Dragi ljubitelji fudbala u BiH,
Posebno navijači FK Željezničar,
Ne tražim od vas da "razumijete" jedinu preostalu opciju Veleža koja mu je ostala da na svom stadionu osigura i zbrine kakve-takve uslove za prijem gostujućih navijača na Areni Rođeni. Ma koliko se trudio argumentovano da iznesem neke činjenice znam da će one pasti u Neretvu i stići do Jadranskog mora. Međutim, od svih nas, pa i vas tražim ipak da bar razumijete sljedeće:
A) Ovo je fotografija stadiona u Vrapčićima sredinom i potkraj devedesetih godina prošlog stoljeća. Daleko od grada, na periferiji bez ikakvih uslova, ono što bi se reklo "s gole ledine" krenuo je ponovo FK Velež;
B) Bila mu je namjenjena sudbina da nestane baš kao što mu je, iz ugla FK Velež, nestao Gradski stadion Pod Bijelim brijegom;
C) Valjalo je odnekud krenuti. A kao beba kad poslije bešike i "hodače" i puzanja počne lelujavo da korača tako je i Velež krenuo s ove "gole ledine";
D) Hvala Bogu i kamo te sreće da je i Velež potezom olovke i nekom reintegracijom ostao na Gradskom stadionu Pod Bijelim brijegom kao što je Željo ostao na spaljenoj i reintegrisanoj Grbavici, Sarajevo na Koševu, Čelik na Bilinom polju, Sloboda na Tušnju. Velež nije bio te sreće. Veležu su potezom olovke vrata Gradskog stadiona ostala zauvijek zatvorena;
E) I šta je, u tim okolnostima, valjalo raditi? Kakve poteze povući? Pa, krenuti s gole ledine. S ove koju vidite na fotografiji. Od tada do dana današnjeg prošla je četvrtina stoljeća i Velež je u raznim fazama i etapama, u dva navrata čak igrajući i niži rang (po ledinama Federacije BiH) uspio da napravi tri četvrtine ili 75% stadiona - atraktivnog, lijepog i prihvatljivog za standarde UEFA i FIFA. Preostalo je još da završi 25% stadiona i tu u toj posljednjoj četvrtini je i zahtjevna tribina Jug s pratećom infrastrukturom i svime onim potrebnim što moderni stadioni treba da imaju;
F) Hvala Bogu pa da Željo potezom olovke nije morao recimo ići u Doglode na sarajevsku periferiju pa da krene s nule. Željina kultna Grbavica potezom olovke je ostala u srcu Sarajeva. Izranjavana, spaljena, porušena, minirana - ali je ostala tu. I neka je. Danas je Grbavica uz Bilino polje najljepši stadion u BiH. Znate, probajte razumjeti da Velež u svojih 100 godina gradi TREĆI stadion. Uvažite to. Teško ide. Nekima jako sporo, ali ide. Korak po korak;
G) Nismo sretni što gostujuće navijače naših prijateljskih klubova i sve druge gostujuće navijače smo, U OVOJ FAZI IZGRADNJE stadiona jednostavno primorani smještati u te improvizovane, namontirane tribine koje asociraju na kaveze. Nikome nije drago što smo prinuđeni tako riješavati u hodu ovo pitanje, ali Bože moj - to nam je naprosto tako;
H) Dajmo izdržati svi još malo, samo malo i dočekati Arenu Rođeni u 100% kapacitetu i blještavilu pa da svi zajedno budemo ponosni i nemojte nas na silu, na zôr tjerati da se crvenimo za nešto što realno nije u našoj moći;
I) Navijači Veleža su na Grbavici primljeni sjajno na evropskim domaćim utakmicama svog kluba. Utakmice protiv Colerainea, AEK-a, Elfsborga, Hamruna su nešto najljepše što se desilo mnogima u njihovim životima vezano za svoj klub u posljednjih 25 godina. Na komercijalnoj osnovi je Velež to odradio plativši Želji onoliko "koliko su izbacili ponudu". I to je OK. Halal olsun svakog feninga;
J) Jako loše bih se osjećao kada bih morao u kavez na bilo kojem stadionu. Jako loše. Ali, ako ništa drugo bar bih se zapitao zašto je to tako, zbog čega, postoje li opravdani razlozi i šta je alternativa? Ako je alternativa da dođe do varnica i bliskog kontakta dvije navijačke grupe, bilo koje i bilo gdje, a da nekome i dlaka s glave fali uvijek ću biti za mjeru predostrožnosti i s kavezom po cijenu da se lopta i ne igra nego ovaj drugi scenarij!
NERMIN BISE
