Svakako, na svojoj koži sam osjetio to dok nisam došao gdje sam trenutno što se tiče svog posla. Nagutao sam se govana radi obraza i časti jer mi odgoj drugačije nije dao. Svejedno, sa ovim primanjima koje imam trenutno, a koje su gornji prag u privrednom sektoru ne mogu da sebe ostvarim ovdje. Sad, svako ima pravo na svoju definiciju samoostvarenja.
Svaka čast i svakome ko se u BiH bori bez stranačkih i rođačkih veza, to je sigurno još teže ali nije nemoguće kako se pokušava predstaviti i kod nas naći opravdanje za svaki svoj neuspjeh.
Po tebi, jel se bori momak koji zavrsi medicinu u sarajevu sa prosjekom 9, hvalenga na sva usta, preda za posao kazu mu "nema mjesta". Poslove su dobili ceri i sinovi sa prosjekom 6 i nesto a i te sestice znamo kako su dobili.al pazi, birali su gdje ce da rade.
E ta osoba ode u jedan grad drugi da radi i dobije posao i trazi specijalizaciju i oni mu ponude,pazi sad SPORTSKU MEDICINU! Momku kojeg svaki doktor hvali da je iznadprosjecno dobar i da moze specijalizirati najteze grane medicine bez problema. Sport u tom gradu i lantonu skoro ne postoji, kao ni pacijenti sa takvom ozljedama.
Posalje svoj cv, ode 15 dana u kliniku u njemacku, ljudi mu ponudili da bira sta ce specijalizirati. Da bira gdje ce stan. Odusevljeni od poznavanja posla do poznavanja jezika engleskog i njemackog.
Vratio se opet vamo i treba da odluci, zovu ga i kazu eto mogli bi nesto da sredimo, al da se akyiviras malo u politici.
Nakon 6 godina danonocnog ucenja, nakon raznih dodatnih seminara, ucenja jezika, samostalnog ucenja, usljo od 4 srednje te ucjenjuje.
Svaka čast i svakome ko se u BiH bori bez stranačkih i rođačkih veza, to je sigurno još teže ali nije nemoguće kako se pokušava predstaviti i kod nas naći opravdanje za svaki svoj neuspjeh.
Uvod: ucenik generacije, bez oba roditelja, opstinsku stipendiju za fax nisam dobio (80 dijelili, ja 82., ispred mene nacelnikov sin i kcerka, te x guzonjine djece).
Zaplet: prva godina 116KM mamine penzije, a studentski dom 89KM. Tada bio sam jedan obrok, od 12-15:30h. Mjesecno 27KM nije bilo dovoljno ni za sta, pa sam sa asistentima dogovorio da ne idem na sve vjezbe kako bih mogao otici do doma jesti, pa nazad (2x8 stanica tramvajem). Od druge godine izganjao stipendiju, plus bio demonstrator (100-150KM mjesecno). Sa time se vec moglo uzivati u studentskom zivotu. Dao 5 godina u roku, jos jednu godinu zivio u domu dok sam uporedo radio.
Vrhunac: Za 7 godina od "obicnog radnika" do direktorske pozicije. Nakon 2-3 godine pokusaja da nesto promijenim, uvedem modernije menadzerske metode, te uskladim posao sa (svojim) moralnim sistemom vrijednosti, odustao. Dao priliku jos jednoj firmi, da skratim - odustao i napustio zemlju sa porodicom. Nadam se zauvijek.
Rasplet: U 15-ak godina vidio sam jad i cemer drzave na licnom primjeru, a kad sam napokon "uspio u zivotu", samo svojim radom (bez stela i ppznanstava, sam u novom gradu) uvidio sam svo licemjerstvo, bezdusnost i beznadje sistema u kojem zivimo i radimo.
Kraj: novi pocetak.
Napomena: karakterno sam apolitican, te nikada nisam bio clan niti simpatizer ni jedne politicke opcije. Nisam od onih koji samo kukaju i govore svi su oni isti, vec jednostavno nisam htio trositi energiju i stvarati zavisnost u tom pravcu, a imao sam ponuda.
