Post
Postao/la anton 1983 » 04 maj 2014, 11:07
Kada pričamo o Manđinom ostanku ili prodaji trebamo se distancirati od procjene igrača "da li je on dovoljno dobar" tj. da li je "klasa" za Bayern. Ono što nas treba "mučiti" su stvari poput, da li on paše u Bayern sa svojim načinom igre i da li je mudro u ekipi imati dva napadača koji konkuriraju za broj 1.
Prvo bi rekao da je Manđa kvalitetan napadač i da bi Bayern sa njim mogao igrati i slijedeće sezone kada Lewa ne bi došao. Također bi rekao da je puno timova u Europi i to onih velikih koji bi ga uzeli kao veliko pojačanje. No dal je Manđa toliko kvalitetan da je nezamjenjiv to ne bi rekao i smatram da u svijetu, gledajuči striktno individualnu kvalitetu postoje napadači koji morti sada nisu toliko razvikani, ali su bolji. Cijena jednog Džeke i Manđe bi trebala biti tu negdje, no Džeko je po meni bolji napadač, kao što je Costa, Benzema, Perise i njima slični igrači.
Kada pričamo o sistemu veliko je pitanje kakav je sistem Bayerna po pitanju napadača i da li se tu Manđa kao prvi napadač uopće uklapa ili on samo predstavlja samo jednu opciju koju bi Pep mogao imati na izboru, da igra sa "sidrašem" na skok. Kada vidimo kako Bayern igra možemo predpostaviti da je za tu igru potreban napadač koji je bolji od Manđe sa loptom u nogama. Iz te perspektive Manđa ne bi trebao biti prvi izbor Bayerna. No postoje trenuci i neke utakmice kada je dobro imati opciju poput Manđe koji će na drugačiji način rješavati utakmice. Ne želim sada omalovažavati da je Manđa lošiji nego što se o njemu priča, ali ne mogu bježati od toga da je njegova igra usko povezana sa ostatkom Bayernove ekipe, tj. da on uvelike profitira zbog toga što Bayern igra ultra ofenzivno pa onda Manđa ispada bolji nego što je. Pojednostavljeno, da ne bi sada došlo do teorija zavjere, želim reči da je Manđa igrač koji bi u nekom "realnom svijetu", maksimalno mogao postići cijenu od 30 miliona eura kada je na vrhuncu. Znači ne u prilikama poput one kada Bayern kupuje Martineza za 40 miliona ili ManU Matu za 40+ ili Fellainija, već kada recimo Arsenal dođe po Draxlera i nudi oko 30 miliona što mu je u ovom trenutku realna vrijednost, a cijena mu je izlazna klauzula 45 jer Schalke želi omastiti brk i zna da je Arsenal to u stanju ponuditi. Nadam se da ste shvatili poantu.
Cijena nije pravi odnos kvalitete igrača, tj. uloženo = dobiveno, ali procjena vrijednosti je. Znači cijena može biti svakava od realne do nerealne, ali procjena vrijednosti je druga stvar. Npr. da bi Bayern pojačao obranu, trebali bi dovesti štopera koji ima VRIJEDNOST 30+ miliona eura, što bi značilo da na svijetu postoji takvih, pretpostavimo 10 igrača. Ajmo reči da je to T. Silva - taj Silva može koštati od 20 miliona eura do 50, ovisno o tome kako se klubovi dogovore, ali u teoriji on je zbog svoje "procjene vrijednosti", bolji od svakog štopera Bayerna. Znači po toj mojoj teoriji, Manđa je igrač koji može koštati 20-50 miliona eura, ovisno o tome ko ga kupuje, no ako Manđu kupuje Zenit i plati ga 45 miliona eura, a Chelsea uzme Costu za 40 miliona eura, ne znači da je Zenit kupio boljeg, VRIJEDNIJEG igrača, već samo da je zbog zakona tržišta uzeo skupljeg igrača.
