SARAJEVO 1984
Sama ideja za ZOI u Sarajevu rodila se poćetkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća među sportskim entuzijastima kojih u to vrijeme u Sarajevu nije manjkalo. Ljudi su se istinski i sa puno volje prihvatili posla, upoznavali se sa upitnicima MOK-a, ispitivali mogućnosti za održavanje igara, izrađivali brojne projekte i slićno....... Vodila ih je samo ljubav prema sportu, prema gradu Sarajevu. Do 1977 su skoro svi projekti bili zavšeni, čekala se samo saglasnost gradskih vlasti da se i zvanično preda kandidatura za dobijanje ZOI. Grad je u potpunosti podržao incijativu i jedan mukotrpan proces je završen, možda i najteži kada je u pitanju organizacija zimskih olimpijskih igara. Ćekao se samo 18. Maj i sesija i Atini, kada se zvanično trebalo dodijeliti domačinstvo ZOI 1984 godine. Kako smo dobru kandidaturu imali najbolje se može vidjeti po otvorenom lobiranju tadašnjeg predsjednika MOK-a Lorda Kilanina da upravo naše Sarajevo dobije igre. Na otvaranju sesije u Atini Kilanin je rekao: “Možemo da idemo u Goetteborg, to će biti disperzija olimpijskih igara. Možemo da idemo u Saporo, gdje smo već jednom bili. Treba da otkrivamo nove prostore.To je Sarajevo”. Nažalost Sarajevo se nikada nije odužilo ovom velikom čovjeku..... Konkurencija Sarajevu su bili svedski Geteborg i japanski Saporo. Glasanje je počelo i u prvom krugu otpada Geteborg, a u trci za igre ostaje Sarajevo i Saporo. Ipak sa tri glasa više odnosimo pobjedu i time zauvijek ulazimo u Olimpijsku istoriju.
Period do igara je više bio rutina, gradili su se objekti, gradilo se olimpijsko selo, sponozori su se nalazili, sve je išlo po planu i Sarajevo je bilo spremno da se svijetu pokaže u svom punom sjaju. Ne treba ni spominjati da se hiljade i hiljade volontera svojevoljno prijavilo da pomogne organizaciji igara.
Sarajevo kao „zimski“ grad daleko je bio poznat po svojim zimama, snijegu....Ali dani pred olimpijadu su svitali bez ijedne pahulje snijega.....Počelo se već pričati o našem baksuzluku, ljudi su bili u nekom strahu...imali smo snježnje topove i sve, ali Olimpijadu bez snijega Sarajlije nisu mogle zamisliti. Noć uoči svečanog otvaranja igara, Sarajevo je zatrpao veliki snijeg, tako da se na neki naćin i priroda poigrala sa Sarajevom. Niko na svijetu tog jutra osmog februara nije bio sretniji i ponosniji od Sarajlija, niko....
Svečana ceremonija otvaranja igara održana je na stadionu Kosevo, a slika iz tada već olimpijskog Sarajeva obišla je cijeli svijet. Olimpijsku zastavu od gradonačelnika Lake Placida (predhodnog domaćina igara) primio je Uglješa Uzelac (tadašnji gradonačelnik Sarajeva) i ponosno je zaviorio simbolizirajući na taj naćin sav trud, rad, želju i volju da budemo domaćini olimpijade. Igre je otvorio Mika Špiljak, predsjednik zemlje.
Tradicija otvaranja olimpijskih igara, pored paljenja olimpijskog plamena je i svečano polaganje olimpijske zakletve u ime sudija i u ime sportista. Zakletvu u ime sudija polagao je Dragan Perovic (sudija-alpsko skijanje), a u ime sportista skijaš Bojan Križaj. Scena kada Bojan polaže zakletvu je otprilike izgledala ovako: Bojan Kkrizaj:»Zaklinjem se da ce mo na Olimpijskim igrama nastupati u pravom sportskom duhu,da će mo poštovati pravila i prema njima se ravnati.....ovde je Bojan zaboravio riječi iz zakletve i nakon aplauza sa tribina Koševa priveo zakletvu riječima «U slavu sporta i čast svoje domovine»
Olimpijski plamen tačno u 15:44 minute upalila je klizačica Sanda Dubravčić i veliki događaj je počeo.