Naravoucenije: Moze se u BiH "uspjeti u zivotu" i bez stranackih i rodjackih veza, bez ikakve dileme. Medjutim, u ovom sistemu i atmosferi kakva je trenutno, sa ili bez veza, se ne moze ostati i biti covjekom, cak ni sa pozicije moci. Sistem vrijednosti je NEPOVRATNO narusen, sto je glavni razlog mog odlaska, napustanja drzave, bjezanja - nazovi kako ti odgovara.
Svaka čast i svakome ko se u BiH bori bez stranačkih i rođačkih veza, to je sigurno još teže ali nije nemoguće kako se pokušava predstaviti i kod nas naći opravdanje za svaki svoj neuspjeh.
Uvod: ucenik generacije, bez oba roditelja, opstinsku stipendiju za fax nisam dobio (80 dijelili, ja 82., ispred mene nacelnikov sin i kcerka, te x guzonjine djece).
Zaplet: prva godina 116KM mamine penzije, a studentski dom 89KM. Tada bio sam jedan obrok, od 12-15:30h. Mjesecno 27KM nije bilo dovoljno ni za sta, pa sam sa asistentima dogovorio da ne idem na sve vjezbe kako bih mogao otici do doma jesti, pa nazad (2x8 stanica tramvajem). Od druge godine izganjao stipendiju, plus bio demonstrator (100-150KM mjesecno). Sa time se vec moglo uzivati u studentskom zivotu. Dao 5 godina u roku, jos jednu godinu zivio u domu dok sam uporedo radio.
Vrhunac: Za 7 godina od "obicnog radnika" do direktorske pozicije. Nakon 2-3 godine pokusaja da nesto promijenim, uvedem modernije menadzerske metode, te uskladim posao sa (svojim) moralnim sistemom vrijednosti, odustao. Dao priliku jos jednoj firmi, da skratim - odustao i napustio zemlju sa porodicom. Nadam se zauvijek.
Rasplet: U 15-ak godina vidio sam jad i cemer drzave na licnom primjeru, a kad sam napokon "uspio u zivotu", samo svojim radom (bez stela i ppznanstava, sam u novom gradu) uvidio sam svo licemjerstvo, bezdusnost i beznadje sistema u kojem zivimo i radimo.
Kraj: novi pocetak.
Napomena: karakterno sam apolitican, te nikada nisam bio clan niti simpatizer ni jedne politicke opcije. Nisam od onih koji samo kukaju i govore svi su oni isti, vec jednostavno nisam htio trositi energiju i stvarati zavisnost u tom pravcu, a imao sam ponuda.
Naravoucenije: Moze se u BiH "uspjeti u zivotu" i bez stranackih i rodjackih veza, bez ikakve dileme. Medjutim, u ovom sistemu i atmosferi kakva je trenutno, sa ili bez veza, se ne moze ostati i biti covjekom, cak ni sa pozicije moci. Sistem vrijednosti je NEPOVRATNO narusen, sto je glavni razlog mog odlaska, napustanja drzave, bjezanja - nazovi kako ti odgovara.
Amen!
Možeš ti fino živjeti i uspjeti, ali i dalje ćeš ovisit o kriminalnom sistemu, a to mnogi ne žele da vide.
Ne daj Bože da ti dijete danas sutra na pješačkom pokupi neki nedojebani tatin sin, a isti na osnovu tatinog imena izađe iz zatvora za mjesec dana. Bi li onda govorili da se može uspjet i lijepo živjeti?
Da serem eure, ne bi mi život bio lijep znajući da ovisim o korumpiranim doktorima, podmitljivim drotovima i trulom pravosuđu ili da gledam kako bake i djedovi kopaju po kontejnerima svaki dan.
Svaka čast i svakome ko se u BiH bori bez stranačkih i rođačkih veza, to je sigurno još teže ali nije nemoguće kako se pokušava predstaviti i kod nas naći opravdanje za svaki svoj neuspjeh.
Uvod: ucenik generacije, bez oba roditelja, opstinsku stipendiju za fax nisam dobio (80 dijelili, ja 82., ispred mene nacelnikov sin i kcerka, te x guzonjine djece).
