To je sića.
Biće dobro ako nam Mirvić ne zavije klub u crno sa opranim milionima.
Moderatori/ce: hilmo,insider,MortemHz
To je sića.
plackonja... I treba nam ovako biti, zasluzili smo sve kako i jeste. Ipak malo postovati svoje ljude pod broj 1. Pod broj 2. osvoji si DK, bjezi ti prvi par bodova. Drugi ti je mandat u klubu u kojeg si se vratio kada si i prvi put neprijatno razrijesen duznosti i ljudi te protjeraju tek tako. Pa nek je naplatio svaki fening i ja bi.
Placko nije nadimak, nego je cinjenica koju je cijelokupna javnost u Bih mogla to da vidi.Lobudaraczapamcenje je napisao/la: ↑10 apr 2023, 15:55plackonja... I treba nam ovako biti, zasluzili smo sve kako i jeste. Ipak malo postovati svoje ljude pod broj 1. Pod broj 2. osvoji si DK, bjezi ti prvi par bodova. Drugi ti je mandat u klubu u kojeg si se vratio kada si i prvi put neprijatno razrijesen duznosti i ljudi te protjeraju tek tako. Pa nek je naplatio svaki fening i ja bi.
To da psuje ne valja mu ali mu se moze naci neka druga uloga u klubu. Jer on ima nas DNK.
U pravu je da je nasao mjesto u kolektivu i ozivio Rahmana, Tatara, Mersu itd... Ako nemas sta pametnije, sadrzajnije napisati bgt nemoj ni to. Ne ispadas najpametniji sa tim nadimcima.
Ne quotaj ovaj polusvijet zivota ti.Lobudaraczapamcenje je napisao/la: ↑10 apr 2023, 15:55plackonja... I treba nam ovako biti, zasluzili smo sve kako i jeste. Ipak malo postovati svoje ljude pod broj 1. Pod broj 2. osvoji si DK, bjezi ti prvi par bodova. Drugi ti je mandat u klubu u kojeg si se vratio kada si i prvi put neprijatno razrijesen duznosti i ljudi te protjeraju tek tako. Pa nek je naplatio svaki fening i ja bi.
To da psuje ne valja mu ali mu se moze naci neka druga uloga u klubu. Jer on ima nas DNK.
U pravu je da je nasao mjesto u kolektivu i ozivio Rahmana, Tatara, Mersu itd... Ako nemas sta pametnije, sadrzajnije napisati bgt nemoj ni to. Ne ispadas najpametniji sa tim nadimcima.
Ne igra Stanojevic vec pola godine za Leotar!
kupus army je napisao/la: ↑10 apr 2023, 16:31Ne igra Stanojevic vec pola godine za Leotar!
! ! ! Opusti sekupus army je napisao/la: ↑10 apr 2023, 16:31Ne igra Stanojevic vec pola godine za Leotar!
Runda, jesi to ti.Lucas je napisao/la: ↑10 apr 2023, 16:52Ne znam od kada ovaj Zametica prati Sarajevo, ali napisati da je Mirzin igrački doprinos klubu potpuno zanemariv, je van svake pameti. Da nam Mirza u januaru 2002. nije došao na posudbu iz bečke Austrije, sigurno ne bi osvojili kup te sezone, pobjedom u finalu protiv Želje, koji je tada za nas bio Barcelona. Maltene smo ga osvojili na Mirzinim leđima.
BravoLecler je napisao/la: ↑10 apr 2023, 15:26Ovo pišem kao neko ko voli Sarajevo. Htio sam u petak, pa u subotu, pa neću, jer kome je bitno to što ja imam reći. Realno nikome. Ali na kraju nisam mogao da ne podijelim to što mislim i osjećam kao navijač tog kluba s obzirom na to da više nisam sportski novinar i ne mogu se izraziti na taj način, a eto imam neku potrebu.