ZOI 1984 su bile prve u mandatu Juana Antonia Samarana i tu je nastala neraskidiva veza jednog grada i jednog Čovjeka. Da je istinski prijatelj Sarajeva Samaran je dokazao više puta. U vihoru rata došao je u okpoljeni grad, sa suzama u očima gledao zapaljenu Zetru i tada je obečao da će je MOK obnoviti ćim to vrijeme dozvoli. Obečanje je naravno ispunio. Na otvaranju zimskih olimpijskih igara 1994 u Lilerhameru Samaran nije zaboravio Sarajevo. Poslao je poruku MOK-a za koju je rekao da je jača nego ikada, da se zaustavi razaranje Sarajeva, da se zaustave borbe..... Pozvao je cijeli svijet da minutom šutnje odaju počast Olimpijskom gradu Sarajevu. Meni dan danas kada se toga sjetim suze krenu na oči...... Na zatvaranju igara u Sarajevu Samaran je rekao „Doviđenija drago Sarajevo“ nakon čega je puštena pjesma „Lijepo je bilo u Sarajevu...“, a Vučko se spuštao sa krova dvorane. Ta slika je sigurno najupečatljivije ostala u sječanju sa ceremonije zatvaranja igara.
Zastavu SFRJ Jugoslavije na otvaranju i zatvaranju igara nosio je Jure Franko, jedini osvajač medalje za našu zemlju (kao da su znali ko je treba nositi).
Deveti februar je već donio prva uzbuđenja na borilištima, prve medalje, prve suze, prve tuge.......Pa krenimo redom kroz sva natjecanja i sjetimo se svih zvijezda sa naše Olimpijade.
Takmičenja u Alpskom skijanju održavala su se na Jahorini za žene i na Bjelašnici za muškarce.
Muški spust oduvijek je spadao u najatraktivnije discipline na igrama, a zbog vremenskih uvjeta uvijek je bio prvi na programu, zbog mogučnosti pomjeranja ako vremeneke prilike ne dozvole da se održi u zakazanom terminu. Ako smo se ičega plašili onda je to to ova trka spusta. Prvi problem je bio i prije igara, naime prema pravilima MOK-a visinska razlika izmedju starta i cilja spusta treba biti minimalno 800metara. Pošto je vrh Bjelašnice na visini od 2067m, cilj dole u ravnini na 1273, falilo je par metara. Na vrhu Bjelašnice izgrađen je jedan objekat, a spustaši su upravo startali sa krova tog objekta, tj sa visine od 2076m. Tako se dobila potrebna visinska razlika od 800 metara, tj tačno 803 metra. Drugi problem je bio mnogo teži i nije bio pod uticajem čovjeka. Kao što znamo Bjelašnica je poznata kao nepredvidiva i vrlo surova planina, a rijetki su dani kada na vrhu ne puše jak vjetar i kada je vidljivost na normalnom nivou. Ipak nakon dva otkaza spusta, 16.02 (veleslalom je bio 14.02, tako da smo specifični i po tome što je trka veleslaloma bila prije utrke spusta) je startovao legendarni spust. Pobjedio je čuveni amerikanac Bill Johnson, koji je svega dvadesetak dana prije Sarajeva ostvario svoju prvu pobjedu u karijeri, bilo je to u Wengenu, a potražite na youtube scenu kako se izvukao od pada u toj utrci. Nakon Sarajeva pobjedio je jos na dvije utrke i onda je njegova karijera krenula silaznom putanjom, imala je sve samo ne sportski tok. Postao je prvi amerikanac koji je osvojio zlatnu olimpijsku medalju u skijanju i time