FK Sarajevo

[mma_hz]

A jesam ga gotivio j ebo ja sve svoje.Dzeno Dzeno toliko vremena zajedno ehhh Dzeno

[FKSDoGroba]

Neke priče jednostavno imaju tužan kraj
In memoriam

Bh. sportsku javnost danas je šokirala tužna vijest. U 49. godini života, od posljedica udara groma, preminuo je Dženan Uščuplić, najtrofejnija persona FK Sarajevo.



Na samom početku ovog teksta, moram se izviniti svim svojim čitaocima, što ću vjerovatno prvi put ikada napisati neki tekst pristrasno, u prvom licu. Već više od jedne i po decenije pišem o FK Sarajevo, o velikim datumima, igračima, trenerima iz bogate historije ovog kluba i uvijek sam se trudio da moji tekstovi budu objektivni, bez favorizovanja bilo koga, bez iznošenja ličnog stava. Za lični stav sam uglavnom uvijek koristio društvene mreže, ali nikad tekstove koje sam objavljivao na FKSinfo portalu, FB stranici Bordo vremeplov ili na ovom sajtu, a napisao sam ih nekoliko stotina, ali danas... Danas jednostavno moram napraviti iznimku, jer to je najmanje što mogu uraditi za velikog Dženana Uščuplića, najmanje da mu se, bar na ovaj način odužim za sve što je uradio za naše Sarajevo, za svoje Sarajevo. Klub za koji živimo, klub za koji je i sam Dženo živio.

Životna priča Dženana Uščuplića je jedna od najtužnijih priča bh. fudbala. Priča koja je svaki put iznova počinjala kao jedna divna, velika priča, obećavajuća, ali koja je uvijek imala tužan kraj. Takva je i priča o njegovoj igračkoj karijeri, takva je i priča o njegovoj trenerskoj karijeri, a nažalost, takav, tužan kraj, danas je dobila i njegova životna priča. Deset dana prije njegovog 49. rođendana, ovaj Svijet je zauvijek napustila jedna plemenita duša, duša koja je cijeli svoj život posvetila samo dvjema stvarima, fudbalu i FK Sarajevo.

Sa 17 godina je Dženan Uščuplić stigao na Koševo, iz redova najljućeg rivala, Željezničara, u čijem je omladinskom pogonu Uščuplić napravio svoje prve korake. Iako je karijeru praktično počeo na Grbavici, Uščuplić je ipak dolazio iz porodice obojene u bordo boju. Za Sarajevo je navijao i njegov otac i njegov mlađi brat Ervin, kao i sam Dženan. Za prvi tim je debitovao u čuvenoj utakmici protiv UNPROFOR-a, u martu 1994. godine, a samo pola godine kasnije, upisao je i svoje prve minute u jednom zvaničnom meču. Bilo je to u susretu Kupa Sarajevske regije protiv sarajevskog Partizana, predtakmičenju prvom historijskom izdanju Kupa RBiH. Od tog trenutka krenuo je strelovit uspon njegove karijere. Već u prvom izdanju Prve lige RBiH mladi Uščuplić je skrenuo pažnju na sebe. Sinonim za Uščuplića bio je top u njegovoj ljevici. Možda je u ovih 30-tak godina od rata na ovamo i bilo igrača koji su bili bolji ili perspektivniji od njega, možda je i bio poneki bolji lijevi bek ili krilo od njega, ali da je bio igrač koji je imao jači i razorniji udarac od njega, e toga definitivno nije bilo.



FK Sarajevo 1994. godine
Stoje: Dalipagić, Behlulović, Turković, Baljić, Pintol, Varešanović.
Čuče: Granov, Uščuplić, Gogalić, Avdić, Demirović.

U sezonama 1995/96. i 1996/97. bio je ubjedljivo najstandardniji prvotimac bordo tima. Podatak da je u te dvije godine propustio samo dvije utakmice najbolje govori koliko je Uščuplić bio važan za igru bordo tima. Iako je najčešće igrao na poziciji lijevog beka, treneri su ga nerijetko koristili i u ofanzivnim zadacima na lijevoj strani terena, pa je često igrao i kao krilo, pa stoga i ne čudi što je u sezoni 1996/97., sa 12 postignutih pogodaka, bio najbolji strijelac bordo tima. U jesen 1996. godine debitovao je i za mladu reprezentaciju BiH, a zasigurno da se posebno pamti kvalifikaciona utakmica odigrana u italijanskoj Imoli, protiv odgovarajuće selekcije Hrvatske. Iako su s druge strane bili mnogi igrači koji će u kasnijim godinama postati zvijezde hrvatskog fudbala, poput Borisa Živkovića, Igora Tudora, Marija Cvitanovića, Stjepana Tomasa, Ivana Leke, Davora Vugrineca, prva zvijezda tog meča, u kojem je mlada reprezentacija BiH slavila rezultatom 3:1, bio je dvostruki strijelac Dženan Uščuplić. Mnogi su kasnije isticali da je to bila najbolja partija jednog igrača u dresu U21 reprezentacije BiH ikada, kao i to da je još tog dana, Uščuplić ukrao mjesto u notesima mnogih italijanskih skauta, koji su zapravo došli da gledaju mladiće u kockastim dresovima, a sve nakon senzacionalnog nastupa njihovih starijih kolega na Euru odigranom tog ljeta u Engleskoj.