”Poznat sam kao borac. Stariji sam i iskusniji za 12 godina. Svjestan sam da je tada bilo grešaka. Dat ću sve što je u mojoj moći da vratim osmijeh na lica navijača. Nisam zaslužio da mi pišu saopštenja, ali neće me zaustaviti u namjeri. Dolazim sada u drugoj situaciji u klubu. Imamo najbolje uslove u Bosni i Hercegovini i garantujem da ćemo ostvariti dobar rezultat”, izjavio je prije tačno četiri mjeseca aktuelni trener Fudbalskog kluba Sarajevo Mirza Varešanović.
I zaista Fudbalski klub Sarajevo uz mostarski Zrinjski ima daleko najbolje uvjete za rad i postizanje vrhunskih rezultata. Apsolutno sve što je potrebno za igranje fudbala na visokom nivou u skladu s onim što su realni zahtjevi i potrebe fudbala u 2023. godini nalazi se na raspolaganju Varešanoviću, njegovom stručnom štabu i igračima. Trenažni kamp, ishrana, najbolje pripreme, hoteli, karantini, redovne plate, igrači Sarajeva imaju najbolje što se u Bosni i Hercegovini može dobiti.
Rezultati koje u tim i takvim uvjetima postižu Zrinjski i Sarajevo u suštoj su suprotnosti i ne bi to bio toliki problem, rezultatski neuspješnih sezona mogu imati i najbolji i najbogatiji na svijetu, da ono što Sarajevo igra na terenu i način na koji Varešanović vodi utakmicu ima ikakvog smisla. Recimo kod još dva bivša trenerska rješenja Ismira Mirvića - Gorana Sablića i Aleksandra Vasoskog (iako su rezultati bili nezadovoljavajući) se mogla vidjeti neka ideja u igri, neki fudbalski rukopis, nešto… U trenutnoj ekipi Sarajeva tog trenerskog rukopisa, potpisa, načina igre, ideje, nazovite to kako god želite - nema. Ljudi koji se mnogo bolje od mene razumiju u fudbal i koji mnogo bolje znaju gledati ono što se dešava na terenu neće vam znati odgovoriti na pitanje - šta je to što Sarajevo igra. Ako na sve to dodamo način na koji vodi utakmicu i izmjene koje pravi doći ćemo do jednostavnog zaključka da je Varešanović u svom drugom mandatu na klupi Sarajeva potpuno izgubljen.
Što, hajde da budemo pošteni do kraja i potpuno iskreni, nije nikakvo iznenadjenje. Prije svega nije radio kao trener 3.5 godine nigdje prije dolaska u Sarajevo. Hajde probajte vi da ne radite svoj posao (posebno u grani kao što je fudbal koja se rapidno razvija i u prašini ostavlja sve one koji ne mogu da drže tempo) 3.5 godine i onda da se vratite. Dodju mladji, uporniji, odlučniji, pa ako hoćete i pametniji i odjednom je ta ljestvica kojoj vi težite nedohvatljiva. Taj iskorak sa Sergejom Jakirovićem, a sada s Krunoslavom Rendulićem napravio je Zrinjski. Ne samo u odnosu na FKS, nego i na sve ostale, ali po svemu gledajući (spomenuti uvjeti za rad, finansije, mogucnosti u prelaznom roku) Sarajevo bi trebalo da prati taj iskorak, a ne da od decembra 2019. ide unatrag (što je posebna tema i primjer kako sebi zabiješ trn u zdravu nogu potpuno bespotrebno). Tako to biva kad bi svi u klubu da se bave fudbalom i odlučuju o fudbalu, a apsolutno ne razumiju fudbalske procese i fudbal kao takav. Kad smjenjuješ samo radi smjene, kad ne vidiš širu sliku itd. I dalje sam mišljenja da bismo danas imali barem jedan trofej više i bolju situaciju da tog decembra 2019. nismo smijenili najuspješnijeg trenera u historiji kluba. O tome da su mladi igrači koje je taj trener (prevazidjeni, zastarjelih metoda? Jel ono ovako bjese?) gurnuo u prvih 11 donijeli milione zarade kasnije - kad bude vakat. Tada su u klubu bili neki drugi ljudi, koji su isto tako pričali da od malih nogu vole klub, da osjećaju taj bordo identitet, da su njihove namjere najiskrenije itd. Husrefu o glavi se počelo raditi odmah nakon duple krune, umjesto da se tada stalo čovjeku iza ledja i pokazalo sve i jednom igraču da je šef stručnog štaba institucija koja na terenu i u svlačionici ima apsolutnu moć. Nažalost propustili smo to da uradimo zbog nekih ličnih sujeta kao i obično i zato što su neki kojima to nije posao pomislili da se razumiju u fudbalsku igru kao takvu. Način na koji je smijenjen i od kojih ljudi je posebna priča i u suštoj je suprotnosti s onim što treba da bude aršin ponašanja institucije kakva je kroz svoju čitavu historiju bio FK Sarajevo. ****, sve one li la situacije u posljednje 3 godine u kojima je fortuna klubu okrenula ledja trebalo je i zaslužiti. Ali opet kažem, to je neko drugo vrijeme i neki drugi ljudi u klubu.
