QUARESMA 18<<< je napisao/la: ↑23 nov 2019, 21:11
Klare **** ga ti sto obrisa post taman se nadovezao
Hajde kad si se nadovezao napiši.

Sad me zanima šta si se vezao.
A izbrisao sam ga zbog, reću to kasnije, a dobar je post bio.
A evo pošto imam slobodno subota večer, ponoviću, nije mi mrsko.
Edit:iIspalo je čak i opširnije.
Nekad sam i ja igrao, od 2000 do 2014 god sam imao preko 100 preigranih PC naslova, čak sam siguran da je broj bio blizu 150.
Taj vid zabavljanja me više nikako ne dotiče, niti ga smatram za mene zanimljivim. Eto prošlo je pa možda i 5 godina. Dovoljno da se smatram izliječenim.

Šala, naravno nije to nikad bilo strašno, samo singleplayer kampanja, a takve kampanje su prije znale biti i dosta kraće,
tako da 10 naslova godišnje dođe ono kao potaman brojka za finog casual gejminga.
Ni danas kako drukčije gledam na to, kao nešto neinteresantno, nemam ništa protiv ljudi koji igraji, isto tako ni protiv ljudi koji su u bilo kojoj životnoj dobi, sve dok njihov život ne trpi. Ali danas je veliki problem navala multiplayer igara, multiplayer je zlo, to uništava živote, ljudi se nadmeću, a gdje se ljudi nadmeću tu nema dobra. Također tu ljudi hoće da postanu bolji, jer postoje valjda ti iventi gdje moraju biti u zakazano vrijeme, inače će propustiti šasnu za napredovanje, to ih veže, to prestaje biti zdrava zabava a postaje obaveza, ovisnost, navika, a u svrhu čega? U životu sigurno neće napredovati, sigurno im neće donijeti ni sreću, jer uvijek ima neko bolji, frustracije su dnevna pojava, a zašto? Da li zaista to vrijedi, jer iz singleplayera će možda nešto i naučiti, neku pouku, možda nešto korisno izvući, a šta će ovdje dobiti? Nervozu, frustraciju, sekiranciju i ponko zadovoljdstvo jer je bolji od tamo nekog. U čemu bolji?
Da se dotaknem i ove diskusije konzola-pc. Da me to danas interesuje bez sumnje, ne bih se dvoumio sekunde konzola. Čovjek kad to hoće i kad hoće upali, pokrene, udobno se zavali i odmara sat-dva. Pošteđen je svih zadataka koje na PCu mora da obavi, često i mukotrpnih, umarajućih.
Skinuti igru sa torenta i kupiti igru su 2 kontradiktorna pojma, ko nije kupovao nikada to neće ni razumjeti, to shvatanje i tu satisfakciju,
toren je učinio da ništa ne cijenimo dovoljno, a time ni gušt igranja nije ni blizu jednak onom kad se pare zasluženo izdavaču prebace, jer time podržavaš njihov rad i hoćeš reći da cijeniš to što su oni uradili, da je ta igra vrijedna tvog novca, i onda naravno ide potpuno drukčije shvatanje čitavog tog doživljaja.
Što se mene tiče desktop računar za igre ili bilo šta drugo je dinosaurs, dosadan monoton. Ono što me danas interesuje, a nisam dao ni pomisliti prije je dobar laptom od 17", posao obavljam gdje hoću i kad hoću, vani, u prirodi, na kafi, u društvu, nikad dosadno, uživam i radim, e to je prava stvar. Jer jedna prostorija je monotona, za mene to postaje nezamislivo.