poljoprivrednika statistički vodila kao zaposlene pa je latentna nezaposlenost u poljoprivredi iznosila još dodatnih 1,4 milijuna na razini cijele države. Za usporedbu, anketna stopa nezaposlenosti u Hrvatskoj je prije aktualne koronakrize bila 5,8%, a trenutno je prema podacima za kolovoz 7%.

Zapravo, možda i najbolji primjer koliko je jugoslavenski socijalizam bio neuspješan u usporedbi s kapitalističkim sustavima pokazuju usporedbe sa susjednim zemljama koje u istom periodu nisu bile socijalističke: 1947. SFRJ je imala BDP per capita oko 1.250$, Austrija oko 2.000$, Njemačka oko 2.500$, a Italija oko 3.000$. Nešto više od četiri desetljeća kasnije, SFRJ 1990. ima BDP per capita 6.200$, Austrija 21.700$, Njemačka 22.800$, a Italija 20.800$ i pogrešan je zaključak da je bio problem u našem pristupu jer problem je bio u samom socijalizmu: susjedne Bugarska i Mađarska jednako su sporo napredovale kao i Jugoslavija.

Kao mali bonus, jedan mit vezan uz zabludu o jakoj ekonomiji je onaj o mnoštvu tvornica koje su osnovane u socijalizmu i kako ’sve što danas od industrije imamo možemo zahvaliti socijalizmu’ ili, meni osobno draža, ‘Jugoslavija je sagradila tolike tvornice, a koliko je sagradila Hrvatska?'. Na stranu činjenica da ih je tada samo država i mogla graditi a danas niti može niti treba jer pokušavamo živjeti u tržišnoj ekonomiji, ovo su samo neke od poznatijih (s godinama osnutka) koje su uspješno postojale puno prije socijalističke nacionalizacije i otimačine: Koestlin, Bjelovar (1905.); Čateks, Čakovec (1874.); MTČ, Čakovec (1923.); Belje, Darda (1911.); Karlovačka pivovara, Karlovac (1854.); Podravka, Koprivnica (1934.); Brodogradilište Kraljevica (1729.); Mlinar, Križevci (1903.); Kandit, Osijek (1920.); Osječka pivovara, Osijek (1856.); Saponia, Osijek (1894.); Tvornica šećera, Osijek (1905.); Gavrilović, Petrinja (1690.); Zvečevo, Požega (1921.); Brionka, Pula (1942.); Brodogradilište Uljanik, Pula (1856.); Brodogradilište 3. Maj, Rijeka (1892.); Viktor Lenac, Rijeka (1896.); Tvornica duhana Rovinj, Rovinj (1872.); Div tvornica vijaka, Samobor (1884.); Željezara Sisak, Sisak (1938.); Đuro Đaković, Slavonski Brod (1921.); Brodosplit, Split (1931.); Brodotrogir, Trogir (1922.); Varteks, Varaždin (1918.); Pik, Vrbovec (1938.); Borovo, Vukovar (1931.); Maraska, Zadar (1768.); Badel, Zagreb (1862.); Chromos, Zagreb (1920.); Croatia osiguranje, Zagreb (1884.); Dukat, Zagreb (1912.); Elka, Zagreb (1927.); Franck, Zagreb (1892.); Gredelj, Zagreb (1894.); INA, Zagreb (1882.); Jadran, Zagreb (1930.); Jamnica, Zagreb (1828.); Končar, Zagreb (1921.); Kraš, Zagreb (1911.); Medika, Zagreb (1922.); Pastor, Zagreb (1930.); Pliva, Zagreb (1921.); TEŽ, Zagreb (1929.); TOZ-Penkala, Zagreb (1937.); Tvornica duhana, Zagreb (1817.); Zagrebačka banka, Zagreb (1914.); Zagrebačka pivovara, Zagreb (1892.).