postao apsolutni heroj svih amerikanaca. Drugi je bio svicarac Peter Muller, a treći austrijanac Anton Steiner. Zanimljivo da je ta bronca jedina medalja za Austriju na tim igrama!? Još jedna zanimljivost vezana za Johnsona je da se pokušao kvalifikovati za spust utrku na zoi 2002!?, ali je u Montani doživio stravičan pad, dugo je bio u komi, a posljedice povreda osjeća dan danas. Bio je poznat kao skijas koji uopšte nije kalkulirao, moto mu je bio „živite brzo“, a na ramenu desne ruke istetovirao je „ski to die“ (skijanje do smrti). 7 stotinki je djelilo velikog Pirmina Zurbrigena (tada jos mlad) od medalje, ali on će to naplatiti sa kamatama 4 godine kasnije u Calgariju. Kada se zadnji spustaš spustio niz najneobićniju spust stazu u istoriji OI, Bjelašnica je pokazala svoje pravo lice, za tren oka se vrijeme pokvarilo i Bjelašnica se vratila svojoj „svakodnevnici“ nakon što se i ona solidarisala sa nama , podarila nam 3 sata extra lijepog vremena, dovoljnog da se održi već sad legendarna utrka spusta.
Prije početka igara MOK je iz samo njima znanih razloga suspendovao sa igara največe skijaše tog vremena, Stenmarka, Girardelija i Hani Wenzel. Razlog je bio taj da su oni bili profesionalci, a profesionalcima tada nije bio dozvoljen nastup na igrama, mada je javna tajna da su tada skoro svi skijali za „pare“.
Utrka veleslaloma za muškarce 14.02. 1984 ostat ce upisana zlatnim slovima u svim knjigama kada se govori o sportu bivše države. Zemlja domačin nikada u istoriji igara nije ostala bar bez jedne medalje, a strah da bash mi ne ostanemo je bio velik. Realno jedino smo u veleslalomu i slalomu u muškoj konkurenciji, kao i u ski skokovima mogli oćekivati medalje. Kao što je tih dana sve išlo nama u korist, tako i prva muška trka i odma medalja! Da do kraja igara možemo potpuno uživati. Jure Franko je bio četvrti nakon prve trke, drugu je odvezao u najboljem vremenu i sasvim zasluženo obradovao cijelu državu, od Vardara pa do Triglava. Sarajevo je taj dan naprosto „poludilo“, velika fešta je bila na dodijeli medalja ispred Skenderije, a osmijeha Jure Franka sa dodijele medalja, sa sjetom se sjećaju svi koji su tada bili ispred Skenderije. U legendu je odavno ušao tarnsparent koji se pojavio tada, „Volimo Jureka, više od Bureka“. Kao i Samaran, ni Jure nije zaboravio svoje Sarajevo. 2006 na olimpijsku trku veleslaloma u Torinu, osobno je došao i poveo tridesetak dječaka i djevojčica iz Sarajeva. Prvo mjesto je osvojio Max Julen iz svicarske, a treći je bio Andreas Wenzel iz Lihtenstajna.
I utrka slaloma ušla je u olimpijsku legendu. Prvi puta se desilo da na prva dva mjesta budu braća. Tih februarskih dana to je uspjelo braći Philu i Steveu Mehre iz Amerike. Treći je bio jedan od najpoznatijih francuskih slalomaša svih vremena Didie Bouvet.
Žene su svoja natjecanja imala na Jahorini. Spust je protekao u dominaciji svicarke Mikaele Figini, veleslalom amerikance Debie Armstrong, a slalom talijanke Paolete Magoni.