Govorilo se sve glasnije o njegovom transferu u Seriju A, tada najjaču ligu Evrope. Najviše su zagrizli čelnici Empolija, ali jednog tužnog aprilskog dana 1998. godine, sudbina se prvi put odlučila poigrati sa Dženom. Umjesto odlaska na Čizmu, koji je bio sve izvjesniji, Uščuplić je zeleni teren morao zamijeniti bolničkim krevetom. Sarajevo je tog 29. aprila gostovalo u Visokom, a Uščuplić je na tom meču doživio tešku povredu, koja mu je praktično uništila karijeru. Uslijedila je dvogodišnja pauza, nakon koje Dženan više nikada nije uspio vratiti karijeru na pravi kolosijek. Na teren se vratio u maju 2000. godine, ali je samo dvije godine kasnije, sa nepunih 27 godina odlučio okačiti kopačke o klin. Nakon 121 odigranog meča, 28 postignutih golova, tri osvojena Kupa BiH i jednog Superkupa, tužno je završila Dženanova igračka karijera. Karijera čiji su počeci obećavali mnogo više. Sanjao je Dženo o osvajanju šampionske titule sa Sarajevom, o inostranom transferu, o debiju u "A" selekcije Bosne i Hercegovine, ali je povreda na meču u Visokom srušila sve njegove snove. Fudbalska sudbina nekada jednostavno zna biti prokleta.


Ekipa Sarajeva uoči utakmice u Visokom 1998. godine
Stoje: Begić, Dedić, Hošić, Beganović, Granov, Smječanin.
Čuče: Avdić, Ihtijarević, Gogalić, Noukeu, Uščuplić

Povreda ga je odvojila od terena, ali ne i od fudbala i od njegovog Sarajeva, jer Dženo je jednostavno živio za te dvije stvari. Ubrzo se posvetio trenerskom poslu, vodio je sve omladinske selekcije Sarajeva, osvajao trofeje na kantonalnom nivou, a onda je u sezoni 2009/10. napravio historijski rezultat i ponovo skrenuo pažnju na sebe. Vodeći juniore bordo tima, u kojima su se isticali mnogi mladi igrači koji će kasnije postati prvotimci, poput braće Kenana i Amela Handžića, Amera Dupovca, Sanela Trebinjca i drugih, Dženo je na Koševo po prvi put otkako se omladinski fudbal igrao na teritoriji cijele države, donio duplu krunu. Sa juniorima Sarajeva je osvojio šampionsku titulu i Omladinski Kup BiH, te su mu čelnici bordo kluba sve češće pružali šansu i da, kao asistent, radi sa prvim timom.

Konačno, u proljeće 2014. godine, dobio je, pomalo neočekivano priliku da u finišu sezone postane šef stručnog štaba, a Uščuplić je istu iskoristio na najbolji mogući način, osvojivši Kup BiH. Par mjeseci kasnije, Sarajevo je sjajno vodio i na evropskoj sceni, stigavši do play-offa UEFA Evropske lige, ali je nedugo poslije prvi put smijenjen zbog nešto lošijih rezultata u Premijer ligi BiH. Na njegovo mjesto stigao je Meho Kodro, ali je šest mjeseci kasnije i sam doživio sličnu sudbinu. Sarajevo je na startu proljetne polusezone upalo u seriju loših rezultata, titula je bila sve dalje od Koševa, pa je osam kola prije kraja mostarski stručnjak dobio otkaz, a tada četvrtoplasiranu ekipu Premijer lige BiH po drugi put je preuzeo Uščuplić.

Ono što se desilo nakon toga spada u red najljepših bajki fudbala. Sarajevo je u posljednjih osam kola, pod Dženanovom palicom, ostvarilo učinak od sedam pobjeda i jednog remija, te je na tabeli preskočilo sva tri tima koja su bila ispred, Široki Brijeg, Zrinjski i Željezničar, te je Uščuplić napokon uspio ostvariti davni san i sa Sarajevom proslaviti šampionsku titulu. Kad već kao igrač nije doživio da slavi titulu, kao trener jeste, a ovacije prepune Titove ulice i 30.000 ljudi koji su uzvikivali Dženanovo ime bili su najbolja moguća nagrada za njega. Dženo je od te majske večeri i definitivno postao besmrtan.

Ali sudbina se ponovo poigrala sa Dženanom. Nova jesen donijela je i novi otkaz, a Dženan više nikada nije dobio pravu priliku u prvom timu. U narednih osam godina vodio je ponovo razne selekcije u Akademiji FK Sarajevo, osvajao trofeje, a prvi tim je vodio u tek još dva navrata, u samom finišu sezona 2020/21. i 2021/22. kada je dolazio kao vatrogasac, nakon otkaza za Vinka Marinovića i Aleksandara Vasoskog, ali čak i to mu je bilo dovoljno da svojoj trofejnoj kolekciji doda još jedan trofej Kupa BiH, onaj iz 2021. godine, a zamalo i drugi, obzirom da je Sarajevo godinu dana kasnije poraženo u finalu od Veleža, nakon lošijeg izvođenja penala.


Čovjek zvani TROFEJ!

Godinu dana kasnije, u novembru 2023. godine, Uprava kluba je odlučila da na najružniji mogući način završi Dženanovu priču na Koševu. Nakon punih 30 godina, od čega deset kao igrač i 20 kao trener, najtrofejniji trener omladinskog pogona bordo tima je dobio otkaz, čime je i njegova trenerska priča dobila tužan kraj.

Nakon tri decenije, osvojene titule prvaka BiH, dva Kupa BiH, tri titule omladinskog prvaka BiH, isto toliko osvojenih Omladinskih Kupova BiH, te jedne kadetske titule, što ga je uz četiri trofeja iz igračke karijere učinilo ubjedljivo najtrofejnijom personom u historiji FK Sarajevo, neko je odlučio da za Dženu više nema mjesta u njegovom Sarajevu. Ali čak ni tada, nakon svih nepravdi koje je doživio, Uščuplića niste mogli čuti da u medijima kaže ijedno ružno slovo, ne riječ, nego slovo o svom klubu. Mnogi, koji Sarajevu nisu dali ni 1% onoga što je Dženan dao, nakon mnogo manjih stvari su trčali u zagrljaj novinarima željnim skandala, da ispričaju svoje tužne priče, ali ne i Dženo. Dženo to nikada nije radio, jer... Dženo je volio svoje Sarajevo.

