marconato je napisao/la: ↑19 nov 2023, 15:10
Procitaj sta sam napisao. Teze je bilo Djokoviću vs Feda i Nadala tada, nego Alkarazu protiv "samo" Novaka sada.
Đoković tad nije bio nivo Alcaraza, recimo 2009. je na Slamovima ispadao od Roddicka, Kohlschreibera, Haasa i Federera(tijesno, no 0-3), bez finala. 2010. Tsonga(suparnik u tom finalu AO 2008) ga izbacio u 1/4 Australije, jedva je dobio na outdoor clay u BG Isnera na DC, u Miamiju ispadne odmah od O.Rochusa, na IW jedva prošao Fisha(doduše, 6-2 decider, no izgubio prije tog set 0-6) i Kohlschreibera, izbaci ga Ljubičić. Na zemlji Verdasco ga riješio u Rimu i MC, u Beogradu 4-6 pa predaja Krajinoviću, na RG jedini put u karijeri ispuštenih 2-0 protiv Melzera 1/4, mučio se s Gineprijem, Hanescuom, Korolevom.
Queens- Malisse ga rutinirao, na Wimblyu opet ga umalo O.Rochus izbaci na startu, 1/4 ga je počistio Berdych. Ja bih rekao da je to bio prijelomni moment u karijeri, dosta je jako završio godinu, razbio u Splitu Ljubičića i Čilića, u Beogradu Monfilsa i Simona za jedini DC naslov Srbiji. Kultni preokret s meč loptama Federeru na USO koji je ponovio i 2011. no ipak je i dalje gubio od Feda u Baselu i na Finalsu kamo ga je i Rafa rutinirao, a u Parizu Llodra.
Dakle, on je "tek" u 24.godini postao u kontinuitetu briljantan, a onda opet oscilacije do 28.godine. Potom poznata kriza nakon kompletiranja Slamova 2016. i problemi s laktom, Pepe Imaz ovo-ono i tek se 2018. vratio i ne osvrće se. Cecchinato je bio taj zadnji šok na RG, potom ga je Čilić svladao u finalu Queensa, isto popodne kad i Ćorić Federera u Halleu, dakle nevjerojatno.. polufinale Wimbledona s Nadalom najpodcjenjeniji meč svih vremena i ključno dvodnevno slavlje. Finale Wimblya riješio premorenog Andersona tik pred početak finala Mundijala u Rusiji, Francuska-Hrvatska