Kada se pogleda razina na kojoj se trenutno nalazi Bayern, Manđa po svojoj vrijednosti ispada "uljez", jer bi Bayern u napadu trebao imati igrača kojem je POTENCIJALNA VRIJEDNOST iznad 40 miliona eura, kao što je to u slučaju Lewandovskog. Gledajuči iz te perspektive, na početku slijedeće sezone, Manđa i Lewa ne bi trebali imati iste startne pozicije, već je Lewa u prednosti (nebitno koliko velikoj). Ako pratimo Bayern kroz povijest pogotovo od trenutka kad je u klub došao Makaay, napadači Bayerna u klubu baš i nisu dugo trajali i jako brzo im se tražila zamjena bez obzira na njihovu kvalitetu. Tako je Makaay kako zbog godina, ali prvenstveno zbog prve loše sezone u klubu, a dovedeni su Toni i Klose. Ubrzo nakon toga, došli su Gomez i Olić, kao što je poslije njih došao Manđa i sada dolazi Lewa. 5 godina u komadu zadnji puta zvijezda u napadu Bayerna je bio Elber, a svi ostali nakon njega su imali vjek trajanja 2-3 godina. Neki to mogu povezivati i sa promjenom trenera, jer kako su se treneri mjenjali, mjenjala se filozofija i u tim "novim filozofijama" stari napadači nisu pasali u sistem.Ako je povijest učiteljica života, ovo što se sada događa u Bayernu ne bi trebalo nikoga čuditi i prema njoj bi Manđa trebao provesti jednu "nezadovoljnu godinu" na klupi i onda bi trebao otići proč. Ako gledamo Manđu kroz prizmu njegove nogometne kvalitete i razine, te reputacije i plaće (što nije mala stvar), Manđa bi trebao biti zamjena napadača u Bayernu. Ako na to sve dodamo koliko je golova ove protekle sezone zabio kao pričuva, on bi za takvu ulogu trebao biti idealan. No kada je nogomet u pitanju onda ne možemo stvari samo gledati crno-bijelo već moramo uvrstiti u jednadžbu i onaj ljudski faktor. Za Manđu znamo da je borac i zbog te njegove vrline on je jako cijenjen i sa tom "nenogometnom" vrlinom on jako podiže cijenu, ali u nekim situacijama ta se njegova vrlina pretvara u manu.
U teoriji imati dva dobra napadača je više nego dobro, no problem je što je neki puta to samo u teoriji. Recimo Real je dugo u svojoj ekipi imao Higuaina i Benzemu i u pravilu oni su se uvijek izmjenjivali. U jednom trenutku Higuain je imao prednost, pa onda Benzema i tako je to funkcioniralo. Da bi sve sjelo na mjesto, Higuain je morao biti prodan i tek tada je Benzema proradio kako se od njega očekuje. U teoriji Benzema i Higuain su bolji tandem napadača, nego Benzema i Morata, ali kako sada vidimo bez Higuaina to bolje funkcionira. Naravno nije to samo zbog promjene napadača, ali pogađate što želim reči. Imate tako i situaciju sa ManU-om di se stvara "problem" kada je u pitanju igranje Rooneya ILI Persia. Isto tako u jednom trenutku Bayern je na raspolaganju imao Tonija, Gomeza, Klosea i Olića. Sve je to bilo lepo divno krasno dok svi nisu dobili preveliku želju za igranjem. Toni i Gomez postali su si preveliki konkurenti, Toni je "poludio" i otišao iz Bayerna. Ponekad previše kvalitete nije pravi put. Tu treba biti jako pametan i jako dobro pogoditi sa izborom koja dva igrača bi to trebala biti. Već sam bio napisao da bi Manđa ostao još jednu sezonu i onda slijedeće otišao. Takav primjer imamo kod Gomeza. Jupp je prošle sezone imao "sreću" što se Gomez ozlijedio. Manđa prvenstveno došao kao zamjena, iako je prvi pik Bayerna bio Džeko koji nije došao zbog prevelikih zahtjeva kada je u pitanju plača i Manđa se uspio probiti. Gomez se ozlijedio, Manđa je iskoristio priliku i nije ju ispuštao iz ruke. Kada se Gomez vratio on je već bio broj dva. No Gomez je super ličnost koja ne radi probleme. Fino odradi svoj trening, podržava ekipu, ne dere se po medijima, ne irtira sve oko sebe, ne radi razdor u ekipi, ne svađa se i kada dođe vrijeme za to on traži da ga se pusti. Čist račun duga ljubav. U pravilu kada imate dva napadača na takvoj razini, nakon određenog vremena kada jedan padne u drugi plan TOTALNO, on odlazi. Takva je pretposavka i sa Manđom, samo što bi Manđa otišao "glasnije".
Igra Lewa, kad Lewi ne ide, uđe Manđa i popravi stvar. I sami znate da to baš tako ne funkcionira. Svaki napadač tj. igrač u klubu mora prihvatiti svoju ulogu. U svojoj glavi Manđa je sebi namjestio da je napadač broj jedan i sa nekim lošijim statusom on se ne bi mogao pomiriti. Jedno je biti zamjena kao što je bio ove sezone u nekim situacijama, a drugo je biti ona prava "potvrđena zamjena". Iako ove sezone Manđa nije odigrao sve utakmice i ulazio je sa klupe pa i onda zabijao golove, znalo se da je on napadač broj jedan i da u pravilu on igra u napadu (broj utakimca je dokaz). U situaciji kada bi on morao odigrati ulogu Pizarra di se zna da je on zamjena u pravom smislu te riječu, Manđa nije idealan izbor.
Ne vjerujem da ovdje neko smatra da bi se jedan Mandžukić uživio u ulogu jednog Pizarra koji u pravilu starta "nevažne utakmice" i ulazi samo da bi se neko odmorio.