Zaplet: prva godina 116KM mamine penzije, a studentski dom 89KM. Tada bio sam jedan obrok, od 12-15:30h. Mjesecno 27KM nije bilo dovoljno ni za sta, pa sam sa asistentima dogovorio da ne idem na sve vjezbe kako bih mogao otici do doma jesti, pa nazad (2x8 stanica tramvajem). Od druge godine izganjao stipendiju, plus bio demonstrator (100-150KM mjesecno). Sa time se vec moglo uzivati u studentskom zivotu. Dao 5 godina u roku, jos jednu godinu zivio u domu dok sam uporedo radio.
Vrhunac: Za 7 godina od "obicnog radnika" do direktorske pozicije. Nakon 2-3 godine pokusaja da nesto promijenim, uvedem modernije menadzerske metode, te uskladim posao sa (svojim) moralnim sistemom vrijednosti, odustao. Dao priliku jos jednoj firmi, da skratim - odustao i napustio zemlju sa porodicom. Nadam se zauvijek.
Rasplet: U 15-ak godina vidio sam jad i cemer drzave na licnom primjeru, a kad sam napokon "uspio u zivotu", samo svojim radom (bez stela i ppznanstava, sam u novom gradu) uvidio sam svo licemjerstvo, bezdusnost i beznadje sistema u kojem zivimo i radimo.
Kraj: novi pocetak.
Napomena: karakterno sam apolitican, te nikada nisam bio clan niti simpatizer ni jedne politicke opcije. Nisam od onih koji samo kukaju i govore svi su oni isti, vec jednostavno nisam htio trositi energiju i stvarati zavisnost u tom pravcu, a imao sam ponuda.
Naravoucenije: Moze se u BiH "uspjeti u zivotu" i bez stranackih i rodjackih veza, bez ikakve dileme. Medjutim, u ovom sistemu i atmosferi kakva je trenutno, sa ili bez veza, se ne moze ostati i biti covjekom, cak ni sa pozicije moci. Sistem vrijednosti je NEPOVRATNO narusen, sto je glavni razlog mog odlaska, napustanja drzave, bjezanja - nazovi kako ti odgovara.
Drago mi je zbog njeg što je uspio i što će ići živjeti gdje želi. Žao mi je što se napatio.
Ali sve ovo gore što je prošao je prošao samo radi sebe, kasnije neće učiniti ništa da to promijeni, već će otići iz države.
Re: Odlazak u inostranstvo
Postano: 22 apr 2020, 13:24
Postao/la Pantelija
Primjer dva, sve gadosti ove drzave.
Licni. Uclanim se u stranku 2013 il 12 ne sjecam se vise, nandzarasti. U kratkom roku aktivizma i poleta dobijem funkciju u velikoj brojnoj opstini kao i svojoj zajednici. Letamo na sve stranw, napravimo bas super pricu. Ipal sve se svodi na cast postenje i "necemo s kriminalcima,reketasima". Okupim tonu ljudi i svi daju glas ovoj opciji. Odlicno prosli na izborima i dan kasnije sastanak gdje aw prica ata dalje. Vrhovni pominje koaliciju. Sjeb..
Posto sam bio brbljiv i glasan, pozovu me sa strane i pitaju sta sam
Zavrsio. Ekonomski. Ok,ima mjesto u Bosnalijeku ako hoces da te unacimo bla bla....
gledam i pitam ih o cemu oni? Kaze dog smo nesto i imamo bosnalijek pa ako hoces..
posaljem ih u pm i kaZem da su ista **** ko i zeleni. I da, bio sam nezaposlen. Dao ostavku na sve pozicije. Treba li pominjati daa su "najposteniji" par dana kaanije poceli raditi u bosnalijeku?
Svaka čast i svakome ko se u BiH bori bez stranačkih i rođačkih veza, to je sigurno još teže ali nije nemoguće kako se pokušava predstaviti i kod nas naći opravdanje za svaki svoj neuspjeh.
Uvod: ucenik generacije, bez oba roditelja, opstinsku stipendiju za fax nisam dobio (80 dijelili, ja 82., ispred mene nacelnikov sin i kcerka, te x guzonjine djece).