Kako je onda moguće da je ‘nekad bilo lepo’? Pa moguće je upravo zato što socijalizam vremenski i financijski ograničeno može djelovati uspješno: ljude se zapošljava, grade im se odmarališta na moru, poklanjaju stanovi, svi se mediji i informacije kontroliraju; a to se financira oduzetom privatnom imovinom, kreditima i ‘kreativnom’ monetarnom politikom. No u jednom trenutku više nema kuća, zemlje i tvornica koje možeš nacionalizirati, nema kreditora koji će ti dati novac kojeg nećeš moći vratiti i nema te deprecijacije koja će boostati ekonomiju. Onda socijalizam, svaki - pa tako i jugoslavenski - propada. Možda ga je najjednostavnije shvatiti kao preveliki kredit s dugim počekom: zamislite da dobijete kredit na 2 milijuna kuna i počinjete ga otplačivati za 5 godina - tih 5 godina ćete živjeti jako dobro, no u nekom trenutku će novac doći na naplatu, a vi ga nećete imati.

Dakle, ako ti je san bio radit u nekoj firmi do kraja zivota, sastavljat upaljace ili sta vec, vozati ficu ili stojadina i otici u Zaostrog na more, onda okej.

A onda ovo:

Jugoslavija je bila 3./4./5. vojna sila.

Sovjetski savez, Francuska, UK, SAD su imale nosače aviona i nuklearke. Australija, Indija, Kanada, Argentina, Brazil, Holandija su takođe imali nosače aviona. Jugoslavija nije imala ništa od toga. JNA je imala oko 1000 aviona i 32. 000 osoblja u ratnlm vazduhoplovstvu. Zapadna Njemačka je imala oko 1000 ratnih aviona (izvor: Stranica Bundesvera). Jugoslavija nije uspjela proizvesti supersonični avion 4. generacije a SOKO nikad nije uspio da zadovolji potrebe ratnog vazduhoplovstva JNA. Najmoćniji avioni koje je Jugoslavija imala su bili bez sumnje MiG - 21 i MiG - 29. MiG - 21 je avion iz 50ih godina koji je ubrzo zastario, Juga je imala oko 200 komada međutim, JNA je imala tek dovoljno para za 14 (četrnaest!) MiG - 29.

Ljudstvo - evo opet poređenje sa Bundesverom. Njemačka je za vrijeme hladnog rata imala oko 500 000 vojnika i milion rezervista, Jugoslavija je imala 250 000 vojnika i 1 milion rezervista.

Jugoslavija je bila ozbiljna vojna sila, niko je ne bi napao bez razmišljanja međutim daleko od toga da je JNA bila strah i trepet. Njena doktrina se zasnivala na odbrani od Sovjetskog saveza i najveći adut joj je bila TO pojedinačnih republika. U ratu 90ih se JNA pokazala loša u konvencionalnom ratovanju, naročito u Sloveniji i Hrvatskoj. Takođe JNA je imala dosta zastarjele tehnike, naročito tenkova. Imala je lošu logistiku, podjeljenu vojsku, neimpresivnu mornaricu i ogromnu administraciju

Jugoslavija je bila ekonomski tigar

Isuse Hriste, opišimo jugoslovensku privredu u nekoliko riječi - inflacija, hiperinflacija, nekonkurentnost, dijaspora, krediti.

Jugoslavija je 1991. godine imala BDP od 120 milijardi dolara, inflaciju od 164% i negativan rast BDP-a od - 6%. Sveukupni BDP Ex Yu država prije 4 godine je bio čak 191 milijarda dolara. Izvozila je robu u vrijednosti od 13 milijardi dolara a uvozila 17 milijardi dolara robe. Imala je nezaposlenost od 16% 1990. godine.

Izvor: CIA Factbook

Godine 1988. u Jugoslaviju su dijaspora i radnici koji su radili na stranim gradilištima poslali 4.5 milijardi dolara a 1989 6.2 milijarde dolara (izvor: Beth J. Asch, Courtland Reichmann, Rand Corporation. Emigration and Its Effects on the Sending Country. Rand Corporation, 1994.)

Iako je 30% populacije radilo u poljoprivredi, SFRJ je bila uvoznik hrane. Znači nije bila u tom smislu samoodrživa (izvor: Alice Teichova, Herbert Matis. Nation, State, and the Economy in History. Cambridge University Press, 2003.)

