Mozda su vasi pradjedi, pricali vasim djedima o ovom dogadzaju, koja je tada cinila jednu drzavu ponosnim.
Danas se niko nesjeca tog trenutka, niti ga nespominje. Bice drugcije kada budete ovo procitali.
Na pocetku 20. stoljeca je lopta stigla u BiH. Brzo su se nasli intereseri, koji su zavolili taj sport.
Loptu su donili studenti iz Mostara, koji su tada studirali u Becu, i taj grad ce samo par godina kasnije biti mjesto na kojem ce nasi akteri slaviti jedan veliki uspjeh.
Kada su do 1908. vec bili osnovani negdje oko 20 klubova u BiH, oni do tog trenutka nisu imali jedan savez, koji ih vodi. To se promjenilo, kada su se skupili u Mostaru treneri, igraci i celnici tih klubova da pregovaraju o buducnosti fudbala u nasoj zemlji. Tesko je bilo u to vreme, Bosna i Herceg. je bila u toj godini anketirana od austro- ugarske vojske, puno politickih problema su otezali put, tih hrabrih sportista. Oni su ipak odlucili na pocetku te hladne godine osnovati jedan fudbalski krov, koji ce stititi sve klubove u zemlji i koji ce organizivoti turnire.
Vec na pocetku nije sve islo glat, kako je trebalo, srbski clanovi su samo par mjeseci poslje napustili taj fudbaslki krov, razlog su bili krize koje su vladali tada, srbi su zeljeli u to vrijeme jednu samostalnu drzavu i zato njima nije godilo to, da igraju protiv muslimanskih i katolickih ekipa.
Na pritisak od austrijske fudbalske delegacije koji je uz to vladao, nasi funkcioneri nisu obratili paznju. Ona je zeljela da se ukine taj savez, na sta bosanci nisu reagovali.
U toj buki je od pocetka bio jedan covjek, koji je bio jean od prvih koji je prihvatio taj sport i odmah ga je poceo praktikovati. Profesor iz sarajeva, koji se puno interesirao za sport, svojim studentima je ucio kako baratat sa loptom i to su brzo prihvatili. Bili su medzu prvim fudbalerima i nogometasima u zemlji i on mozda jedan od prvih strucnjaka, ime mu bilo Murat, koji ce kasnije igrati vaznu ulogu u ovom filmu.
Par mjeseci prije osnivanja saveza, u 1907. je jedan tim iz Sarajeva putovao do Splita, gdje su odigrali mec, taj tim je je nazvan Osman, na kraju je bio nerijeseno, 4:4. Bila je to prva zvanicna, medzunarodna utakmica jednog bosanskog tima.
Samo jednu godinu kasnije je dosla ponuda od selekcije iz srbije, koja je htijela mec protiv nase reprezentacije.
Ta utakmica je donijela velike zadatke za tu novu delegaciju, koja je izabrala Mostar kao mjesto za tu vaznu utakmicu. Trebali su organizirati igrace za ekipu, sto u to vreme nije bilo lako i jos teze je bilo naci jednog sposobnog trenera. Tude se onda pojavio Murat, koji je po misljenu svijh clanova delegacije imao najvece iskustvo, bio je prije toga u Becu i zagrebu, gdje se skolovao za nogometnog znalaca.
.... On je preuzeo taj teret na sebe, pozavo je za taj mec igrace iz cijele zemlje i svih mogucih nacija. Medzu igracima je bio njegov sin koji je bio je golman u Sarajevske gimnazije i do tog trenutka jos maloljetan, sa sobom iz grada sa miljacke je doveo isto svoje skolske kolege, Emil i Stevo,oba dvojica su igrali godinu prije u timu sarajesvske gimnazije protiv splita, medzu njima je takodjer bio jedan Aliacovic iz Krajine, koji je sa svojom visinom svakom protivniku ulio strah u kost. On je bio stub te ekipe.
Bilo isto zidova i srba u ekipi, koji su ipak odlucili da igraju protiv svoje brace iz susjedne drzave.
Za tako kratko vreme je Murat zvao igrace iz cijele zemlje, najvise ih bilo iz Mostara i Sarajeva ali ipak je jedan igarc iz Pocitelja nadmasio sve igrace, Hasanovic. On je bio pravi nacitelj mreza, bio je tada, sta je u 70-tih jedan Müller bio, opasan, brz i gladan za golovima, jednostavno pravi golgeter.
Kada su sve svi iskupili ostalo je malo vremena za uigravanje te ekipe, pogotovo su se svi brinili hoce li se razumijeti igraci, posto su svi tada bili iz razlicitih regija i imali razlicite vjere . Najvise je bilo muslimana i katolika ali kako sam vec napomenijo, bilo je i srba i zidova.
Sva ta religiozna i politicka pitanja su bili zaboravljena, kada je bosanska selekcija onda pet puta nacela mrezu susjednih rivala, koji to nisu ocekivali, rezultat je na kraju glasio 5:1, sta je vec bio veliki uspjeh.
Od tada je krenulo pravac prema gore.