Zaplet: prva godina 116KM mamine penzije, a studentski dom 89KM. Tada bio sam jedan obrok, od 12-15:30h. Mjesecno 27KM nije bilo dovoljno ni za sta, pa sam sa asistentima dogovorio da ne idem na sve vjezbe kako bih mogao otici do doma jesti, pa nazad (2x8 stanica tramvajem). Od druge godine izganjao stipendiju, plus bio demonstrator (100-150KM mjesecno). Sa time se vec moglo uzivati u studentskom zivotu. Dao 5 godina u roku, jos jednu godinu zivio u domu dok sam uporedo radio.
Vrhunac: Za 7 godina od "obicnog radnika" do direktorske pozicije. Nakon 2-3 godine pokusaja da nesto promijenim, uvedem modernije menadzerske metode, te uskladim posao sa (svojim) moralnim sistemom vrijednosti, odustao. Dao priliku jos jednoj firmi, da skratim - odustao i napustio zemlju sa porodicom. Nadam se zauvijek.
Rasplet: U 15-ak godina vidio sam jad i cemer drzave na licnom primjeru, a kad sam napokon "uspio u zivotu", samo svojim radom (bez stela i ppznanstava, sam u novom gradu) uvidio sam svo licemjerstvo, bezdusnost i beznadje sistema u kojem zivimo i radimo.
Kraj: novi pocetak.
Napomena: karakterno sam apolitican, te nikada nisam bio clan niti simpatizer ni jedne politicke opcije. Nisam od onih koji samo kukaju i govore svi su oni isti, vec jednostavno nisam htio trositi energiju i stvarati zavisnost u tom pravcu, a imao sam ponuda.
Naravoucenije: Moze se u BiH "uspjeti u zivotu" i bez stranackih i rodjackih veza, bez ikakve dileme. Medjutim, u ovom sistemu i atmosferi kakva je trenutno, sa ili bez veza, se ne moze ostati i biti covjekom, cak ni sa pozicije moci. Sistem vrijednosti je NEPOVRATNO narusen, sto je glavni razlog mog odlaska, napustanja drzave, bjezanja - nazovi kako ti odgovara.
Drago mi je zbog njeg što je uspio i što će ići živjeti gdje želi. Žao mi je što se napatio.
Ali sve ovo gore što je prošao je prošao samo radi sebe, kasnije neće učiniti ništa da to promijeni, već će otići iz države.
Šta može učiniti?
Mi trebamo prestat vjerovat u bajke, da živimo u normalnom uređenju u kojem možeš napraviti promjenu.
Ova država (i države oko nje) skrojena je po mjeri kriminalaca, lažova, ratnih profitera i moralnih nula.
U takvom uređenju osoba s zrnom morala i poštenja ne može normal o živjeti, niti išta promijeniti.
Kada političa situacija metastazira, kao što je to slučaj kod nas, samo velika promjena izvana može promijeniti stanje stvari, a to je rat ili prirodna katastrofa.
Drago mi je zbog njeg što je uspio i što će ići živjeti gdje želi. Žao mi je što se napatio.
Ali sve ovo gore što je prošao je prošao samo radi sebe, kasnije neće učiniti ništa da to promijeni, već će otići iz države.
Pokusao sam sasvim dovoljno, ali shvatio da se radi o sizifovskim pokusajima. Ovo je autobiografski post, btw.
Re: Odlazak u inostranstvo
Postano: 22 apr 2020, 13:42
Postao/la ASD
Svako ima svoj izbor, Ali odustajanjem od borbe jednostavno se zaboravlja ono sve kroz šta se prošlo. (opet kažem, tvoj izbor. Samo se nemoj hvatati toga onda ako je tvoj izbor dijametralno suprotan).
Re: Odlazak u inostranstvo
Postano: 22 apr 2020, 13:45
Postao/la qaa18
hoće li biti posla sad poslije pandemije u njemačkoj ili će i oni ko tramp zabraniti dolzak u dojčland
Primjer dva, sve gadosti ove drzave.