Skijaški skokovi su sigurno imali najbolju posjetu na igrama, preko 50 000 ljudi je pratila oba takmičenja. Oćekivanja su bila ogromna od domačih takmičara, prvenstveno od Primoža Ulage i Vasje Bajca. Ali nakon prvog skoka Primoža Ulage na maloj skakaonici sve nade su potonule. Skoćio je mizernih 56-57 metara, daleko ispod najniže kritične tačke, a iz publike su se ćuli komentari tipa „da lavor baciš niz skakonicu, više bi odletio“, „usra ga Dzulaga“ i slićno.. Veliko je to razocarenje bilo za sve .... Sarajevo je na neki naćin krunisalo dva velika šampiona u ski skokovima, prvi je slavni njemac Jens Weissflog, koji je pobjedio na maloj skakaonici, a drugi je veliki veliki finac Mati Nykenen, koji je suvereno pobijedio na velikoj skakaonici, ostvarivši do sada najveću bodovnu razliku u odnosu na drugoplasiranog od 17,5 bodova.
Sto se tiće takmicenja u ski trčanj, ono je proteklo u znaku Finkinje Marije Lise Hemalainen, inaće najuspješnije učesnice Olimpijade sa tri zlata na 5,10, 20km i bronze u štafeti.U muškoj konkurenciji Sweđanin Gunde Swan sa dva zlata, srebrom i bronzom obilježio je ski trčanje u muškoj konkurenciji .Posebno će ostati u sjećanju nać in na koji su šwedi došli do zlata u štafeti kada je četvrtu izmjenu trčao Gunde Swan, on je punih 9 kilometara smanjivao razliku za predstavinkom tadašnjeg Sovjetskog Savaza da bi ga na kraju ostavio za 10secundi.
Umjetnicko klizanje održavalo se u Zetri, gdje je svoju blistavu karijeru zapoćela slavna Katarina Vit koja je osvojila svoje prvo zlato u Sarajevu i kako kaze da joj je to i najdraža medalja u karijeri. Iako je Rosal Samners bila apsloutna favortkinja Katarina je zadivila svijet i tjesno ali zasluženo došla do zlatne medalje. Nije samo Katarina zadivila svijet u Zetri,mozda ćak i vise zapažen i ubjedljiv nastup imao je britanski par iz Notinghema Jayne Torvil i Cristopher Dean koji su zadivli svijet odplesavši slavni Ravelov BOLERO. Mnogi će se složiti da je njihova tadašna izvedba i najbolja u istoriji Olimpijskih igara. Nije ni ćudo da će kasnije omiljeni kompozitor u Sarajevu upravo biti slavni Ravel. Zlato u takmičenju sportskih parova pripalo je Olegu Vasiljevu i Jeleni Volovoj, a u muškoj konkurenc iji zaluženo je pobjedio Scot Hamilton.
U brzom klizanju svojim nastupima ostaće upamćeni Njemica Karin Enke, Kanađanin Gaetan Buser i Swed Tomas Gustafson koji su medzusobno podjelili skoro sve zlatne medalje. Igre u Sarajevu su bile posljednje na kojima se takmićenje u brzom klizanju održavalo na otvorenom.
Sto se Boba tiće, u četverosjedu su slavili Istočni Nijemci sa postavom: Andreas Kirhner, Roland Wetzig, Wolfgang Happe, Dietmar Schaurhammer,dok su posljednja dvojica pobjedila u dvosjedu.
Zlato u sankanju u muskoj konkurenciji pripalo je Talijanu Hildgartenru,dok su u doublu slavili Stangasinger i Worbaher iz zapadne Njemacke.Kod zena sve tri osvajačice medalja bile su iz istočne Njemacke, prva Stefi Martin, druga Betina Smitd, treća Ute Weis.
Takmičenje u biatlonu odrzavalo se samo u muškoj konkurenciji, a vrijedi izdvojiti Norvezanina Erika Kvalfosa koji je osovjio zlato na 10km i bronz na 20km, te bio s reprezentacijom Norveške srebrni na 4x7,5km. Druga zvijezda u biatlonu bio je Peter Angerer iz zapadne Njemacke koji je osvojio zlato na 20km,srebro na 10km, te broncu u stafeti 4x7,5km.