Nažalost, Dženina životna priča je danas doživjela još jedan tužan epilog. Pored fudbala, njegova najveća strast bili su biciklizam i planinarenje. Na društvenim mrežama je svakodnevno objavljivao fotografije sa najljepših bh. planina, uživao u jednostavnim stvarima, uživao u životu. Ali neke priče jednostavno imaju tužan kraj, a Dženanov je stigao danas, na jednoj od najljepših, ali i najsurovijih planina u Bosni i Hercegovini, Zelengori. Dženan je poginuo od posljedica udara groma, a FK Sarajevo i bh. fudbal zauvijek su ostali bez jednog od svojih najvećih imena.

Dragi Dženane, legendo našeg kluba, neka ti je vječni rahmet i vječno ti hvala za svu radost koju si pružio nama, bolesnicima bordo boje. Hvala ti za sve golove u gradskim derbijima, hvala ti za svaki topovski udarac kojim si zaparao protivničke mreže. Hvala ti za svaki osvojeni trofej. Hvala ti za one prelijepe evropske noći protiv Haugesunda, Atromitosa i Borussije. Hvala ti za svaku pobjedu, za svaki trenutak radosti koji si nam pružio. Hvala ti za sve. Tvoje Sarajevo, tvoje horde i pitari će te zauvijek pamtiti i tvoje ime nikada neće biti zaboravljeno!


Izvor: Bordo vremeplov

Plakao sam kao dijete dok sam ovo citao. Jos ne mogu da vjerujem da nas je napustio. Najmanje sto je zasluzio da se makar trening kamp nazove po njemu. Olako se sklonio u stranu s obzirom na sve radosti koje je donio svom, nasem, Sarajevu. Joj tuge braco draga

Laku noć stari, i ne brini, sve su tekme svršene

[Shategabri]

Rahmet ti duši, vojniče FKS!

[guadalupe]

Nevjerovatna tuga, suze same idu majke mi moje. Izgubilo smo vojnika, ljudinu, neko ko je primjer kako se zivi za klub, bez interesa ikakvih, samo dodje kada je najteze i ode u miru, volimo te Dzeno zauvijek.

[hazarder]

Sretoh ga prošle sedmice na semaforu kod Narodnog, on na biciklu, standardno njegovo, upitasmo se i ode... Bez riječi sam, stoji knedla u grlu i ne mrda.
Nikad više prva jutarnja kahva na Bukoviku neće bit ista ni piva kod Meše i Tate nit ću ti se moći onako pitarski, naški, požalit na nekog našeg omladinca, a ti ga braniti onako očinski, uz onu tvoju rečenicu: "Nemoj ga, to je momak i po', sačekaj samo, vidjećeš da zna..."
Hvala ti za svaki savjet, šalu, utakmicu i turu. Bila je čast poznavati te. Hvala ti što ni nakon svega nisi dao na Klub i što si s par riječi a puno djela objasnio šta je ljubav prema Klubu. Lahka ti zemlja bosanska...

[jurisicduska]

Kad sam prvi put izašao sa igračima kao dječak da pozdravim sarajevsku publiku izašao sam s tobom, otprilike do tog momenta mi i ide pamćenje unazad to je možda zadnje što se sjećam iz svog života a da je jasno. Od tog momenta gotovo svaka lijepa uspomena vezana za naš klub je imala neku tvoju zaslugu od malih do velikih. Život ti je nekako uvijek kad si bio na vrhuncu gasio snove a ti ustajao jači. Zamjerano ti je što se nisi posvetio licenciranju a ne znaju da nisu diplome ona presudna životna stvar i da si živio život po svome i kao prosjak i kao car. Uvijek skroman uvijek uz svoje Sarajevo, pravi mangup iz mahale i čovjek koji je fudbal gledao kao igru. Nek ti je laka zemlja bosanska.

[juka55]

Malo koga sam gotivio kao našega Dženu... prema njemu je bilo učinjeno toliko nepravde, i otjeran je iz Sarajeva, a nije to zaslužio... uprkos svemu nikad nije ni jednu ružnu riječ rekao o klubu, jer je volio klub, a to je milion puta pokazao djelima... Svi smo mi Allahovi i Njemu se vraćamo...

[ubipara]

Neke priče jednostavno imaju tužan kraj
In memoriam

Bh. sportsku javnost danas je šokirala tužna vijest. U 49. godini života, od posljedica udara groma, preminuo je Dženan Uščuplić, najtrofejnija persona FK Sarajevo.



Na samom početku ovog teksta, moram se izviniti svim svojim čitaocima, što ću vjerovatno prvi put ikada napisati neki tekst pristrasno, u prvom licu. Već više od jedne i po decenije pišem o FK Sarajevo, o velikim datumima, igračima, trenerima iz bogate historije ovog kluba i uvijek sam se trudio da moji tekstovi budu objektivni, bez favorizovanja bilo koga, bez iznošenja ličnog stava. Za lični stav sam uglavnom uvijek koristio društvene mreže, ali nikad tekstove koje sam objavljivao na FKSinfo portalu, FB stranici Bordo vremeplov ili na ovom sajtu, a napisao sam ih nekoliko stotina, ali danas... Danas jednostavno moram napraviti iznimku, jer to je najmanje što mogu uraditi za velikog Dženana Uščuplića, najmanje da mu se, bar na ovaj način odužim za sve što je uradio za naše Sarajevo, za svoje Sarajevo. Klub za koji živimo, klub za koji je i sam Dženo živio.