Da se vratimo na Varešanovića.
”Varešanović ima ljubav, privrženost i emociju klubu i to je ono što nam u ovom trenutku najviše treba”, rekla je nakon njegovog angažmana direktorica FK Sarajevo - Ajla Alimanović. Ja sam naivno mislio da je znanje, ideja, plan i vizija najvazniji kod izbora trenera, ali eto…
Često ćemo pročitati kako Varešanović ima emociju i voli klub. Ne mogu ulaziti u nečija osjećanja i suditi o tome, možda je to zaista tako ali to je potpuno zanemariva stavka pri izboru trenera. OK, nije loše da ima i to, ali u konačnici je potpuno nebitno. Pitajte Sergeja Jakirovića. Njegova jedina veza sa Mostarom prije 2020. bila je 1976. kada se u gradu podno Veleža rodio - s obzirom na to da je iz Metkovića. To što se u Sarajevu rodio i u klubu ponikao je isto zanemarivo. Da ne nabrajam sada do besvijesti, ali pitajte Musemiće iz Janje, ili Velkoskog iz Vevčana, Tatomirovića iz Smederevske Palanke. Više u njima ima tog bordo identiteta nego u mnogima koji su prve korake napravili na Koševu. Svih onih 300 u Širokom i Tuzli voli i osjeća više i od Mirze i od mene. On je tamo bio za platu kao šef struke, a ja kao fotoreporter za svoju medijsku kuću. Samo su oni bili tu što vole. Ali naravno da ne mogu biti treneri, jer nisu dovoljno kompetentni da tu funkciju obavljaju u klubu kao što je Sarajevo. Ako je to bilo najvažnije onda smo morali biti brži od čelnika Igmana ove zime.
“Mirza Varešanović je legenda kluba.”
Uz dužno poštovanje prema istom on ne spada ni u kategoriju igrača koji su u Sarajevu ostavili dublji trag. Prema podacima našeg Semir Zilić u Bordo vremeplovu Varešanović je u dva navrata kao igrač Sarajeva bordo dres nosio ukupno 28 puta. To vam je pet kola manje nego sto danas ovo naše prvenstvo ima u jednoj sezoni. Recimo jedan Krste Velkoski ima 235 nastupa u dresu Sarajeva. Skoro 10 puta više nego sadašnji trener Sarajeva i sasvim sigurno bolje osjeća i poznaje emociju koju igranje za Sarajevo sa sobom nosi. Dakle Mirza Varešanović ne samo da nije legenda kluba nego je njegov igrački doprinos klubu potpuno zanemariv. I taj status vam daju navijaci, a ne tamo neko. Zna se dobro ko su legende Sarajeva i igračke i one apsolutne - igračke i ljudske. A navijači Sarajeva pamte sve. Pitajte Nikolu Komazeca šta je doživio sad na Tusnju kao igrac Slobode od navijača Sarajeva. Navijače Sarajeva ne možeš prevariti.