Norvezani su čak 20godina ćekali na zlato u nordijskoj kombinaciji i doćekali ga u Sarajevu, kada je Tom Sandberg ostvario san dug 20godina.
I na kraju poslastica svake olimpijade Hokej. Najbolja petorka mozda ikada vidzena u svijetu tih februarskih dana oduševljavala je sve ljubitelje hokeja tada. Naravno rijeć je o čuvenoj Ruskoj petorci koju su ćinili bekovi Fetisov i Kasatonov, te ćuveni napadacki trojac Krutov-Larionov-Makarov.
Treba jos spomenut i golmana Vladislava Tretjaka.Tadašnja naša država zabilježila je jednu jedinu pobjedu protiv Italje 5:1 koja je bila proslavljena na ulicama Sarajeva kao da smo prvaci..Poraženi smo od Rusa 9:1 a strijelac za nas bio je Scop, vrijedi jos istaći utakmicu protv SR Njemacke kada smo poveli u 59 secundi, strijelac je bio Mustafa Bešic, ali smo izgubili na kraju.
Po broju medalja najviše su osvojili Takmičari iz bivšeg Sovjetskog saveza 25, drugi su Istočni Nijemci sa 24, a treci Finci sa 13. Najviše zlatnih medalja osvojili su Istocni Nijemci 9, slijede Rusi sa 6, a po 4 su skupili USA,Finska i Swedska.
Maskota igara bio je neponovljivi Vučko, djelo slovenskog strip-crtača Jože Trobeca.
Na kraju ovog texta najiskrenije bi se želio zahvaliti svim ljudima koji su zaslužni zašto je Sarajevo dio Olimpijske istorije.
CALGARY 1988
Nakon dva uzaludna pokusaja 1964 i 1968, Calgary je konacno dobio organizaciju zimskih olimpijskih igara, prvu na tlu Kanade. Olimpijska baklja upaljena je 13 februara na McMahon stadionu, a plamen je gorio do zatvaranja igara, 28 februara. Alpske discipline su nakon dugog niza godina dobile i nove stare olimpijske discipline, nova je superveleslalom, a stara je kombinacija. Kao prvi pobjednici u superveleslalomu ostat ce upamceni Francuz Frank Picar u muskoj i Sigrid Wolf u zenskoj konkurenciji. Svicarski superstar Pirmin Curbrigen dominirao je u spustu, a svijet alpskog skijanja dobio je novu veliku zvijezdu, slalom i veleslalom pripao je Albertu Tombi, kome se nakon igara klanjao cijeli apeninski poluotok. Posebno je ostala impresivna druga voznja slaloma, vjerovatno jedna od najboljih izvedbi na Olimpijadama svih vremena. Tomba ce ostati i upamcen i po tome sto je veliku njemacku zvijezdu u klizanju Katarinu Wit pozvao na veceru, ali za razliku od slaloma i veleslaloma nije uspio. Koliko su talijani bili ponosni na Tombu, toliko su i Svicarci na veliku Vreni Schneider, zlatnu u slalomu i veleslalomu, dok je u kombinaciji slavila Anita Wachter, najavivshi tako svoju veliku karijeru. Svaka cast Tombi i Vreni, ali najveca zvijezda igara sigurno je bio veliki Mati Nikenen sa dva individualna zlata i jednim timskim, plus dvije medalje iz Sarajeva velikana iz Finske do dan danas drze na Olimpijskom Olimpu sto se tice ski skokova. Calgary je ujedno najveci, ali i posljednji veliki bljesak Nikenena, sve kasnije vishe nije ni bitno kada govorimo samo o sportu. Jos sto se tice ski skokova vrijedi istaci i nastup Britanskog orla Eddia Edwardsa (potrazite na youtube). Nordijska kombinacija dobila je po prvi puta pobjednika iz Svicarske, a zapadni Njemci su slavili u stafeti i tako ostali zabiljezeni kao prvi pobjednici u nordijskoj kombinaciji stafeta. Svedjani predvodjeni velikanima Svanom i Wabergom odbranili su zlato u stafeti 4x10km, dok je Svan slavio