Životna priča Dženana Uščuplića je jedna od najtužnijih priča bh. fudbala. Priča koja je svaki put iznova počinjala kao jedna divna, velika priča, obećavajuća, ali koja je uvijek imala tužan kraj. Takva je i priča o njegovoj igračkoj karijeri, takva je i priča o njegovoj trenerskoj karijeri, a nažalost, takav, tužan kraj, danas je dobila i njegova životna priča. Deset dana prije njegovog 49. rođendana, ovaj Svijet je zauvijek napustila jedna plemenita duša, duša koja je cijeli svoj život posvetila samo dvjema stvarima, fudbalu i FK Sarajevo.

Sa 17 godina je Dženan Uščuplić stigao na Koševo, iz redova najljućeg rivala, Željezničara, u čijem je omladinskom pogonu Uščuplić napravio svoje prve korake. Iako je karijeru praktično počeo na Grbavici, Uščuplić je ipak dolazio iz porodice obojene u bordo boju. Za Sarajevo je navijao i njegov otac i njegov mlađi brat Ervin, kao i sam Dženan. Za prvi tim je debitovao u čuvenoj utakmici protiv UNPROFOR-a, u martu 1994. godine, a samo pola godine kasnije, upisao je i svoje prve minute u jednom zvaničnom meču. Bilo je to u susretu Kupa Sarajevske regije protiv sarajevskog Partizana, predtakmičenju prvom historijskom izdanju Kupa RBiH. Od tog trenutka krenuo je strelovit uspon njegove karijere. Već u prvom izdanju Prve lige RBiH mladi Uščuplić je skrenuo pažnju na sebe. Sinonim za Uščuplića bio je top u njegovoj ljevici. Možda je u ovih 30-tak godina od rata na ovamo i bilo igrača koji su bili bolji ili perspektivniji od njega, možda je i bio poneki bolji lijevi bek ili krilo od njega, ali da je bio igrač koji je imao jači i razorniji udarac od njega, e toga definitivno nije bilo.



FK Sarajevo 1994. godine
Stoje: Dalipagić, Behlulović, Turković, Baljić, Pintol, Varešanović.
Čuče: Granov, Uščuplić, Gogalić, Avdić, Demirović.

U sezonama 1995/96. i 1996/97. bio je ubjedljivo najstandardniji prvotimac bordo tima. Podatak da je u te dvije godine propustio samo dvije utakmice najbolje govori koliko je Uščuplić bio važan za igru bordo tima. Iako je najčešće igrao na poziciji lijevog beka, treneri su ga nerijetko koristili i u ofanzivnim zadacima na lijevoj strani terena, pa je često igrao i kao krilo, pa stoga i ne čudi što je u sezoni 1996/97., sa 12 postignutih pogodaka, bio najbolji strijelac bordo tima. U jesen 1996. godine debitovao je i za mladu reprezentaciju BiH, a zasigurno da se posebno pamti kvalifikaciona utakmica odigrana u italijanskoj Imoli, protiv odgovarajuće selekcije Hrvatske. Iako su s druge strane bili mnogi igrači koji će u kasnijim godinama postati zvijezde hrvatskog fudbala, poput Borisa Živkovića, Igora Tudora, Marija Cvitanovića, Stjepana Tomasa, Ivana Leke, Davora Vugrineca, prva zvijezda tog meča, u kojem je mlada reprezentacija BiH slavila rezultatom 3:1, bio je dvostruki strijelac Dženan Uščuplić. Mnogi su kasnije isticali da je to bila najbolja partija jednog igrača u dresu U21 reprezentacije BiH ikada, kao i to da je još tog dana, Uščuplić ukrao mjesto u notesima mnogih italijanskih skauta, koji su zapravo došli da gledaju mladiće u kockastim dresovima, a sve nakon senzacionalnog nastupa njihovih starijih kolega na Euru odigranom tog ljeta u Engleskoj.

Govorilo se sve glasnije o njegovom transferu u Seriju A, tada najjaču ligu Evrope. Najviše su zagrizli čelnici Empolija, ali jednog tužnog aprilskog dana 1998. godine, sudbina se prvi put odlučila poigrati sa Dženom. Umjesto odlaska na Čizmu, koji je bio sve izvjesniji, Uščuplić je zeleni teren morao zamijeniti bolničkim krevetom. Sarajevo je tog 29. aprila gostovalo u Visokom, a Uščuplić je na tom meču doživio tešku povredu, koja mu je praktično uništila karijeru. Uslijedila je dvogodišnja pauza, nakon koje Dženan više nikada nije uspio vratiti karijeru na pravi kolosijek. Na teren se vratio u maju 2000. godine, ali je samo dvije godine kasnije, sa nepunih 27 godina odlučio okačiti kopačke o klin. Nakon 121 odigranog meča, 28 postignutih golova, tri osvojena Kupa BiH i jednog Superkupa, tužno je završila Dženanova igračka karijera. Karijera čiji su počeci obećavali mnogo više. Sanjao je Dženo o osvajanju šampionske titule sa Sarajevom, o inostranom transferu, o debiju u "A" selekcije Bosne i Hercegovine, ali je povreda na meču u Visokom srušila sve njegove snove. Fudbalska sudbina nekada jednostavno zna biti prokleta.