Legenda kluba se može postati i izvan terena, recimo na trenerskoj klupi, ali tek tu Varešanović ne zadovoljava kriterije koju ta titula treba da nosi. Da dana sazrio nije i da ništa naučio nije pokazao je na konferenciji za šampu poslije utakmice sa Slogom. Onaj bahati odgovor koji se odnosi na publiku pokazuje da Varešanović niti osjeti klub, niti ima emociju, a o manirima koje trener Sarajeva treba da ima da ne govorimo. Nek potraži odgovore pod Mehmed Janjoš Čala. O tome da iz prvog mandata, iako je prošlo 10+ godina nije naučio apsolutno ništa suvišno je govoriti, iako je na predstavljanju zimus drugačije govorio.
Kada je Sarajevo 2014. igralo protiv Borussije Monchengladbach imao sam priliku da razgovaram s nekom čivijom tog njemačkog velikana. I kaže mi čovjek - Svaki ovaj navijač nama je bitniji i od Branimira Hrgote i od Granita Xhake. Jer svaki od njih kupi godisnju ulaznicu, dres, jede i pije na stadionu, kupuje rekvizite, svojim prisustvon na stadionu dovodi sponzore… Igrač svakog dana proizvodi trošak, a navijač donosi novac. Nema sumnje da su navijači najvažniji dio ovog kluba. Tako razmišlja tamo neki Nijemac, direktor Borussije Monchengladbach koju u doigravanju Evropske lige protiv Sarajeva gleda 55.000 ljudi. Jer nije bitno što gost nije Bayern nego neki klub iz Bosne, igra Borussija.
Tema za razmišljanje za rukovodstvo kluba, trenera, a na koncu i većinskog vlasnika upravljačkih prava - Ismira Mirvića. Od navijača je tražio apsolutnu podršku, a ljetos se u redovima čekalo za karte. Nije važno što gostuju (uz dužno poštovanje prema tim klubovima, ali to nisu protivnici po mjeri objektivne sarajevske publike), Posušje i Sloga. Igra Sarajevo. I tako bi uvijek trebao da razmišlja svako kome je Sarajevo u srcu i duši, ali to je nešto što publika i klub treba da grade zajedno. To je jedan ozbiljan proces, u najmanju ruku višegodišnji.
Sasvim je razumljivo da i navijači žele da on čuje njihov glas. Na koncu taj klub, kao i svaki drugi na svijetu, bio bi potpuno nebitan bez svoje publike, historije i tradicije. A historiju i tradiciju su pisali ljudi, insani, oni kojima na srcu i duši leži FK Sarajevo. Pisali su je i Hase, Keli, Pape, ali i rahmetli Kemo Lakača. U legendu je kao direktor ušao Sveto Vujović - kako i zašto, time se podrobnije treba pozabaviti svaki sadašnji i budući funkcioner FK Sarajevo. Semir vam uvijek može pomoći s literaturom. Ima svijeta i mino Instagrama. O tome da danas uopšte ne bi bio u situaciji da bude vecinski vlasnik upravljačkih prava da nije bilo navijača Sarajeva ( da baš ovih koje danas ne želi da čuje i sasluša) moglo bi se na dugo i na široko pisati. O tome da je iz kluba sklonio neke ljude koji su napravili mnogo (pritom mislim na konkretan posao, prije svega pravni) da prije 10-ak godina u klub dodje njegov današnji partner Vincent Tan isto bi se dalo pričati. Prije svega jer je Hajro neko ko bi mu bez ikakvog interesa, nego iz čiste ljubavi i onoga što osjeća prema klubu, uvijek mogao iskreno reći o samim odnosima, kako medjuljudskim u klubu, tako i onim s navijačima koje podhitno treba prestati gledati isključivo kao kupce njegovog proizvoda (jesu oni i to), jer ovo nije Amerika i fudbal nije NFL, u Evropi je fudbal više od one floskule “najvažnija sporedna stvar na svijetu”. Jednostavno je drugačije. U Americi je vrhunac halftime show, a u Evropi kad pun stadion pjeva himnu kluba sa raširenim šalovima - što je jedna od najljepših slika koje možete vidjeti. U Evropi je tragedija izgubiti od najevećeg rivala, ljudima fudbal utječe na život, odnose, raspoloženje.