na 50km, a na 15 i 30km dominirali su sovjeti, Devjatjarov i Prokurorov. Iako nisu bili zlatni, velike karijere najavili su Vladimir Smirnov i Vegard Ulvang. Sovjetske takmicarke suvereno su vladale u zenskoj konkurenciji, a planove im je donekle pokvarila Finkinja Matikainen pobjedom na 5km. Osam od devet medalja u sankanju poupili su predstavnici obje Njemacke, a ujedno to je bila posljednja zimska olimpijada da su nastupali odvojeno. U bobu su im ipak izmakle zlatne medalje, bolji su bili predstavnici SSSR u dvosjedu i predstavnici Svicarske i cetverosjedu. Njemac Roetsch najbolje je skijao i pucao, pobjedivshi tako u obje discipline, pa po broju medalja stao je rame uz rame sa Tombom, Nikenenom.... Katarina Wit odbranila je zlato u osvojeno 4 godine ranije, dok je Amerikanac Boitano naslijedio svog zemljaka Hamiltona na vrhu takmicenja u klizanju. Oba zlata u konkurenciji plesnih i sportskih parova, ocekivano su otisle u SSSR. Iako se od reprezentacije oprostio veliki golman Tretjak, Sovjeti su dominirali hokejaskim turnirom i sasvim zasluzeno osovjili novo zlato. Prvi put u njihovoj istoriji Finci su bili drugi. Ivone Van Genip iz Holandije vladala je broklizackim stazama i osvojila tri zlata, dok je najbolji u muskoj konkurenciji bio svedjanin Gustafson sa dva zlata na 5000 i 10000m. Atrakcija na igrama bio je nastup bob tima sa Jamajke. Reprezentativci Jugoslavije kuci su se vratili sa cak tri medalje, sto je tada bio fenomenalan uspjeh. Skijashica Matea Svet osovjila je srebro u slalomu, skakacka cetvorka Tepes, Debelak, Zupan i Ulaga debelo je popravila utisak iz Sarajeva, i u timskom natjecanju osvojila drugo mjesto, prvo je vec unaprijed bilo rezervisano za Fince predovdjene mitskim skakacem Nikenenom. Matiaz Debelak na velikoj skakaonici bio je treci, a treba istaci da mu je za 0,2 boda pobjeglo i drugo mjesto.
ALBERTVILLE 1992
Cak sedam gradova bilo je u konkurenciji za domacina sesnaestih zimskih olimpijskih igara. Cak sest rundi glasanja bilo je potrebno da se izabere domacin igara 1992, a po treci put cast je pripala jednom Francuskom gradu. Albertville je od 8 od 23 februara ugostio preko 1800 sportista iz cijelog svijeta, sto je do tada bio apsolutni rekord. Zbog burnih politickih dogadjaja tih godina, sovjeti su nastupali pod zastavom MOK, a Njemci nakon dugo dugo godina prvi put zajedno. Zenski biathlon, brzo klizanje na kratkim stazama i slobodno skijanje postali su od 1992 olimpijski sportovi. Austrijanci su cekali punih 12 godina da ponovo pobjede u svojoj nacionalnoj disciplini, tih dana slavili su konacno pobjedu Patrika Ortliba u spustu. Tomba je ponovo bio najbolji u veleslalomu, dok je tron u slalomu prepustio Norvezaninu Jaggeu. Kjetil Andre Omot zlatom u superveleslalomu najavio je zetvu medalja sa velikih natjecanja, a legenda iz Luxemburgha Marc Girardeli osvojio je dvije srebrene medalje. Pernila Wiberg i Debora Kompanjoni bile su najbolje u veleslalomu i superveleslalomu, dok je prvu medalju na zimskim igrama za juznu hemisferu osvojila Novozelandzanka Coberger u slalomu. Petra Kronberger iz Austrije bila je nenadmashna u slalomu i kombinaciji. U Albervillu su ski skakaci po prvi puta nastupali sa V stilom, a najbolje se snashao finski zlatni decko Toni Nieminen, pobjedio je