Licni. Uclanim se u stranku 2013 il 12 ne sjecam se vise, nandzarasti. U kratkom roku aktivizma i poleta dobijem funkciju u velikoj brojnoj opstini kao i svojoj zajednici. Letamo na sve stranw, napravimo bas super pricu. Ipal sve se svodi na cast postenje i "necemo s kriminalcima,reketasima". Okupim tonu ljudi i svi daju glas ovoj opciji. Odlicno prosli na izborima i dan kasnije sastanak gdje aw prica ata dalje. Vrhovni pominje koaliciju. Sjeb..
Posto sam bio brbljiv i glasan, pozovu me sa strane i pitaju sta sam
Zavrsio. Ekonomski. Ok,ima mjesto u Bosnalijeku ako hoces da te unacimo bla bla....
gledam i pitam ih o cemu oni? Kaze dog smo nesto i imamo bosnalijek pa ako hoces..
posaljem ih u pm i kaZem da su ista **** ko i zeleni. I da, bio sam nezaposlen. Dao ostavku na sve pozicije. Treba li pominjati daa su "najposteniji" par dana kaanije poceli raditi u bosnalijeku?
Ovdje treba da ostane samo ko mora.
Posto sam zavrsio isti faks,malo me zainteresovalo.
Jesi li pokusavao aplicirati na radna mjesta u nevladnim organizacijama, u stranim organizacijama ovdje (usaid, undp, save the children, u zadnjr vrijeme iom...) ili u revizorskm firmama (zavisno od smjera). Svakodnevno mozes naci oglase za project officere, financial consultants i slicno? Jesi li pokusavao aplicirati za posao u bankama ako ti je to smjer? Jesi li pokusavao u stranim privatnim firmama koje rade kod nas? Ako jesi, da li si odbijen jer su jednostavno imali puno kvalitetnijih kandidata nego sto si ti, jer ovdje stranka ne pije vode...
Licno ne poznajem nijednog imalo sposobnog covjeka (i ovdje ne ubrajam 10.0 prosjek ili ucenik generacije, vec neko ko ima vjestine potrebne za posao, sluzi se dobro i nasim i stranim jezikom, kreativan i slicno) da nije vrlo lako nasao posao u toj struci sa vrlo dobrim primanjima.
Nije posao samo nakaciti se na drzavne jasle i sisati do penzije
Svako ima svoj izbor, Ali odustajanjem od borbe jednostavno se zaboravlja ono sve kroz šta se prošlo. (opet kažem, tvoj izbor. Samo se nemoj hvatati toga onda ako je tvoj izbor dijametralno suprotan).
Jarane ti ako si tako tvrdoglav i u real life mogao bi pogubno zavrsiti. Previse si tvrdoglav i iskljuciv s tom tvojom nekom pricom oko odlaska ljudi iz BiH.
Ne mozes iz udobnosti svoje fotelje propitivati i davati zakljucke o sudbinama drugih ljudi koje i ne znas. Ja se slazem s admirom da mozes i bez nekih stela doci do posla u drzavnim firmama, samo ima toliko slucajeva danas u mom okruzenju da ljudi koji rade u drzavnim firmama bjeze iz istih. I to imaju iznadprosjecne plate, dobar zivot i sve,ali ne mozes tog javašluka, nerada, poganluka, nehljebarstva, papanluka.
Doslovno znam momka koji je kao inzinjer radio u drzavnoj firmi i otisao u privatnu
Pazi to, napustas posao u kojem nema stresa, gdje je sve opusteno, nemas sefa koji te moze posteno izribati da radis u jednoj privatnoj kompaniji gdje ako nista uvijek osjecas 3 puta vecu odgovornost prema radnom zaduzenju. To samo govori kako jadno izgledaju nasa javna preduzeca i kakvi ljudi to rade tamo (naravno ne svi).
Pokusao sam sasvim dovoljno, ali shvatio da se radi o sizifovskim pokusajima. Ovo je autobiografski post, btw.
Auuu, strasno me dojmila ova tvoja prica. Malo je ovakvih slucajeva i evo sat vremena mi ne izlazi iz glave sve ono sto si napisao. Svaka cast na svemu sto si postigao, dao Bog da neprestano nizes uspjehe u zivotu!
