Ja ne znam odakle da počnem.Kako da počnem,gdje da završim,kako da opišem.Šta god da kažem nije to to,samo će svaku riječ osjetit pravi Manijak.
Ja sam uz Želju od ranog djetinjstva, dok sam sa dedom išao gledat utakmice.Drugačija atmosfera,drugačija igra,drugačije je sve bilo.
Iz dana u dan sve su mi draže Plave boje bile.Iz dana u dan mi je rasla ljubav.U tad loše vrijeme Želje,za svaku lošu igru ja sam još više volio Želju.Nismo redali pobjede,raja izgubila volju za Željom,a mi kao luđaci u kop i navijaj, utakmicu za utakmicom,pa prva gostovanja itd itd.Stara mi govorila i dan danas govori ti si lud,a ja sam joj uvijek govorio jesam lud sam,lud od ljubavi.Od tog prvog dana,pa do dan danas ne sjećam se da mi je ikad srce punije bilo.Jednostavno ovi lavovi ušli su mi u krv.Postao sam ovisnik o njima,nema dana da ne pomislim pojedinačno o svakom od njih.Pa se sjetim ove sezone njihovih najboljih poteza,golova,a pokušavam se onda sjetit pa gdje su to oni kiksali?Nisu kiksali,a i sve da su kiksali,od mene su uvijek imali podršku.Kakvi god da su , naši su.Osjećaju isto što i mi,samo tu ljubav prenose na teren.Ovo što su večeras uradili,do kraja mog života neće biti zaboravljeno.Ovu kartu,ove slike sa ovog gostovanja sve ću da uramim,iako je to već uramljeno u srcu. 89.minuta gol pada,ti ne znaš šta ćeš od sreće,skačeš prvom do sebe na glavu,jer te on jedini razumije.Nije mi bitan više prolaz iskreno vam govorim,ništa mi nije bitno osim njih.Nije utakmice bilo a da im dres nije bio natopljen od znoja.Večeras su i krv propišali i hvala dragom Allahu nagradio ih je,a i nas zajedno sa njima.Ne mogu više ni da pišem,a ne mogu ni da stanem.Ne znam ni gdje mi je početak,a ni gdje mi je kraj.Samo se nadam da je ovo novi početak.Da doživim još jednom dane stare slave pa da umrem na miru.Hvala ti Željo što postojiš,hvala li dedo,rahmet ti duši,pa mi ukaza pravi put.Hvala vam svima,ugodnu i laku noć i Bajram Šerif Mubarek Olsun.





