Joj jeste ljudi dosadni, da Bog sacuva

Ima li sta drugo u zivotu pored Barbareza i reprezentacije, koji nam evo odmah srozava visedecenijski kredibilitet same kreme svjetskih velesila u fudbalu?
Tacno da covjek pomisli kako smo Brazil i u nekom polufinalu SP deklasirani od zalutale reprezentacije Čada rutinskih 3:1.
I da je u pitanju 'uštimana' postava, jok mnoge novajlije koje se prvi put u zivotu vide i koji igraju s prvenstvenim ciljem da se uigraju, nikakav bauk nije izgubiti u PRIJATELJSKOJ utakmici (pogotovo na nacin na koji smo mi izgubili, nakon glupog penala i uvodjenja 40x skupljih i kvalitetnijih igraca Engleske, a s druge strane umor+izmjene+nedolazak igraca od krucijalne vaznosti po nasu ekipu) od ni manje ni vise ENGLESKE, ciji peti tim bi se dobro pohrvao s 90% reprezentacija danas. Naravno da se rezultat ni u prijateljskim utakmicama ne treba smatrati nebitnim, ali u okolnostima u kakvim smo mi trenutno, uz napomenu da su nas u prethodnom periodu šutale 3x slabije reprezentacije od Engleske (uz, uglavnom, kompletan sastav naše ekipe), te bolnu činjenicu da smo mi sve osim ono što očigledno mislimo (ili bolje rečeno sanjamo) da jesmo (u kontekstu kvaliteta) - treba se malo poklopiti i dozvati u realnost.
Onaj ko nije svjestan koliko bi ovu ekipu pojačali Sead, Amar, Edin, uz potencijalno 'iskakanje' nekog novog krilnog igraca ili beka - bolje da bjezi od pracenja svega sto ima veze s fudbalom.
Ako mislite da su Savo i Faruk bolje rjesenje, s obzirom da u njihovim pocecima, cak i nakon pocetnih katastrofalnih rezultata u KVALIFIKACIJAMA (s posebnim naglaskom na Savu) od Sergeja, Zlatana i ekipe oko njih - onda nista. Ljudi za mjesec dana zavrsise nekoliko igraca koji su se mozda prije 2-3 godine mogli rijesiti. Ali jok, mi smo navikli na tempo jedan igrac u neke 3-4 godine i manje se pametovalo. Vec nakon prve prijateljske utakmice svi zaključci doneseni.