Oko milion Jugoslovena je radilo u inostranstvu, to je bilo 20% radne snage. Izvor: "Yugoslavia (former) Guest Workers - Flags, Maps, Economy, History, Climate, Natural ****, Current Issues, International Agreements, Population, Social Statistics, Political System".

Ali, ali sedamdesete, zlatno doba!

Istina, 1973. je Jugoslavija imala rast BDPa od 17% ali već 1982. pad od -7% (izvor: Susan L. Woodward: Socialist Unemployment: The Political Economy of Yugoslavia, 1945-1990, p. 377).

Evo još jedna zanimljiva priča za koju trenutno ne mogu naći izvore ali ju je iznio Profesor doktor ekonomije Miroslav Zec sa Univerziteta u Beogradu (koji je takođe pretrpio progon Saveza komunista BiH 80ih godina, spasili su ga njegovi studenti sa Univerziteta u BL): Zastava iako je imala 10 puta više radnika od Tojote u isto vrijeme je proizvodila tek par desetina hiljada vozila dok je Tojota proizvodila milione.

Sama Zastava, pa i mnoge druge "uspješno" kompanije SFRJ su postojale i prije Drugog svjetskog rata - kapitalističke i privatne. Mit je da ih je osnovala država.

Kršenje osnovnih ljudskih prava

Jugoslavija je pobijedila na međunarodnom natjecanju u cvijeću jer je uzgojila ljubičicu bijelu tešku 100 kilograma“. Ovo je vic koji je Jovanki Ženi Lebl, 22-godišnjoj novinarki beogradske Politike i Židovki, ispričao kolega da bi ga ona potom u redakciji prepričala i drugima. Dvije i pol godine potom je provela kao zatočenica na Golom Otoku i Svetom Grguru, umjesto kao politička dopisnica u Parizu. Promijenila je pet zatvora i to pod optužbama da je govorila protiv Tita i nije prijavila narodnog neprijatelja od kojeg je čula vic. Tražili su da prizna krivicu i promijeni mišljenje.

Prvih 10 ili 15 godina (nisam siguran) nije se smjela napustiti država, te je to bila privilegija za mali broj građana. Sloboda govora nije postojala. Sloboda vjeroispovijesti je bila ograničena, religiozni ljudi nisu mogli obnašati nikakvu važniju funkciju u društvu. Građani Jugoslavije nisu imali pravo na okupljanje, tek nekoliko protesta nije završilo rasturanjem od strane JNA i milicije. Politički neistomišljenici Jospia Broza Tita, pa i oni iz KPJ su završavali mrtvi ili u zatočeništvu. Sudski sistem je bio partijski. Djeca su se redovno zloupotrebljavala u političke svrhe. Zaime Boga dragoga djeca su pjevala pjesmice o partijskim liderima, čitava država je slavila Titin rođendan. Partija je bila nemilosrdna i "jela je svoje" (progon Branka Ćopića, jednog od stubova kulture SFRJ, Đilasa, Jovanke Broz i drugih). Jugoslavija je bila zemlja neravnopravnosti i licemerja. Prosječni građanin nije imao auto ili je vozio Stojadina, Tita je vozila flota Mercedesa, voz, jahta, avion. Imao je 1000 kuća (Titinih vila) a možda toliko i ljubavnica. Oficiri i funkcioneri su se lječili u elitnim bolnicama poput VMA a ljetovali u elitnim hotelima poput Slovenske plaže u Budvi.

Pismenost

Hvalimo se kako je pismenost u Jugoslaviji iznosila 91%. SAD je imao istu stopu pismenosti 1890ih godina.

Životni vijek

Jugonostalgičari bacaju podatak da je u Jugoslaviji životni vijek bio čak 72 godine! Super u BiH je danas 77 a u Srbiji 75 godina. Neka poređenja - Francuska je u 1975. godini imala životni vijek 72 godine a SFRJ 68 godina. Iste godine je u SADu očekivani životni vijek bio 72 godine.

