eh, da ispunim obećanja glede talijanske lige devedesetih. Dosta njih je već spomenuto na pređašnjim stranicama, evo par imena koja nisu. Ili sam ih previdio.
Alain Boghossian, odlični Francuz koji je u Italiju, ili preciznije u Napoli stigao sredinom devedesetih (1994 ili 95', ne sjećam se).Prve godien u Napoliu nisu bile previše "plodne" za Alaina, do sezobe 96/97 koju je odigrao fenomenalno i zaradio poziv za reprezentaciju Francuske. Igraop je još i za Sampdoriu i Parmu, s dosta uspjeha. Nije bio gol igrač, stoga su i njegove brojke postignutih golova u skoro deset godina u Calciu skromne. Ipak mnogi napadači su se proslavili zahvaljujući njegovim asistencijama.
Stefano Fiore, jedan do onih majstora kojem jednostavno okolnosti nisu bile često naklonjene. Promjenio veliki broj ekipa, u Seriji A debitavoau u dresu Parme, međutim nije se puno naigrao. Odlazi u Padovu, pa u Chievo u čijem dresu pokazuje sve svoje kvalitete. Konačno je dobio odriješene ruke na terenu, i briljirao je. Parma uviđa svoju grešku te ga vraća ponovo, međutim u konkurenciji s Dinom Baggiom nije imao šanse. Veći dio sezone proveo na klupi, po meni neopravdano. Odlazi u Udinese gdje ponovo dobija slobodu i igri i u dvije sezone u dresu tima iz Udina ponavlja svoju igru iz Chieva. Bio je jednom riječju, sjajan. Na kraju druge godien ugovora prelazi u LAzio i opet kao i svaki put dosad, okolnosti se mjenjaju. Zacherroni ga premješta na lijevu stranu gdje se ne snalazi baš najbolje. Ta sezona ga je koštala i spiska putnika na svjetsko prvenstvo 2002. Sljedeće godine, dolaskom MAncinija, Fiore ponovo ustaje iz pepela. I dobiva poziv za EURO 2004, međutim ostaje prikovan za klupu. Opet, po meni, nezasluženo.
Thomas Helveg, sjajni danski defanzivac, član one sjajne generacije Udenesea na čelu s Njemcem Bierhofom koja je po prvi put u historiji Udeneseu donijel anastup u Euro takmičenju, kupu Eufa. Sljedeće godine, Udinese osvaja treće mjesto u Seriji A. 4 godine (1994-1998), bio je gospodar lijeve strane terena kluba iz Udina. Odigrao je blizu 150 utakmica u dresu Udinesea. Svoju petu sezonu u Seriji A počinje u dresu Milana, u čijem dresu osvaja i titulu. I u Milanu je skupio blizu stotinu nastupa.
Daniel Fonseca, odlični urugvajski napadač. Karijeru u Italiji počinje u Cagliariju, nakon dvije godine provedene u crveno-plavom dresu prelazi u Napoli u čijem dresu u sjajne dvije sezone postiže preko 30 golova. Prelazi u Romu, međutim u tri godine provedene u Romi više je bio povrijeđen nego što je igrao, ipak upisuje dvadesetak golova i u dresu Rome. 1997, čini mi se prelazi u Juventus gdje postaje tzv džoker s klupe. Ipak konkurencija u tadašnjem Juventusu je bila prejaka. neverdles, i kao džoker postiž eneke bitne golove za Staru damu.
Nemam više vakta, im atu još tona igrača za spomenuti. Možda neki drugi put.
Starkelja je bio neizostavni član odbrane ovog tima.
za sve rosonere 