Ekipa Sarajeva uoči utakmice u Visokom 1998. godine
Stoje: Begić, Dedić, Hošić, Beganović, Granov, Smječanin.
Čuče: Avdić, Ihtijarević, Gogalić, Noukeu, Uščuplić

Povreda ga je odvojila od terena, ali ne i od fudbala i od njegovog Sarajeva, jer Dženo je jednostavno živio za te dvije stvari. Ubrzo se posvetio trenerskom poslu, vodio je sve omladinske selekcije Sarajeva, osvajao trofeje na kantonalnom nivou, a onda je u sezoni 2009/10. napravio historijski rezultat i ponovo skrenuo pažnju na sebe. Vodeći juniore bordo tima, u kojima su se isticali mnogi mladi igrači koji će kasnije postati prvotimci, poput braće Kenana i Amela Handžića, Amera Dupovca, Sanela Trebinjca i drugih, Dženo je na Koševo po prvi put otkako se omladinski fudbal igrao na teritoriji cijele države, donio duplu krunu. Sa juniorima Sarajeva je osvojio šampionsku titulu i Omladinski Kup BiH, te su mu čelnici bordo kluba sve češće pružali šansu i da, kao asistent, radi sa prvim timom.

Konačno, u proljeće 2014. godine, dobio je, pomalo neočekivano priliku da u finišu sezone postane šef stručnog štaba, a Uščuplić je istu iskoristio na najbolji mogući način, osvojivši Kup BiH. Par mjeseci kasnije, Sarajevo je sjajno vodio i na evropskoj sceni, stigavši do play-offa UEFA Evropske lige, ali je nedugo poslije prvi put smijenjen zbog nešto lošijih rezultata u Premijer ligi BiH. Na njegovo mjesto stigao je Meho Kodro, ali je šest mjeseci kasnije i sam doživio sličnu sudbinu. Sarajevo je na startu proljetne polusezone upalo u seriju loših rezultata, titula je bila sve dalje od Koševa, pa je osam kola prije kraja mostarski stručnjak dobio otkaz, a tada četvrtoplasiranu ekipu Premijer lige BiH po drugi put je preuzeo Uščuplić.

Ono što se desilo nakon toga spada u red najljepših bajki fudbala. Sarajevo je u posljednjih osam kola, pod Dženanovom palicom, ostvarilo učinak od sedam pobjeda i jednog remija, te je na tabeli preskočilo sva tri tima koja su bila ispred, Široki Brijeg, Zrinjski i Željezničar, te je Uščuplić napokon uspio ostvariti davni san i sa Sarajevom proslaviti šampionsku titulu. Kad već kao igrač nije doživio da slavi titulu, kao trener jeste, a ovacije prepune Titove ulice i 30.000 ljudi koji su uzvikivali Dženanovo ime bili su najbolja moguća nagrada za njega. Dženo je od te majske večeri i definitivno postao besmrtan.

Ali sudbina se ponovo poigrala sa Dženanom. Nova jesen donijela je i novi otkaz, a Dženan više nikada nije dobio pravu priliku u prvom timu. U narednih osam godina vodio je ponovo razne selekcije u Akademiji FK Sarajevo, osvajao trofeje, a prvi tim je vodio u tek još dva navrata, u samom finišu sezona 2020/21. i 2021/22. kada je dolazio kao vatrogasac, nakon otkaza za Vinka Marinovića i Aleksandara Vasoskog, ali čak i to mu je bilo dovoljno da svojoj trofejnoj kolekciji doda još jedan trofej Kupa BiH, onaj iz 2021. godine, a zamalo i drugi, obzirom da je Sarajevo godinu dana kasnije poraženo u finalu od Veleža, nakon lošijeg izvođenja penala.


Čovjek zvani TROFEJ!

Godinu dana kasnije, u novembru 2023. godine, Uprava kluba je odlučila da na najružniji mogući način završi Dženanovu priču na Koševu. Nakon punih 30 godina, od čega deset kao igrač i 20 kao trener, najtrofejniji trener omladinskog pogona bordo tima je dobio otkaz, čime je i njegova trenerska priča dobila tužan kraj.

Nakon tri decenije, osvojene titule prvaka BiH, dva Kupa BiH, tri titule omladinskog prvaka BiH, isto toliko osvojenih Omladinskih Kupova BiH, te jedne kadetske titule, što ga je uz četiri trofeja iz igračke karijere učinilo ubjedljivo najtrofejnijom personom u historiji FK Sarajevo, neko je odlučio da za Dženu više nema mjesta u njegovom Sarajevu. Ali čak ni tada, nakon svih nepravdi koje je doživio, Uščuplića niste mogli čuti da u medijima kaže ijedno ružno slovo, ne riječ, nego slovo o svom klubu. Mnogi, koji Sarajevu nisu dali ni 1% onoga što je Dženan dao, nakon mnogo manjih stvari su trčali u zagrljaj novinarima željnim skandala, da ispričaju svoje tužne priče, ali ne i Dženo. Dženo to nikada nije radio, jer... Dženo je volio svoje Sarajevo.

Nažalost, Dženina životna priča je danas doživjela još jedan tužan epilog. Pored fudbala, njegova najveća strast bili su biciklizam i planinarenje. Na društvenim mrežama je svakodnevno objavljivao fotografije sa najljepših bh. planina, uživao u jednostavnim stvarima, uživao u životu. Ali neke priče jednostavno imaju tužan kraj, a Dženanov je stigao danas, na jednoj od najljepših, ali i najsurovijih planina u Bosni i Hercegovini, Zelengori. Dženan je poginuo od posljedica udara groma, a FK Sarajevo i bh. fudbal zauvijek su ostali bez jednog od svojih najvećih imena.