(Izvori: https://fred.stlouisfed.org/series/SPDYNLE00INMKD , https://fred.stlouisfed.org/series/SPDYNLE00INMKD , https://www.macrotrends.net/countries/U ... expectancy)

Bratstvo i jedinstvo i ostavština

Nerješavanje problema iz prošlosti, nekažnjavanje ustaških, četničkih, kolaboracionističkih (npr. Handžar divizija) i dr. zločina je napravilo temelje za novi vid prikrivenog nacionalizma, nepovjerenja i mržnje. KPJ je bila podjeljena po nacionalnim taborima kao i JNA, ugledni članovi poput Kardelja su još za Titina života pričali o vjerovatnom raspadu. Nije pomogla ni politika revanšizma prema nevinim (znači onima koji nisu činili zločine) rojalistima i četnicima i njihovim familijama (Manjača, dobar primer). Titini pioniri i ugledne komuniste su preko noći postajale vatreni zagovornici etnonacionalizma i rata. Ostavština Jugoslavije je rat, birokratija, partijsko zapošljavanje, nepovjerenje, korupcija i cinizam

Evo nasljednika Saveza komunista Jugoslavije:

SNSD Milorad Dodik - iz Reformista Ante Markovića. Inače Dodik je bio jedan od najmlađih komunističkih funkcionera.

SP Petra Đokića, vječnog ministra vlade RS sa dvije kupljene diplome. - iz SKBiH

SPS Ivice Dačića i Slobodana Miloševića - iz SK Srbije

DPS trodecenijskog vladara Crne Gore i švercera cigareta Mile Đukanovića iz SKCG

SDP BiH i DF iz Saveza komunista BiH

Zajedničko svim ovim strankama su optužnice za korupciju.

Edit: gramatičke i pravopisne greške, uljepšane rečenice

Evo još nešto da dodam - dobar primjer političkog progona i katastrofalnog sudstva u SFRJ je bio proces protiv Alije Izetbegovića zbog Islamske deklaracije (da budem jasan, za mene je Alija jedan obični smrad i niko me ne može uvjeriti da nije znao za neke ratne zločine itd. ali nije zaslužio da robija zbog eseja/ rasprave).

Edit 2: još jedan podatak - Jugoslavija je od SAD - a za svoga postojanja dobila 3.5 milijardi dolara pomoći (najviše tokom 50ih).

[alemsa]

Musk u Tesli svjesno pravi dug. Može ga vratii kad hoće.

Pa da, vrti pare neda cash, a moze platiti cijeli dug kad hoce. Isto kao onaj Greg Cardone, lik milijarder sa nekretninima, sad kad uzima apartmane od 10 miliona recimo, uzima na kredit, placa ratu a od toga ima profita 10 miliona godisnje, to je pozitivni kredit, neda nikad cash.

@22

Jeste 60ih im je bio najveci promasaj u historiji te drzave, pa su se zaduzili opet 70ih, e s tim kreditom su dobro obrnuli, to je islo i u 80e, bas kad je nasim roditeljima bilo dobro, medjutim sve im je doslo na naplatu krajem 80ih, i tad ih je je.bo promasaj iz 60ih. Da je bio samo onaj kredit iz 70ih, ne bi inali nikakvu krizu.

[numanumaye22]

Musk u Tesli svjesno pravi dug. Može ga vratii kad hoće.

Pa da, vrti pare neda cash, a moze platiti cijeli dug kad hoce. Isto kao onaj Greg Cardone, lik milijarder sa nekretninima, sad kad uzima apartmane od 10 miliona recimo, uzima na kredit, placa ratu a od toga ima profita 10 miliona godisnje, to je pozitivni kredit, neda nikad cash.

@22

Jeste 60ih im je bio najveci promasaj u historiji te drzave, pa su se zaduzili opet 70ih, e s tim kreditom su dobro obrnuli, to je islo i u 80e, bas kad je nasim roditeljima bilo dobro, medjutim sve im je doslo na naplatu krajem 80ih, i tad ih je je.bo promasaj iz 60ih. Da je bio samo onaj kredit iz 70ih, ne bi inali nikakvu krizu.

