Pantelija je napisao/la: ↑17 apr 2024, 08:53
ako moze da mi samo objasnis kakav zivot se zivi ovdje a kakav u Bosni jer sam i ja zivio, ali bas zivio i tamo i ovdje?
Mozda je do ljudi s kojima si bio u Njemackoj, njihovog vidjenja i nacina zivota. Znam ih ja koji 5 godina nisu sjeli na kafu i otisli za vikend negdje vec sjede kuci i stekaju pare i govore kako je tesko i kako se ne moze.
Ja ovdje evo, imam vikend slobodan, u Bosni sam to imao samo u jednoj firmi. Ovdje mi je vikend free, skoro svaki vikend sam ili na nekom jezeru ili neka planina. U bosni to sebi nisam mogao da priustim, vec jednom mjesecno.
Radno vrijememi do 4. Fiksno. u Petak do 2. Znaci od petka u 2 do ponedeljka sam slobodan.
U bosni osim u drzavnim firmama, u dobrom djelu privatnih radno vrijeem je za inspekcije. Posebno usluzni sekrot, prekovremene udaras a niko ih ne placa. Ovdje ako i ostanes plati se.
Dalje, godisnji, svi znamo kako dole funkcionise, prvo dobijes 21 dan godisnjeg a od toga iskoristis mozda 15. Ostalo gazda uzme.
Ovdje 30 dana godsinjseg, bez vikenda (dole cesto racunaju suboru u godisnji). Uzmes godsinji kada hoces osim ako nije firma sa kolektivnim, imas tipa DHL (koji je najgora firma za raditi ali i najlaksa za onog ko tek dodje ) gdje imaju prednsost stariji radnici ( za stalno i sa porodicom) ali su to izuzetci.
Sad mene iskreno interesuje, sta znaci "znam kako se dola zivi a kako ovdje". jer ovdje imam i prijatelje s kojima idem na kafu,izadjem. Vikende provodim u uzivanju i ne vidim nikakvu razliku izmedju onog dole i ovdje osim sto sam psihicki rasterecen na maksimum.
Na poslu isto, znas ako si bolestan ides na bolovanje, ne smiju te pitati sto si bio, znamo kako u bosni funkcionise, dizu ljude s operacije neoporavljene na posao. Nema stresa, kada vide da si nesto "nasikiran", odmah ide nema stresa, polako... mozda sam ja sa 12-13 godina radnog staza u Bosni stvarno nalijetao na najgore mogguce firme, samo nesto mi to nema logike.
Da, nije isto, nije to mjesto gdje si rodjen, odrastao, nema drustva s kojim si odrastao, ali to su stvari koje ti sam odlucis. Ja licno nemam s tim ni najmani problem, ja sam vec ovdje nasao dovoljno drustva, imam i rodjake u blizini.
Evo ovo boldano je brate 50% mog odgovora na tvoje pitanje. Ali ja i sa tim nemam problem, jer su se ljudi odlucili na taj korak. Nismo svi isti, Boze sacuvaj. Neko može tako, neko ne moze.
A evo sada direktno kakav zivot se zivi. Amidža kod kojeg sam bio je u Sarbruckenu(okolina), ima svoju kucu, malo mjesto, relativno. Na granici sa Francuskom, cas poslo otici do Francuske gdje je nesto stvari i jeftinije zavrsiti nego u Njemackoj. U sustini zivot je takav da ustanes u 06:00h, jedemo, spremimo se i na posao. Treba nam nekih pola sata do 40 minuta do firme(koju amiđa drzi, otisao 95-te tamo). Iz firme kupis stvari ide se na objekat gdje se radi, a ja sam radio na prikupljanju faktura,izdavanju istih, nabavci materijala i tako. Završiš sa poslom oko 16:30h, dok predam šefu dokumentaciju za taj dan. Dođem kuci oko 17:30h. Oko 18:00h se ne može cuti nista, svi (koji ne rade part time) spuste zalozine, zabiju se u kuce, dr.kaju telefone, ruca se/vecera, nazovi kako hoces. Komsija ti ne kaže ni "Hallo" kada te vidi jer svi zive u svom filmu kao da su navijeni, programirani. Nekoliko puta sam izasao do Sarbruckena, nemas kako treba kafu popiti da ima naroda, da sa nekim popricas (a naucio sam fino za taj period Njemacki. Ako hoces da nađeš šta da zveknež ili da ženiš, moraš otići u disco ili neki night bar. A sve sto nađeš pa i ovo se naših prostora je od zla oca od gore matere. Imaš vikend naravno ako, želiš da imaš, jer si u Njemacku dosao da radis i zaradis, bar sam ja tako sebi u glavi zamislio, pa sam 90% subota radio gdje sam se satirao od košenja trave, zalijevanja vrta, gdje te stara Švabica gleda kao da si Či.fut i i sva je u nekom oprezu kao da cu joj kucu pretumbati.
Nedeljom se znalo otići do Lux-a, Keisera, Metza... sjećam se nekog nacionalnog rezervata...
Nejse, nekom ta hladnoća, zima u ljudima odgovara, meni i ne baš. Možda, ma šta ja znam, možda nisam navikao. A i ovdje radim sve sto sam tamo, možda da mi je bilo bolje tamo, možda bi i ja gledao da ostanem, ali... Jednostavno nije me nista privlacilo da odem, osim novca naravno. A i novac koji sam skupio nema sanse da bi ga skupio da sam morao sebi placati stan,sobu. I tako vratim se za pola godine sa nekih 8k eura, jer sam otisao sa ciljem da vidim, pokusam, probam i zaradim. Sjecam se i da sam netekao sav, zub mi se zagnojio, nisu htjeli da mi daju antibiotik dok haman nisam crkao i dok mi nisu ustanovili sta je tacno sa ocnjakom bilo. Porodicni doktor im je tada bio jedan na 20 000 ljudi, to mi je amiđa rekao. Kakva je sada situacija ne znam.
Eto