sa svega 16 godina na velikoj skakaonici i time postao najmladji olimpijski pobjednik u istoriji. Treci je bio na maloj skakaonici, a predvodio je Fince do novog ekipnog zlata. Austrijski veteran Ernst Fetori pobjedio je na maloj skakaonici. Kombinatorci su dobili nove pobjednike u stafeti u vidu Japanaca predvodjeni velikim Ogivarom, dok je individualno natjecanje pripalo dvojici Francuza. Ski trcanje u potpunosti su obiljezila dva Norvezanina i to vec dokazani Ulvang i velika nadolazeca zvijezda Bjorn Dhelie. Podijelili su po dva zlata, a suvereno su pobjedili i u stafeti. Ljubov Jegerova je poput dva norveska velikana osvojila dva zlata, dok je Stefania Belmondo iz Italije slavila u trci na 30km. Jegorova, Smetanina, Lazutina... bile su dominantne u stafeti. Georg Hackl osvojio je svoje prvo zlato u sankanju, a osvajace medalje jos na 4 olimpijade, sto ga svrstava u najvece olimpijce svih vremena. Hokej na ledu je opet protekao u znaku SSSR, dok su Kanadjani nakon dugo vremena bili drugi. Karling je bio disciplina koja se demonstrativno izvela na ovim igrama, a u oficijalni program igara uci ce 6 godina kasnije u Naganu.
LILLERHAMMER 1994
Sredinom osamdesetih godina odluceno je da se od 1994 godine zimske igre odrzavaju odvojeno od ljetnih, tako je svega dvije godine proslo od Olimpijade u Albervilu, a novu priliku za dokazivanje i nadmetanje sportashi su dobili samo 2 godine kasnije. U podnozju skakaonica velicanstveno su otvorene igre, a Juan Antonio Samaran svijetu je poslao poruku jacu nego ikada da se prestane sa borbama u Olimpijskom Sarajevu. Tomi Moe nakon Billa Johnsona postao je novi heroj amerikanaca pobjedivshi u spustu, dok je Wasmajer iz Njemacke najbolji bio u superveleslalomu i veleslalomu, a Stangasinger je slavio ispred Tombe u slalomu. Vreni Schneider, Katja Saizinger i Pernila Wiberg osvojile su po jednu zlatnu medalju u zenskoj konkurenciji. Bjorn Dheli je dodao na svoj konto jos dva zlata, srebro, a ocekivalo se i novo zlato u stafeti. Na sveopce iznenadjenje u krajnje interesantnoj trci, pred vishe od 40000 Norvezana slavili su Talijani, Fauner je u finishu pobjedio Dhelija. Tajac je zavladao oko staze i shirom Norveske. Manuela Di Centa i Jubov Jegorova bile su najbolje u zenskoj konkurenciji sa po dva zlata. Kazahstanac Smirnov nedodirljiv je bio u marathonu na 50km. Ski skokovi su proslavili domaceg takmicara Bredesena koji je pobjedio na maloj, a vratilo staru slavu Vajslogu na velikoj skakaonici. U timskom takmicenju Japanci su pred zadnji skok imali zicer situaciju, Harada je trebao skociti samo pristojno. Veliki Masahiko nije izdrzao, skocio je svega 97m i takoreci predao zlato u ruke Njemaca, za koje su skakale sve samo velicine poput Wajsloga, Thome, Dufnera..... Opet najbolji u stafeti kombinatoraca bili su takmicari iz zemlje izlazeceg sunca. Pobjednici u hokeju po prvi puta postali su Svedjani i tako prekinuli dominaciju sovjetskih hokejasha. Johan Olaf Kos osvojio je tri zlata u brzom klizanju i tako postao jedan od najuspjesnijih takmicara na ovim zimskim igrama. Po prvi puta reprezentacija BIH ucestvovala je na zimskim olimpijskim igrama, a veliku podrsku nashim bobistima pruzili su gledatelji koji su pratili takmicenje u bobu. Naravno da rezultat nije bio u prvom planu.