Dragi Dženane, legendo našeg kluba, neka ti je vječni rahmet i vječno ti hvala za svu radost koju si pružio nama, bolesnicima bordo boje. Hvala ti za sve golove u gradskim derbijima, hvala ti za svaki topovski udarac kojim si zaparao protivničke mreže. Hvala ti za svaki osvojeni trofej. Hvala ti za one prelijepe evropske noći protiv Haugesunda, Atromitosa i Borussije. Hvala ti za svaku pobjedu, za svaki trenutak radosti koji si nam pružio. Hvala ti za sve. Tvoje Sarajevo, tvoje horde i pitari će te zauvijek pamtiti i tvoje ime nikada neće biti zaboravljeno!


Izvor: Bordo vremeplov

Da se najezi covjek! Placem i citam ovo jos uvijek ne mogu da vjerujem

[MojaMalenkost]

Sretoh ga prošle sedmice na semaforu kod Narodnog, on na biciklu, standardno njegovo, upitasmo se i ode... Bez riječi sam, stoji knedla u grlu i ne mrda.
Nikad više prva jutarnja kahva na Bukoviku neće bit ista ni piva kod Meše i Tate nit ću ti se moći onako pitarski, naški, požalit na nekog našeg omladinca, a ti ga braniti onako očinski, uz onu tvoju rečenicu: "Nemoj ga, to je momak i po', sačekaj samo, vidjećeš da zna..."
Hvala ti za svaki savjet, šalu, utakmicu i turu. Bila je čast poznavati te. Hvala ti što ni nakon svega nisi dao na Klub i što si s par riječi a puno djela objasnio šta je ljubav prema Klubu. Lahka ti zemlja bosanska...

Primite iskreno saucesce.

Naka mu je vjecni rahmet.

Najezih se od ovog tvog posta.

[Herson]

Vojnik kluba i primjer istinske, čiste i bezinteresne ljubavi prema klubu.
Hvala za sve Dženo...

[jurisicduska]

Dženaza je sutra nakon Ikindija namaza u haremu Begove džamije.
Ukop je u 17:45 u mezarju Nišan na Jarčedolima.

[Vanja8]

Istinska i prava legenda kluba...
Uvijek na raspolaganju, nikad ruznu stvar nije o klubu rekao, nikad ledja okrenuo, zivio za FKS...
Toliko tkz LEGENDI, ali Dzeno, brate ti si istinska nasa legenda...
Odmori se brate, zivjeces zauvijek u nasim srcima...

[safun79]

Nisam navijač Sarajeva, ali sam volio ovog čovjeka, bio je karakterčina i bolesno odan svom klubu i najteže mi je što ih sve vrednujemo onog momenta kada napuste ovaj svijet!
Neka mu je vječni rahmet a nama svima ibret kako se voli svoje i da je to skuplje od glave sa ramena....

[Steven11]

E ebem ti zivot i sudbinu...

Neka ti je vjecni rahmet Dzeno...

[guadalupe]

Raja svima da bude obaveza da se pojavimo na Dzenazi

[Steven11]

Neke priče jednostavno imaju tužan kraj
In memoriam

Bh. sportsku javnost danas je šokirala tužna vijest. U 49. godini života, od posljedica udara groma, preminuo je Dženan Uščuplić, najtrofejnija persona FK Sarajevo.



Na samom početku ovog teksta, moram se izviniti svim svojim čitaocima, što ću vjerovatno prvi put ikada napisati neki tekst pristrasno, u prvom licu. Već više od jedne i po decenije pišem o FK Sarajevo, o velikim datumima, igračima, trenerima iz bogate historije ovog kluba i uvijek sam se trudio da moji tekstovi budu objektivni, bez favorizovanja bilo koga, bez iznošenja ličnog stava. Za lični stav sam uglavnom uvijek koristio društvene mreže, ali nikad tekstove koje sam objavljivao na FKSinfo portalu, FB stranici Bordo vremeplov ili na ovom sajtu, a napisao sam ih nekoliko stotina, ali danas... Danas jednostavno moram napraviti iznimku, jer to je najmanje što mogu uraditi za velikog Dženana Uščuplića, najmanje da mu se, bar na ovaj način odužim za sve što je uradio za naše Sarajevo, za svoje Sarajevo. Klub za koji živimo, klub za koji je i sam Dženo živio.

Životna priča Dženana Uščuplića je jedna od najtužnijih priča bh. fudbala. Priča koja je svaki put iznova počinjala kao jedna divna, velika priča, obećavajuća, ali koja je uvijek imala tužan kraj. Takva je i priča o njegovoj igračkoj karijeri, takva je i priča o njegovoj trenerskoj karijeri, a nažalost, takav, tužan kraj, danas je dobila i njegova životna priča. Deset dana prije njegovog 49. rođendana, ovaj Svijet je zauvijek napustila jedna plemenita duša, duša koja je cijeli svoj život posvetila samo dvjema stvarima, fudbalu i FK Sarajevo.

Sa 17 godina je Dženan Uščuplić stigao na Koševo, iz redova najljućeg rivala, Željezničara, u čijem je omladinskom pogonu Uščuplić napravio svoje prve korake. Iako je karijeru praktično počeo na Grbavici, Uščuplić je ipak dolazio iz porodice obojene u bordo boju. Za Sarajevo je navijao i njegov otac i njegov mlađi brat Ervin, kao i sam Dženan. Za prvi tim je debitovao u čuvenoj utakmici protiv UNPROFOR-a, u martu 1994. godine, a samo pola godine kasnije, upisao je i svoje prve minute u jednom zvaničnom meču. Bilo je to u susretu Kupa Sarajevske regije protiv sarajevskog Partizana, predtakmičenju prvom historijskom izdanju Kupa RBiH. Od tog trenutka krenuo je strelovit uspon njegove karijere. Već u prvom izdanju Prve lige RBiH mladi Uščuplić je skrenuo pažnju na sebe. Sinonim za Uščuplića bio je top u njegovoj ljevici. Možda je u ovih 30-tak godina od rata na ovamo i bilo igrača koji su bili bolji ili perspektivniji od njega, možda je i bio poneki bolji lijevi bek ili krilo od njega, ali da je bio igrač koji je imao jači i razorniji udarac od njega, e toga definitivno nije bilo.