Ovo dvoje je kljucno:

Kao mali bonus, jedan mit vezan uz zabludu o jakoj ekonomiji je onaj o mnoštvu tvornica koje su osnovane u socijalizmu i kako ’sve što danas od industrije imamo možemo zahvaliti socijalizmu’ ili, meni osobno draža, ‘Jugoslavija je sagradila tolike tvornice, a koliko je sagradila Hrvatska?'. Na stranu činjenica da ih je tada samo država i mogla graditi a danas niti može niti treba jer pokušavamo živjeti u tržišnoj ekonomiji, ovo su samo neke od poznatijih (s godinama osnutka) koje su uspješno postojale puno prije socijalističke nacionalizacije i otimačine: Koestlin, Bjelovar (1905.); Čateks, Čakovec (1874.); MTČ, Čakovec (1923.); Belje, Darda (1911.); Karlovačka pivovara, Karlovac (1854.); Podravka, Koprivnica (1934.); Brodogradilište Kraljevica (1729.); Mlinar, Križevci (1903.); Kandit, Osijek (1920.); Osječka pivovara, Osijek (1856.); Saponia, Osijek (1894.); Tvornica šećera, Osijek (1905.); Gavrilović, Petrinja (1690.); Zvečevo, Požega (1921.); Brionka, Pula (1942.); Brodogradilište Uljanik, Pula (1856.); Brodogradilište 3. Maj, Rijeka (1892.); Viktor Lenac, Rijeka (1896.); Tvornica duhana Rovinj, Rovinj (1872.); Div tvornica vijaka, Samobor (1884.); Željezara Sisak, Sisak (1938.); Đuro Đaković, Slavonski Brod (1921.); Brodosplit, Split (1931.); Brodotrogir, Trogir (1922.); Varteks, Varaždin (1918.); Pik, Vrbovec (1938.); Borovo, Vukovar (1931.); Maraska, Zadar (1768.); Badel, Zagreb (1862.); Chromos, Zagreb (1920.); Croatia osiguranje, Zagreb (1884.); Dukat, Zagreb (1912.); Elka, Zagreb (1927.); Franck, Zagreb (1892.); Gredelj, Zagreb (1894.); INA, Zagreb (1882.); Jadran, Zagreb (1930.); Jamnica, Zagreb (1828.); Končar, Zagreb (1921.); Kraš, Zagreb (1911.); Medika, Zagreb (1922.); Pastor, Zagreb (1930.); Pliva, Zagreb (1921.); TEŽ, Zagreb (1929.); TOZ-Penkala, Zagreb (1937.); Tvornica duhana, Zagreb (1817.); Zagrebačka banka, Zagreb (1914.); Zagrebačka pivovara, Zagreb (1892.).

Kako je onda moguće da je ‘nekad bilo lepo’? Pa moguće je upravo zato što socijalizam vremenski i financijski ograničeno može djelovati uspješno: ljude se zapošljava, grade im se odmarališta na moru, poklanjaju stanovi, svi se mediji i informacije kontroliraju; a to se financira oduzetom privatnom imovinom, kreditima i ‘kreativnom’ monetarnom politikom. No u jednom trenutku više nema kuća, zemlje i tvornica koje možeš nacionalizirati, nema kreditora koji će ti dati novac kojeg nećeš moći vratiti i nema te deprecijacije koja će boostati ekonomiju. Onda socijalizam, svaki - pa tako i jugoslavenski - propada. Možda ga je najjednostavnije shvatiti kao preveliki kredit s dugim počekom: zamislite da dobijete kredit na 2 milijuna kuna i počinjete ga otplačivati za 5 godina - tih 5 godina ćete živjeti jako dobro, no u nekom trenutku će novac doći na naplatu, a vi ga nećete imati.

I danas su ti istocna i zapadna Njemacka nebo i zemlja po standardu, tacno se vidi komunisticka cizma. Nema dzabe ni u babe, mladi i danas placaju cijenu "dobrog" zivota njihovih roditelja. Ostavstina je vec perverzno losa iz te zemlje, pocevsi od istih tih politicara koji su i danas na vlasti.

[Marsal]

Ako je Jugoslavija bila promašaj ne smijem ni pitat šta su onda ove današnje države.