Možda to onima koji fudbal ne prate i ne vole toliko nije normalno, ali ne mijenja činjenicu da je to tako i da se nikada promijeniti neće. Onaj ko postigne da klub i navijači dišu kao jedno, gaje iste vrijednosti, istu dozu poštovanja jedni prema drugima taj će biti na dobrom putu. Pritom navijači Sarajeva ne traže od kluba ništa osim rezultata koji odgovaraju ugledu, veličini i renomeu kluba. I naravno - da se tradicijom (grb, dres, adresa, ime kluba) ne licitira i ne trguje. To je bukvalno jedino što navijači Sarajeva traže od čelnika kluba, koji sasvim sigurno nisu svjesni da danas ne bi bili u poziciji da budu na pomenutim funkcijama, da tih istih navijača i njihove duge i nimalo lagane borbe na više frontova nije bilo od 2005. pa sve do 2013. godine. I o tome postoji literatura, pa koga zanima u klubu može vrlo lako saznati.
Opet malo o Varešanoviću. Njegov jedini trenerski uspjeh je osvojeni Kup BiH sa sarajevskim Olimpikom sada već davne 2015. godine. U proteklih osam godina, prije povratka na klupu Sarajeva vodio je još jednom Olimpik (Prva liga FBiH) i Tuzla City. Oba puta na klupi je ostao krace od pola godine, što znači da se Varešanović trenerskim poslom u posljednjih osam godina aktivno bavio manje od godinu. Odluka o njegovom angažovanju bila je pogrešna u svakom mogućem smislu i da u FK Sarajevo postoji neko ko se razumije u fudbal i fudbalske procese to je mogao i kazati Ismiru Mirviću. Nažalost, takvog čovjeka trenutno Mirvić u klubu nema. Taj čovjek treba da nosi titulu sportskog direktora. Osim u sportskom i rezultatskom, odluka o angažovanju Varešanovića bila je pogrešna i u svakom drugom smislu imajući u vidu njegov odnos sa navijačima. To je Mirvića mogao posavjetovati neki direktor, koji osim stručnog, ima i opšte znanje o prilikama i situaciji, pulsu FK Sarajevo. Direktor kluba ne treba da bude bivši igrač, sportista ili slično. Direktor treba da pravi novac i osigura da klub bude solventan i posluje kako treba - naravno, to je njegov primarni zadatak. Ali istovremeno mora bar malo da razumije fudbal, da to nije banka, da to nije firma, da taj klub ima i srce i dušu, a kada ima to onda ima i svoj neki ritam disanja, neke otkucaje, neki puls. Taj plus, to je njegova publika - njegovi navijaci,
to je njegov identitet. Dakle osim sto treba da bude čigra u svom poslu, treba i da osjeća puls publike. Tako će i one primarne ciljeve puno lakše ostvariti. I još jedna stvar. Direktor Sarajeva mora da drži do ugleda kluba i funkcije koju obavlja, da ima manire dostojne direktoru jednog takvog kluba, a trenutna direktorica je pala na tom ispitu. Kako bi to trebalo da izgleda opet vidjeti pod “Svetozar Vujović”. O poslovnim greškama koje su napravljene u ovoj sezoni i koje će se po svemu sudeći direktno odraziti na ostanak bez Evrope suvišno je pričati. Dovoljno je prošetati Alipašinom ili Koševom i doćindo stadiona Asim Ferhatović Hase. Slika uvijek govori hiljadu riječi. Teško je uopšte objasniti kako je moguće da Sarajevo u ovakvoj konkurenciji (uz dužno poštovanje svima samo Zrinjski izgleda kao klub koji zna šta hoće u državi), a znajući kakve uvjete ima, ostane bez Evrope, a kamoli dvije godine zaredom, što je scenario koji je sve izgledniji iz hiljadu nekih razloga.