Isto tako postoji strah od toga da bi Lewa igrao lošije kada ne bi imao konkurenciju. Postoji razmišljanje da se igrači opuste kada znaju da su nezamjenjivi i kada ih nema ko zamijeniti i to ne vrijedi samo za Lewu nego za svakog igrača u svakom klubu. To je stvar motivacije i psihološkog stanja igrača. U BvB-u Lewa je imao konkurenciju u obliku Barriosa i sve dok je tamo bio Barrios, Lewa je bio taj koji se žalio da manje igra. Kada je postao broj jedan, Barrios kao konkurencija je morao otići i nakon toga igra Lewe nije pala, nego se naprotiv još više poboljšala. Svašta se može dogoditi, no ako pričamo o tim nekim nepotvrđenim teorijama u praksi, igrač u prvoj sezoni (bar u prvoj), ne pati od sindroma "nezamjenivosti", već je motiviran činjenicom da se dokaže u novom klubu, pred navijačima u svojoj prvoj sezoni, a za ono što slijedi u sezoni iza, razmišljati ćemo kasnije. Ja sam također pobornik da se mora znati tko je prvi napadač i da se ta pozicija ne rotira, samo zato da neko drugi ne bi bio nezadovoljan. Na taj način forma napadača se nikada ne smije narušavati, jer ako se napadač uključuje i isključuje on "zašteka". To je u stvari samo moja filozofija, dok svako drugi može imati svoju i ne znači da je kriva.
Utakmica sa Realom bila je kap koja je kod mene prelila čašu. U niti jednom trenutku ne želim takvog igrača u ekipi. On je tempirana borba koja riskira glupe žuto-crvene kartone. Ok može biti loš dan, možeš ti i napraviti gluposti, kao što je to i u slučaju Riberya, no Ribery je ipak igrač kojem je Bayern puno više dužan za razliku od Manđe, pa ću njemu lakše oprostiti. Možda to zvuči licemjerno, no kada su u pitanju igrači poput Riberya, standardi su drugačiji nego kod igrača poput Manđe kojem možeš nači zamjenu. Isto tako znate da se on već bio zakačio sa Pepom, ali se stvar izgledila. No znajuči to uopće se bojim pomisliti što bi se dogodilo između njih dvoje kada bi Manađa standardno "startao utakmice sa klupe". I sada Bayern ima dvije mogučnosti.
1.) Manđa je sad jako tražen igrač i klubovi smatraju da ga mogu dovesti. To je istina. Kada bi se Bayern odlučio na prodaju, 25-35 miliona eura dobili bi bez prevelikih glavobolja. Na taj način rješili bi se "eventualnog" problema, te bi novaca ostalo za neko drugo pojačanje, koje bi možda ovom Bayernu bolje došlo. Tipa uzeti potencijal napadača broj dva za manje novaca koji će prve sezone prihvatiti tu ulogu i koji će ispunjavati zahtjeve Pepa. Osobno ja sam za tu opciju.
2.) Manđa ostaje u klubu kao provjeren igrač. Dobiva se na širini kadra sa iskušanim igračem. No postoji preveliki rizik da on postane nezadovoljan igrač. Kao takav on radi razdor u ekipi, a to je ono što si Pep slijedeće sezone ne smije dopustiti. Isto tako njemu bi pala cijena jer bi manje igrao i Bayern bi tu financijski bio na gubitku. Tako je recimo bila stvar sa Gomezom, kada ga se mogo bolje prodati, ali Bayern u određenom trenutku za to nije bio spreman i dobio je "samo" 20 miliona eura umjesto 40+.
Izbor trenera sigurno nije lagan, no ja sam za sebe odlučio.
Zasto je Bayernova stranica sad dostupna i na arapskom i ruskom jeziku Rummenigge je odgovorio:
"Da nas klubovi iz Londona, Manchestera, ili Pariza mogu razumjeti!!!"
. Najviše od svega bih volio da Mario preraste tu neku postpubertetsku blokadu, da se trgne i da preuzme ulogu lidera kako u Bayernu nove generacije tako i u Elf-u. Biće mjesta za sve to znamo. Thiago je strašno falio, pa se onda zapitaš ako je taj klinjo falio u kakvu će tek igračinu da stasa 
. Ne bih volio da nas Toni napusti (ponavljam se) al' sve mi se čini da su šaMse uz dana u dan sve veće. Msm da bi ga Gal (al' ne jarančina naš forumaš) neg' po svemu sudeći novi trener Jedinstva mog'o namamit' na Otok. Msm da mu ne bi halalio nikad.
, Tiki-Taka nece proci jer mi pravu Tiki-Taku ( koju Pep zeli i misli da mozemo ) nikad necemo igrati, a Atomski Fudbal se vraca u pogon samo ako Martinez unese ravnotezu u ekipu.