[alemsa]

@22

Nije u Yugi bio taj tvrdi komunizam kao u Sovijetskom Savezu, oni su se vise fokusirali na socijalizam, naravno bilo je komunisticiih stvari tipa nisi smio svasta govoriti, policija imala vlast itd. Zavisno sta tebi odgovora kao osobi, u socijalizmu Yuge si imao vladu koja je rasporedjovala profit manje-vise jednako, imo si zdrastvo, skolovanje, regres itd. U kapitalizmu si ti odgovoran za svoj profit, i nikog ne interesuje mozes li ti jesti ovaj mjesec ili ne, dok se socijalizam bavio tim pitanjima. U kapitalizmu se sce mora iskoristiti u profit, svaki vodopad, svaka suma, svaka rijeka, ako nema profita nijog ne interesuje. Drzava kao drzava je bila priznata u svijetu, pasos je bio jak, ako si htio vise profita mogo si ici u Svabiju, Libiju i tad nije ti niko branio. Pa Titi je bilo 135 predstavnika drzava na sahrani, ocigledno da je bio neka figura svijetska. Sa kreditom iz 70ih su vrlo sposobno obrnuli pare i eionomiju, mislim da im je ekonomija 84-e bila + 20, sto ih je stavilo u top 20 ekonomija sviheta, znas kad ce to bilo koje od ovih drzava postici, nikad. Za tebe je sve bilo karinasko i to je ok, ja vise gledam cinjenice neke. S obzirom da je narod iz tog regiona vrlo sposoban u pravom sistemu, sto vidimo na zapadu, e taj isti narod je bolje fukcionisao u onom sistemu nego ovom danas, barem do sad, svi fakti na to ukazuju. A bili su spremni i da predju u demokratiju sto su i ucinili. Sad opet kazem stoji cinjenica da ta drzava ocigledno nije odgovarala neSrbima iz nekih drugih razloga, inace ne bi svi glasali da se otcjepe prvom prilikom kad su imali, i to je cinjenica

[ASD]

Musk u Tesli svjesno pravi dug. Može ga vratii kad hoće.

Pa da, vrti pare neda cash, a moze platiti cijeli dug kad hoce. Isto kao onaj Greg Cardone, lik milijarder sa nekretninima, sad kad uzima apartmane od 10 miliona recimo, uzima na kredit, placa ratu a od toga ima profita 10 miliona godisnje, to je pozitivni kredit, neda nikad cash.

@22

Jeste 60ih im je bio najveci promasaj u historiji te drzave, pa su se zaduzili opet 70ih, e s tim kreditom su dobro obrnuli, to je islo i u 80e, bas kad je nasim roditeljima bilo dobro, medjutim sve im je doslo na naplatu krajem 80ih, i tad ih je je.bo promasaj iz 60ih. Da je bio samo onaj kredit iz 70ih, ne bi inali nikakvu krizu.

Ne plaća se porez na dug. Oni kreiraju tako Tax shield.

Tesla je po skoro svim finansijskim racio brojevima top kompanija.
Neki ne pokazuju to najbolje kao taj s dugom ali samo zato što ga namjerno drže.
Mogu u roku od sekunde otplatiti sve dionice kompanije i otplatiti sav dug.

[alemsa]

Da, ne placa taxu na dug, a i ako mu dodje da plati veliki porez samo ulozi pare u biznis, i to je tax write off. To je Cardone uradio, skonto da ce platit taxe 50 miliona (bubam), kupio privatnu jet za te pare, kao koristi za biznis, i 0 poreza platio.

[numanumaye22]

Ako je Jugoslavija bila promašaj ne smijem ni pitat šta su onda ove današnje države.

Ostavstina propale drzave. Slovenija i Hrvatska su jedine profitirale. Ovo ostalo saka jada, dok mi i Kosovo sa ovakvim karakteristikama smo drzava ali na papiru.

[Marsal]

Dalo bi se nadugo i naširoko o tome raspravljati ali ne vidim potrebu, prevaziđena tema a Maršal pod zemljom duže nego kad prosječne godine forumaša pomnožiš sa 2.

[Tekashi]

Morao sam krehnuti grijanje.

[matanisunje]

Ćamila za mene će biti najveća zvijezda pod svjetlima Pariza (uz Mbappea naravno )

[Derdiyok]

Zamisli, odeš do dežurne apoteke i lik te pita šta je to toliko hitno da nije moglo čekati do sutra

Takvi se šakama nagrade.