Svako ima svoj izbor, Ali odustajanjem od borbe jednostavno se zaboravlja ono sve kroz šta se prošlo. (opet kažem, tvoj izbor. Samo se nemoj hvatati toga onda ako je tvoj izbor dijametralno suprotan).
Jarane ti ako si tako tvrdoglav i u real life mogao bi pogubno zavrsiti. Previse si tvrdoglav i iskljuciv s tom tvojom nekom pricom oko odlaska ljudi iz BiH.
Ne mozes iz udobnosti svoje fotelje propitivati i davati zakljucke o sudbinama drugih ljudi koje i ne znas. Ja se slazem s admirom da mozes i bez nekih stela doci do posla u drzavnim firmama, samo ima toliko slucajeva danas u mom okruzenju da ljudi koji rade u drzavnim firmama bjeze iz istih. I to imaju iznadprosjecne plate, dobar zivot i sve,ali ne mozes tog javašluka, nerada, poganluka, nehljebarstva, papanluka.
Doslovno znam momka koji je kao inzinjer radio u drzavnoj firmi i otisao u privatnu
Pazi to, napustas posao u kojem nema stresa, gdje je sve opusteno, nemas sefa koji te moze posteno izribati da radis u jednoj privatnoj kompaniji gdje ako nista uvijek osjecas 3 puta vecu odgovornost prema radnom zaduzenju. To samo govori kako jadno izgledaju nasa javna preduzeca i kakvi ljudi to rade tamo (naravno ne svi).
Ne kapiram? Po čemu sam tvrdoglav po ovom pitanju? Rekao sam neka ide ko god želi i svu sreću mu želim? Šta je tu tvrdoglavo? I još bih lično volio da se svima olakša kako bi što lakše otišli i brže otišli ako žele.
Međutim. Neke priče me itekako nerviraju.
Re: Odlazak u inostranstvo
Postano: 22 apr 2020, 14:16
Postao/la Pantelija
Pokusao jesam, imao solidan posao, al mi se gadi sistem i nacin vrednovanja.nisam smijer racunovodstva. Ovdje nije problem ni poenta posla vec kako se ljudi prodaju, kako su podlozni korupciji i koliko ponizavaju ljude
Re: Odlazak u inostranstvo
Postano: 22 apr 2020, 14:18
Postao/la LlullSergio
Pa uvijek se javis da osporis neciji odlazak. Da mu kazes ej majstore nemas pravo ovo, nemas pravo ono. Kako covjek nema pravo iskritikovati i reci kako je ako je radio 5-6 godina ovdje. Vidio sve kako funkcionise i rekao ovo je dno dna, meni ovo u zivotu ne treba.
Pa uvijek se javis da osporis neciji odlazak. Da mu kazes ej majstore nemas pravo ovo, nemas pravo ono. Kako covjek nema pravo iskritikovati i reci kako je ako je radio 5-6 godina ovdje. Vidio sve kako funkcionise i rekao ovo je dno dna, meni ovo u zivotu ne treba.
Nisam nikome nikada osporio. Volio bih da sve barijere prestanu i da svako može otići živjeti gdje hoće.
Neke mi stvari kod ljudi smetaju. I uvijek ću pričati o tim stvarima (ne samo po pitanju ove teme) šta god ko o tome mislio.
Pojedini sebi daju za pravo i govore kako treba ići svako, valjda imam i ja pravo na neko mišljenje u vezi nekih stvari.
Re: Odlazak u inostranstvo
Postano: 22 apr 2020, 14:27
Postao/la jasmin10
Tebi smeta sto ljudi iz dijaspore obilježavaju dan Armije BiH.
Tebi smeta sto ljudi iz dijaspore obilježavaju dan Armije BiH.
Uopšte ne smeta. Samo mi je smiješno jer ga većinom dijaspora i uhljebi slave.
Drugačije ne bi ni znao za taj praznik.
Isto je i za sve ostale patriotske.
da mozes i bez nekih stela doci do posla u drzavnim firmama, samo ima toliko slucajeva danas u mom okruzenju da ljudi koji rade u drzavnim firmama bjeze iz istih. I to imaju iznadprosjecne plate, dobar zivot i sve,ali ne mozes tog javašluka, nerada, poganluka, nehljebarstva, papanluka. 