FK Sarajevo 1994. godine
Stoje: Dalipagić, Behlulović, Turković, Baljić, Pintol, Varešanović.
Čuče: Granov, Uščuplić, Gogalić, Avdić, Demirović.

U sezonama 1995/96. i 1996/97. bio je ubjedljivo najstandardniji prvotimac bordo tima. Podatak da je u te dvije godine propustio samo dvije utakmice najbolje govori koliko je Uščuplić bio važan za igru bordo tima. Iako je najčešće igrao na poziciji lijevog beka, treneri su ga nerijetko koristili i u ofanzivnim zadacima na lijevoj strani terena, pa je često igrao i kao krilo, pa stoga i ne čudi što je u sezoni 1996/97., sa 12 postignutih pogodaka, bio najbolji strijelac bordo tima. U jesen 1996. godine debitovao je i za mladu reprezentaciju BiH, a zasigurno da se posebno pamti kvalifikaciona utakmica odigrana u italijanskoj Imoli, protiv odgovarajuće selekcije Hrvatske. Iako su s druge strane bili mnogi igrači koji će u kasnijim godinama postati zvijezde hrvatskog fudbala, poput Borisa Živkovića, Igora Tudora, Marija Cvitanovića, Stjepana Tomasa, Ivana Leke, Davora Vugrineca, prva zvijezda tog meča, u kojem je mlada reprezentacija BiH slavila rezultatom 3:1, bio je dvostruki strijelac Dženan Uščuplić. Mnogi su kasnije isticali da je to bila najbolja partija jednog igrača u dresu U21 reprezentacije BiH ikada, kao i to da je još tog dana, Uščuplić ukrao mjesto u notesima mnogih italijanskih skauta, koji su zapravo došli da gledaju mladiće u kockastim dresovima, a sve nakon senzacionalnog nastupa njihovih starijih kolega na Euru odigranom tog ljeta u Engleskoj.

Govorilo se sve glasnije o njegovom transferu u Seriju A, tada najjaču ligu Evrope. Najviše su zagrizli čelnici Empolija, ali jednog tužnog aprilskog dana 1998. godine, sudbina se prvi put odlučila poigrati sa Dženom. Umjesto odlaska na Čizmu, koji je bio sve izvjesniji, Uščuplić je zeleni teren morao zamijeniti bolničkim krevetom. Sarajevo je tog 29. aprila gostovalo u Visokom, a Uščuplić je na tom meču doživio tešku povredu, koja mu je praktično uništila karijeru. Uslijedila je dvogodišnja pauza, nakon koje Dženan više nikada nije uspio vratiti karijeru na pravi kolosijek. Na teren se vratio u maju 2000. godine, ali je samo dvije godine kasnije, sa nepunih 27 godina odlučio okačiti kopačke o klin. Nakon 121 odigranog meča, 28 postignutih golova, tri osvojena Kupa BiH i jednog Superkupa, tužno je završila Dženanova igračka karijera. Karijera čiji su počeci obećavali mnogo više. Sanjao je Dženo o osvajanju šampionske titule sa Sarajevom, o inostranom transferu, o debiju u "A" selekcije Bosne i Hercegovine, ali je povreda na meču u Visokom srušila sve njegove snove. Fudbalska sudbina nekada jednostavno zna biti prokleta.


Ekipa Sarajeva uoči utakmice u Visokom 1998. godine
Stoje: Begić, Dedić, Hošić, Beganović, Granov, Smječanin.
Čuče: Avdić, Ihtijarević, Gogalić, Noukeu, Uščuplić

Povreda ga je odvojila od terena, ali ne i od fudbala i od njegovog Sarajeva, jer Dženo je jednostavno živio za te dvije stvari. Ubrzo se posvetio trenerskom poslu, vodio je sve omladinske selekcije Sarajeva, osvajao trofeje na kantonalnom nivou, a onda je u sezoni 2009/10. napravio historijski rezultat i ponovo skrenuo pažnju na sebe. Vodeći juniore bordo tima, u kojima su se isticali mnogi mladi igrači koji će kasnije postati prvotimci, poput braće Kenana i Amela Handžića, Amera Dupovca, Sanela Trebinjca i drugih, Dženo je na Koševo po prvi put otkako se omladinski fudbal igrao na teritoriji cijele države, donio duplu krunu. Sa juniorima Sarajeva je osvojio šampionsku titulu i Omladinski Kup BiH, te su mu čelnici bordo kluba sve češće pružali šansu i da, kao asistent, radi sa prvim timom.

Konačno, u proljeće 2014. godine, dobio je, pomalo neočekivano priliku da u finišu sezone postane šef stručnog štaba, a Uščuplić je istu iskoristio na najbolji mogući način, osvojivši Kup BiH. Par mjeseci kasnije, Sarajevo je sjajno vodio i na evropskoj sceni, stigavši do play-offa UEFA Evropske lige, ali je nedugo poslije prvi put smijenjen zbog nešto lošijih rezultata u Premijer ligi BiH. Na njegovo mjesto stigao je Meho Kodro, ali je šest mjeseci kasnije i sam doživio sličnu sudbinu. Sarajevo je na startu proljetne polusezone upalo u seriju loših rezultata, titula je bila sve dalje od Koševa, pa je osam kola prije kraja mostarski stručnjak dobio otkaz, a tada četvrtoplasiranu ekipu Premijer lige BiH po drugi put je preuzeo Uščuplić.

