xaves je napisao/la:Bio sam najsretniji... ti trenuci u kojima je komentator vrištao „Iz bunara, iz rudnika, iz ničega se izvadila Barcelona...“ su ostali urezani, i iako će većina ljudi koji ne vole fudbal reći da je to smiješno, zaista ti trenuci su jedan od najljepših dijelova mog života. U sezonama poslije Barcelona je i dalje dominirala, srce se lomilo u ispadanjima protiv Intera i Chelsea, ali i raslo u trenucima velikih triumfa, postalo je čudno kad Barcelona ne pobijedi sa više od dva gola razlike, bio to Real Madrid, bila to Osasuna. Svi su ludjeli za Barcom, zaklinjali se u grb, vjerovali u sve njene ideal, Messi je bio vanzemaljac, Iniesta idol generacija, Puyol najbolji kapiten ikada... i sve se do dešavalo prije samo dvije godine. Danas, dvije godine poslije teškog srca čitam komentare navijača koji pokušavaju srozati Messija govoreći kako nije pretrčao dovoljno, i da slažem se da je pružio sezonu debelo ispod svog nivoa isključivo svojom voljom, ali daje li to svima nama za pravo da odbacujemo 240 golova za Barcelonu, i to bi bilo shvatljivo da je isključivi krivac za situaciju, ali zar zaista vjerujete da bezvoljnoat jednog čovjjeka može dovesti do raspadanja sezone jednog velikog kluba kao što je FC Barrcelona? Ako zaista tako mislite onda nemate šta tražiti u praćenju fudbala. Niko ne primjećuje potrese u klubu koji se redaju jedan za drugim, kao krupa pogađaju izloženu Barcelonu, rafalaju po instituciji prijave „anonimnih klubova“, vjerovatno istih onih klubova koji imaju godine frustracija iza sebe, i javna je tajna da je jedan od tih klubova Real Madrid, isti onaj Real Madrid koji pruža nadu, jer je to jedna od rijetkih utakmica ove sezone gdje su igrači pokazali snagu, srce, kvalitet, ljubav prema klubu, volju, želju za pobjedom, utakmicu u koju su ušli sa 120% svoje snage, jer su znali da su se borili za ponos Katalonije koja je tlačena od fašista iz Madrida polovinom 20. stoljeća. Sve dok budu igrali za ponos navijača širom svijeta, istih onih navijača koji okreću leđa klubu pri svakom neuspjehu imaju pravo kiksati, jer koliko god teško bilo gledati poraze, prošli smo i kroz teže. Prošli smo kroz rešetanje od strane Madrida početkom 21. Stoljeća, ali oduprli smo se. Ako neko odgovorno može reći da nema utakmice veliko Rivalda u koju nije ušao 100%, taj jednostavno laže, Rivaldo je jedna od najvećih legenda kluba, vole ga svi, volim ga i ja, paklen i borben igrač, ali niko nikad ne može reći da je u svaku, ali baš svaku utamicu ušao 100%. Poznato je da se u kriznim vremenima glorificira prošlost i uvećava sve što se u istoj desilo, koliko god nekim bilo teško priznati da je tako, tako je, ni prošlost nije savršena. Eh sad, kao i većini navijača i meni je nejasno dovođenje Martina na klupu. Ne zato što on nije odličan trener, so bzirom na njegov renome – jest, ali svakako nije trener koji gaji stil igre koji Barcelona forsira godinama unazad. Da li je to neuspjeli pokušaj u zaokretu stila, nikada nećemo saznati, ali koliko god cijenio Tatu (koji zaista i jeste inteligentan trener) toliko se ne uklapa u filozofiju Barce.još jedno ime oko koga se razilazi dosta navijača je Alexis Sanchez. Sjajni Čileanac pruža promjenjive partije, u jednom trenutku leti po terenu, u drugom stoji ispred čuvara i dribla oko lopte bez apsolutno ikakvog efekta. Ono što previše ljudi ne shvata je to da mu sistem ne dozvoljava da igra do svojih kapaciteta koji su ogromni uzimajući u obzir njegove godine. Jednostavno, igrač je koji zna utrčati i iskoristiti prostor, igrač koji će 9 puta protrčati, da bi deseti eventualno dobio loptu i tu je njegova prava vrijednost, mogu odgovorno reći da je jedan od najpožrtvovanijih i najpodređeniji timu u ovoj ekipi. Kad se uzme u obzir trenutna situacija i pogleda u budućnost, jer je samo to preostalo doći ćemo do hiljadu mogućih rješenja, pa ću u idućem tekstu pokušati objasniti najlogičnija.
Samo da te obavjestim da ovo niko ziv nije procito.
Granada.