U tom procesu, jasno je da su se ljudi doseljavali iz svih republika pa tako i veliki broj Srba, posebno onih koji su radili u državnim službama, vojsci ili policiji. Nije nikakva tajna da je značajan broj njih imao visoke pozicije u tadašnjem sistemu, posebno kroz vojno-državne strukture, te da je postojalo i sistemsko naseljavanje kadrova u Sarajevo, naročito u dijelove poput Grbavice koji su bili vezani za vojnu infrastrukturu i strateške tačke grada. Grbavica, zbog blizine kasarni i važnih objekata, postaje jedno od naselja gdje je taj sloj stanovništva bio primjetan.
Srpsko stanovništvo u Sarajevu je rezultat doseljavanja kroz različite historijske periode, posebno u vrijeme industrijalizacije i socijalističkog sistema, kada su mnogi dolazili trbuhom za kruhom iz raznih krajeva države, a pogotovo ruralne sredine. Oni nikada nisu bili starosjedioci grada, već su u velikom broju doseljavali u Sarajevo, najčešće iz ruralnih krajeva, u potrazi za boljim životom.
Ali onda dolazi raspad države i Opsada Sarajeva – i tu se stvari radikalno mijenjaju.
Važno je reći:
Nakon rata, posebno poslije Dejtonski mirovni sporazum, dolazi do masovnog iseljavanja Srba iz dijelova Sarajeva koji su vraćeni pod kontrolu Federacije. I tu dolazimo do jedne bitne stvari koju mnogi prešućuju:
Realnost?
Mnogi su kasnije shvatili da su napustili stanove, poslove i grad u kojem su živjeli decenijama — zbog straha koji je dobrim dijelom bio politički kreiran.
Grbavica je u tom periodu prošla kroz ogromnu transformaciju:
Danas je to mjesto gdje opet žive ljudi različitih pozadina, i gdje je svakodnevnica puno normalnija nego što bi se dalo zaključiti iz ratnih narativa.