Moje lično neko, navijačko, mišljenje nekoga ko ovaj klub voli i jedini mu je interes da on pobjedjuje je da Sarajevu trebaju promjene na svim rukovodećim pozicijama i ozbliljni, provjereni i stručni ljudi na istim koliko god da njihove usluge koštaju. Jer sva ova druga rješenje se iz godine u godinu pokazuju na kraju kao najskuplja. Najvažnije je vrijeme za te ljude da naprave i sprovedu tu viziju. Ti ljudi moraju biti pažljivo odabrani, moraju imati kratkoročnu i dugoročnu strategiju po kojoj će se raditi i koja će se ostvarivati korak po korak. Nekada na terenu ne ispadne kako si stavio na papir, ali ako sve ostalo radi (vodjenje kluba, finansije, razvoj i edukacija trenerskog kadra, razvoj, edukacija, sirenje skautske mreze, razvoj Akademije, poboljsanje takmicarskih uvjeta za omladince, itd. itd.), onda ce se ono što nije ostvareno jedne polusezone na terenu, ostvariti sljedece ili ce biti korak bliže cilju, Evropa sigurno neće visiti. Ostanak bez Evrope u ovakvoj konkurenciji je potpuni fijasko svih u klubu. Kada je ta organizacija rada kluba u pitanju Zrinjski je tu daleko odmakao, ali nije ih nemoguce uhvatiti. Samo je potrebno vrijeme, struka i kohezija.
Nisam nikada volio da licitiram, ali sada pišem kao navijač, a ne kao sportski novinar. Moje neke navijačke, vjerovatno malo i nerealne želje su Husref Musemić kao sportski direktor i Mario Kovačević kao šef stručnog štaba.
Husref je u prvi tim Sarajeva gurnuo Nihada Mujakića, Vladana Kovačevića, Selmira Pidru, Halida Sabanovica, Andreja Djokanovica, Alena Mustafića. Na svakom od ovih igrača Sarajevo je zaradilo novac. Amar Rahmanović i Benjamin Tatar u klub su došli kad im je karijera krenula silaznom putanjom. Husref im je našao mjesto u ekipi, bili su ključni igrači u najboljoj sezoni kluba. Kasnije smo i na njima zaradili novac. Ahmetović je htio završiti karijeru poslije Rusije, pa je došao kod Husrefa u Slobodu, kasnije i u Sarajevo. Ostalo je historija. Pitanje je naravno da li čovjek želi tu funkciju nekada kada završi svoj posao na klupi Igmana. Idealno bi bilo od sljedeće sezone.
Mario Kovačević je trener koji je trenutno na diobi 3. mjesta u HNL-u s Varaždinom i teško je očekivati da će iz takve situacije doći u klub koji svako malo mijenja trenere i generalno ne zna šta hoće, a da mu o sudbini odlučuju ljudi koji nisu iz fudbala i koji ašćare nemaju potrebno znanje. Ali, uvijek ima ali. Sa pravim ljudima na rukovodećim funkcijama, koji znaju šta je fudbal i osjete tu igru, ništa nije nemoguće, pa ni privoliti Kovačevića da dodje na Koševo. Dati mu slobodu, vrijeme i mir da provede svoju viziju. Jer stvarati fudbalski klub je proces koji vrijedi istrpiti i kad ne ide dobro, ako šira slika daje nadu i optimizam, ako se vidi neki rukopis, neki put kojim klub ide. Trenutno je u FKS mrak na kraju svakog tunela. Razloga za razmišljanje u pravcu nekoga poput Kovačevića je mnogo. Primjeri Jakirovića, Rendulića, Bjelice, pomenutog Kovačevića, Zekića, Leke, itd. kažu da je to pravac u kojem se treba kretati. Plus je i to što Kovačević zna šta je FK Sarajevo, osjeti tu emociju, navijač je Bordo tima, iako nikako nije odlučujući i presudan faktor.
I ne zaboravite da je Sarajevo ovog proljeća upisalo tri pobjede. Jednu sasvim očekivanu protiv Posušja koje je svezalo prije toga pet utakmica bez pobjede i na gostovanjima kod Sirokog i Slobode. Fakt je da su dueli na Pecari i Tusnju jedini na kojima je (zbog bojkota domacih utakmica) Sarajevo imalo podrsku navijaca.
Na hajr i na dobro…
Volim te Sarajevo!
Faruk Zametica
Trenutno korisnika/ca: Bing [Bot] i 8 gostiju.