SportSport.ba

branimir85 je napisao/la: ↑

25 nov 2020, 18:51

Sastali su se Bog i njegova ruka..

Pale je napisao/la: ↑

26 nov 2020, 21:46

branimir85 je napisao/la: ↑

25 nov 2020, 18:51

Sastali su se Bog i njegova ruka..

Kod Boga je zaradio dzehenem pakao vatru hvala lp

Rajaz je napisao/la: ↑

26 nov 2020, 21:50

Pale je napisao/la: ↑

26 nov 2020, 21:46

branimir85 je napisao/la: ↑

25 nov 2020, 18:51

Sastali su se Bog i njegova ruka..

Kod Boga je zaradio dzehenem pakao vatru hvala lp

U džehenemu, paklu, vatri je raja, ekipa,

bog ne postoji,

hvala lp

JOSÉ MOURINHO: Virtuoz hvalospjeva, ali ne i taktike. Pad jednog "Special Onea"
José Mourinho, čovjek koji je ne tako davno vladao nogometom poput cara, danas djeluje kao neko ko živi na sjećanjima i na sopstvenim pričama. Nedavna izjava da je pogriješio što je otišao u Fenerbahçe, a da treniranje Benfice znači povratak na njegov nivo, a to je treniranje najboljih klubova na svijetu, nije samo preambiciozna, ona je tužna potvrda da Mourinho ne vidi gdje je došao ili bolje rečeno, gdje je pao.
Posljednji put kada je Portugalac otišao dalje od osmine finala Lige prvaka bio je davne sezone 2013/14, kada je kao trener Chelseaja stigao do polufinala, gdje ga je izbacio Atlético Madrid. Od tada, više od decenije, Mourinho nije okusio ozbiljnu završnicu elitnog takmičenja.
Za trenera koji se samoprozvao 'The Special One', to je poražavajući podatak. Jer nogomet te ne definiše na osnovu onoga što si bio 2004. s Portom ili 2010. godine s Interom, već ono što jesi sada, a Mourinho već desetljeće ne pripada društvu koje odlučuje o najvažnijim utakmicama na svijetu.
Nije ništa novo da Mourinho nakon otkaza odmah pronađe 'krivce':
Manchester United (2018) - govorio je kako mu uprava nije dala podršku, da nije mogao očistiti svlačionicu od 'nezrelih' igrača.
Chelsea (2015) - predstavio se kao žrtva i najavio da će 'za nekoliko mjeseci opet imati klub jer je previše dobar da bi stajao po strani'.
Tottenham (2021) - indirektno svaljivao krivicu na klub i igrače jer 'nisu imali pobjednički mentalitet'.
I sada, nakon fijaska u Fenerbahçeu, umjesto da prihvati dio odgovornosti, Mourinho hladno poručuje da je 'pogriješio što je otišao tamo'. Kao da je Fenerbahçe samo fusnota u njegovoj karijeri, a ne klub čije je navijače i očekivanja iznevjerio.
Portugalac je još u AS Romi znao uhvatiti dah. Osvojio je Konferencijsku ligu, ali to nije nivo na kojem se mjeri 'najbolji'. To je utješna nagrada, a ne potvrda veličine. Njegovi rivali, kao što su: Pep Guardiola, Jürgen Klopp ili Carlo Ancelotti, stalno se vrte (su se vrtili) u završnicama Lige prvaka, dok Mourinho nije bio ni blizu. On priča o 'najvećim klubovima svijeta', ali ti klubovi više ne kucaju na njegova vrata.
Njegov problem nije samo slab rezultat, već i to što svijet nogometa sve manje vjeruje njegovim riječima. Svaki novi klub koji preuzme dobija istu priču o 'posebnom nivou', a na kraju i isto opravdanje kada sve propadne. To više nije šarmantno, to je tragikomično.
Mourinhov nogomet, danas je kao stara VHS kaseta. Nekad dragocjen, ali odavno neisplativ ni za prodaju na buvljaku.