Ono što se desilo nakon toga spada u red najljepših bajki fudbala. Sarajevo je u posljednjih osam kola, pod Dženanovom palicom, ostvarilo učinak od sedam pobjeda i jednog remija, te je na tabeli preskočilo sva tri tima koja su bila ispred, Široki Brijeg, Zrinjski i Željezničar, te je Uščuplić napokon uspio ostvariti davni san i sa Sarajevom proslaviti šampionsku titulu. Kad već kao igrač nije doživio da slavi titulu, kao trener jeste, a ovacije prepune Titove ulice i 30.000 ljudi koji su uzvikivali Dženanovo ime bili su najbolja moguća nagrada za njega. Dženo je od te majske večeri i definitivno postao besmrtan.

Ali sudbina se ponovo poigrala sa Dženanom. Nova jesen donijela je i novi otkaz, a Dženan više nikada nije dobio pravu priliku u prvom timu. U narednih osam godina vodio je ponovo razne selekcije u Akademiji FK Sarajevo, osvajao trofeje, a prvi tim je vodio u tek još dva navrata, u samom finišu sezona 2020/21. i 2021/22. kada je dolazio kao vatrogasac, nakon otkaza za Vinka Marinovića i Aleksandara Vasoskog, ali čak i to mu je bilo dovoljno da svojoj trofejnoj kolekciji doda još jedan trofej Kupa BiH, onaj iz 2021. godine, a zamalo i drugi, obzirom da je Sarajevo godinu dana kasnije poraženo u finalu od Veleža, nakon lošijeg izvođenja penala.


Čovjek zvani TROFEJ!

Godinu dana kasnije, u novembru 2023. godine, Uprava kluba je odlučila da na najružniji mogući način završi Dženanovu priču na Koševu. Nakon punih 30 godina, od čega deset kao igrač i 20 kao trener, najtrofejniji trener omladinskog pogona bordo tima je dobio otkaz, čime je i njegova trenerska priča dobila tužan kraj.

Nakon tri decenije, osvojene titule prvaka BiH, dva Kupa BiH, tri titule omladinskog prvaka BiH, isto toliko osvojenih Omladinskih Kupova BiH, te jedne kadetske titule, što ga je uz četiri trofeja iz igračke karijere učinilo ubjedljivo najtrofejnijom personom u historiji FK Sarajevo, neko je odlučio da za Dženu više nema mjesta u njegovom Sarajevu. Ali čak ni tada, nakon svih nepravdi koje je doživio, Uščuplića niste mogli čuti da u medijima kaže ijedno ružno slovo, ne riječ, nego slovo o svom klubu. Mnogi, koji Sarajevu nisu dali ni 1% onoga što je Dženan dao, nakon mnogo manjih stvari su trčali u zagrljaj novinarima željnim skandala, da ispričaju svoje tužne priče, ali ne i Dženo. Dženo to nikada nije radio, jer... Dženo je volio svoje Sarajevo.

Nažalost, Dženina životna priča je danas doživjela još jedan tužan epilog. Pored fudbala, njegova najveća strast bili su biciklizam i planinarenje. Na društvenim mrežama je svakodnevno objavljivao fotografije sa najljepših bh. planina, uživao u jednostavnim stvarima, uživao u životu. Ali neke priče jednostavno imaju tužan kraj, a Dženanov je stigao danas, na jednoj od najljepših, ali i najsurovijih planina u Bosni i Hercegovini, Zelengori. Dženan je poginuo od posljedica udara groma, a FK Sarajevo i bh. fudbal zauvijek su ostali bez jednog od svojih najvećih imena.

Dragi Dženane, legendo našeg kluba, neka ti je vječni rahmet i vječno ti hvala za svu radost koju si pružio nama, bolesnicima bordo boje. Hvala ti za sve golove u gradskim derbijima, hvala ti za svaki topovski udarac kojim si zaparao protivničke mreže. Hvala ti za svaki osvojeni trofej. Hvala ti za one prelijepe evropske noći protiv Haugesunda, Atromitosa i Borussije. Hvala ti za svaku pobjedu, za svaki trenutak radosti koji si nam pružio. Hvala ti za sve. Tvoje Sarajevo, tvoje horde i pitari će te zauvijek pamtiti i tvoje ime nikada neće biti zaboravljeno!


Izvor: Bordo vremeplov

Placem...

i ne vjerujem...

[FCUM]

definitivno ili kamp ili tribinu nazvati po ovoj legendi. Cak sam i sinoc vidio klip protiv Aktobea stoji na istoku a komotno je mogao na Zapad

[misstianopenaldo]

Ko da mi je neko u familiji preselio...
Neka ti je vjecni rahmet legendo... i oprosti...

[ajdohordas]

Lijep i emotivan tekst Širokog o Dženi.
Iznenadili su me baš...

[Hajdeee]

Ko ce nazvati bilo sta po njemu, kada su ga fakticki bukvalno otjerali.
Kao da oni znaju ko je on. Vecina su tu u klubu "u prolazu". Uscuplic Dzenan je za sviju njih Sarajevo.
Neka se srame zbog svog odnosa prema njemu. Prema covjeku koji je u svim segmentima donosio pobjede i trofeje za nas klub.
Ako sta i pokusaju/urade, to ce biti krajnje licemjerstvo. Za zivota ga otjeras, pa ga posthumno velicas. Potez za koji znaju da bi potencijalno podrzao svaki navijac Sarajeva, i sve bi bilo cisti populizam. Zato bolje da ne prljaju njegovo casino ime, populistickim potezima.
A mi koji znamo ko je nas Dzeno, i da je jedan od nas. To cemo znati odraditi navijacki i ponosno kako dolikuje. Parolom, pjesmom, barjakom.

Zivjeti ces vjecno Dzenane!