Od 4:44 do 5:12 snimak majstorije Malbasica
Lik igrao La Ligu, ali nije dobar za Partizan, i Cumica nam Vosa pred nosom uzela
Skola nam se raspada, nasi klinci se prodaju preko Cuke i Vozdovca vani za milionske iznose [Birmancveic], a nase uzdanice poput Stulica i Lazara Pavlovica zavrsavaju u niskom Radnickom. Forsiraju se umisljene balave Maradone poput Pantica i Bazdara koji beskorisno soliraju i zuje po terenu, cim klinac odigra par dobrih utakmica prodaje se poput Milovanovica. Dovlacimo otpale skartove poput Zivkovica. Nas najbolji stoper Markovic nije mogao igrat u raspalom Olimpijakosu. Caki Urosevic Radova skola. U vezi nam igraju dvojica staraca Foca, Natho i Fejsa, a tu je i treci Andrija Pavlovic jos malo, vani propo, pa dosao nam kao pojacanje. Od Stojketa nemamo krstenog golmana. Uboli smo Dijabatea, a niko ne prica koliko smo stranaca promasili. Rikardo isluzena raga, ne moze zadrzat loptu pet sekundi u posjedu. Kad vidim Sehovica pozli mi, od Jovica isto nista, svaku petu odigra kako treba. Nekada su u Radu dominirali Lutovac i Denic. Mi smo uzeli raspalog Lutovca, a norveski Rozenborg Denica. Danas nam je taj Denic drzao cas fudbala na sredini terena.
Prije petnaest godina mi smo prodavali Rukavinu u Dortmund, prije deset Jojica u isti klub, a izbacivali smo Mitrovica i Zivkovica iz nase skole. Malo prije toga Markovica i Ljajica. Gdje nam je danas ta skola? Sve se raspalo. Raspalo se neradom, losom kadrovskom selekcijom, javaslukom, pljackom sopstvenog kluba. Mafija nam se uselila u klub bila jedno vrijeme.
Danas smo dozivili debakl, drugi najtezi domaci poraz u ligaskoj istoriji posle Hajduka kuci daleke 76. godine. Nada da se borimo za titulu ovog proljeca potrajala je citavih sedam dana. Nije ni ta zvezda nista posebno, i oni su u padu i krizi, ali za nas ovakve rijec titula posle nekakvog yebenog GATa granici sa ludoscu. -11 je realnost, ali sporedna. Mi imamo samo 4 boda vise od TSCa i 5 od Cukarickog. Izvucemo vjerovatno to drugo mjesto, ali ovo nazadovanje posle odlaska Stanoja bode oci. I sto je najcrnje, mi smo s Petricem jos i dobri kakvi bi tek bili pod necijom tudjom palicom.
U kupu smo ispali odmah na startu, od drugoligasa koji je vlasnistvo ministra poljoprivrede. Ratari su nas izbacili. Ostala nam je jedino ta Liga konferencija. Odigrali smo vrhunski dvomec sa Kelnom, obe utakmice dobili i tako prezimili. Grupa je bila doduse najteza. Sada idemo na Serif u Moldaviju. Ako nista, ovo danas je sansa da se ekipa otrijezni i istrci u cetvrtak devedeset minuta muski, da se ne vuku ko babe danas. U Krusevcu smo se individualnom klasom provukli, danas nismo. Razbijeni smo. Sada sve karte baciti na LK, mozemo i ovakvi proc Moldavce, odnosno moldavske Ruse, bar da ponovimo proslogodisnji rezultat. A onda cekati zrijeb i valjda bolji momenat. Bude li Partizan pravi kao protiv Sparte prosle, ili Kelna ove sezone, mozemo daleko. I spremati ekipu na svim nivoima za iducu sezonu. Vremena ima, a goreg ulaza u sezonu od one komedije sa Ikicom i Iglicom tesko cemo ponoviti.
I da se bavimo sobom napokon, umjesto da se zamajavamo glupostima kako su danas Petric i Markovic namjerno izgubili utakmicu. Svijet nam se smije.