NAGANO 1998
Preko 2000 sportista uzelo je ucesce na osmanaestim zimskim olimpijskim igrama u Naganu 1998 godine. Francuzi su cekali punih 30 godina za novi triumf u spustu, a njihove simpatije tih dana pobrao je Jean Luc Cretier koji je pobjedio u utrci spusta, a iza sebe je ostavio takve majstore kao sto su Trinkl, Ghedina, Kjus, Shciferer...Spust ce ostati upamcen po zastrasujucem padu najboljeg svjetskog skijasha Hermana Majera. Veliki shampion se expresno oporavio, sasvim dovoljno da osvoji dva zlata, par dana kasnije najbolji je bio u superveleslalomu, a neshto kasnije i u veleslalomu. Deborah Companjoni i Katja Siazinger osvojile su nove zlatne medalje, a iznenadjujuca pobjednica u slalomu bila je Hilde Gerg iz Njemacke. Ski skokovi su poceli takmicenjem na maloj skakaonici, a ispred domace zvijezde Funakija, na najvishem postolju stajao je Finac Soininen. Funaki nije razocarao domacu javnost, blistavom izvedbom na velikoj skakaonici zadivio je svijet dobivshi svih 5 ocjena 20. Timsko takmicenje je jos bilo u znaku sjecanja na ono od prije 4 godine. Ovaj put Masahiko Harada nije razocarao, a cetvorka Saito, Okabe, Harada i Funaki sasvim zasluzeno je slavila. Bjorn Dheli osvaja nova dva zlata u ski trcanju, ovaj put cetvrtu izmjenu prepushta mladjem Alsgardu, za talijane opet Fauner i opet drama na cilju. Mladost ipak pobjedjuje iskustvo, a Norvezani se revansiraju talijanima za poraz na doamcem terenu prije 4 godine. Potpuna dominacija ruskih takmicarki bila je u zenskoj konkurenciji, a ime koje treba istaci je Larisa Lazutina sa dva zlata plus zlato iz stafete. Prvi pobjednici u karlingu bili su Svicarci, dok su Kanadjanke slavile u zenskoj konkurenciji. Georg Hackl osvaja svoje trece uzastopno zlato ispred nadolazece zvijezde iz Italije Zieglera. Tara Lipinski iz Amerike postaje sa neshto vishe od 15 godina najmladja olimpijska pobjednica svih vremena, zlato je osvojila u umjetnickom klizanju. Hokejaski turnir je bio najjaci u istoriji igara. Po prvi puta nastupali su najbolji igraci svijeta, igraci iz nhl lige. Golman Ceske Dominik Hasek, dominirao je cijelim tokom turnira i odveo cehe do prve olimpijske zlatne medalje, a sebi dodijelio nadimak Dominator, koji i dan danas nosi. Preko 100000 ljudi bilo je na doceku u Pragu. Svijet biathlona u Naganu po prvi puta na olimpijskom tronu vidio je velikana iz Norveske Ole Einara Bjrorndalena. Veliki Ole kasnije ce pobjediti u sve cetiri discipline na igrama 2002 godine, a sa preko 90 pobjeda u svjetskom kupu postat ce najuspjesniji zimski sportas na svijetu. Snowboard kao olimpijski sport premijerno je izveden na ovim igrama.