FUJ!

Rekoh jesam te to probudio, kaže nisi, pa jel dežurna apoteka, kaže jeste... Pa rekoh daj mi onda što sam ti tražio i ne zamaraj se nepotrebnim stvarima. Govori u fazonu kao pa dobro ali ne kontam i dalje jel to bilo hitno toliko, rekoh nije tvoje da kontaš i ušuti.

Poslao sam i žalbu.

Gadi mi se naš mentalitet generalno.

Prije neki dan otac donio tri hljeba iz prodavnice, datum istekao. Odem u prodavnicu, uzimam hljeb sa police i na kasu. Krenla da kuca, rekoh ne kucaj, istekao je rok, pa da pitam šta radite sa ovim hljebom, kaže vršimo povrat. Pa rekoh što je onda na polici, kaže daj da sklonim. Govorim da je otac maloprije uzeo tri hljeba i da je rok istekao, i drugi put da ću zvati inskepciju, a inače svako malo cijene se mijenjaju i nisu prilagođene na policama i na računu. Klasika.

[OldFashioned]

Zamisli, odeš do dežurne apoteke i lik te pita šta je to toliko hitno da nije moglo čekati do sutra

Takvi se šakama nagrade.

FUJ!

Rekoh jesam te to probudio, kaže nisi, pa jel dežurna apoteka, kaže jeste... Pa rekoh daj mi onda što sam ti tražio i ne zamaraj se nepotrebnim stvarima. Govori u fazonu kao pa dobro ali ne kontam i dalje jel to bilo hitno toliko, rekoh nije tvoje da kontaš i ušuti.

Poslao sam i žalbu.

Gadi mi se naš mentalitet generalno.

Prije neki dan otac donio tri hljeba iz prodavnice, datum istekao. Odem u prodavnicu, uzimam hljeb sa police i na kasu. Krenla da kuca, rekoh ne kucaj, istekao je rok, pa da pitam šta radite sa ovim hljebom, kaže vršimo povrat. Pa rekoh što je onda na polici, kaže daj da sklonim. Govorim da je otac maloprije uzeo tri hljeba i da je rok istekao, i drugi put da ću zvati inskepciju, a inače svako malo cijene se mijenjaju i nisu prilagođene na policama i na računu. Klasika.

Strašno

Treba posebnu pozornost obratiti kada stavljaju dvije stvari za cijenu od jedne i slično. Ili im je već istekao rok, ili će kroz dan ili dva. Odvratno je kad te na kasi dočeka totalno druga cijena pogotovo ako si uzimao naveliko i umjesto da se MINIMALNO kulturno izvinu,još prave neke face ili u gorem slučaju napadnu te..

[matanisunje]

[RacioEmocionalan]

Je l' to Alem prica o jugoslavenskom ekonomskom cudu dok je narod u kesama pare nosio da bi jedan hljeb kupio?

Sto bi se reklo, malo se za vratove uhvatili 90-tih. Puno lupa nas Alem.

[Nirton]

Svako jutro mi dolazi notifikacija sa Instagrama da je neko objavio story, svaki put je za drugu osobu a nisam uključio obavijesti za story ni za koga. Može li se to isključiti?

[bombaysaphire]

Svako jutro mi dolazi notifikacija sa Instagrama da je neko objavio story, svaki put je za drugu osobu a nisam uključio obavijesti za story ni za koga. Može li se to isključiti?

Ne može , trpi .

[Nirton]

Svako jutro mi dolazi notifikacija sa Instagrama da je neko objavio story, svaki put je za drugu osobu a nisam uključio obavijesti za story ni za koga. Može li se to isključiti?

Ne može , trpi .

Sreća pa nije na klixu

[bombaysaphire]

Svako jutro mi dolazi notifikacija sa Instagrama da je neko objavio story, svaki put je za drugu osobu a nisam uključio obavijesti za story ni za koga. Može li se to isključiti?

Ne može , trpi .

Sreća pa nije na klixu

Smeće od kliksa ili instaqrac isto je to sranje , nema razlike