Ali, pošto mi, u ove kasne sate, san nikako neće na oći, odlučih da i ja napišem(bar pokušam) koju pametnu.
Inspiraciju nađoh u večerašnjoj utakmici Sevilla-Barcelona.
Ova me utakmica natjerala da se zapitam, je li fudbal/nogomet zaista samo igra, plemenita igra, najvažnija sporedna stvar na svijetu, iako u pojednim trenucima zaboravimo na ovo "sporedna" te nam ta igra postaje bitnija od života?
Ili je fudbal ipak samo jedna velika zavjera, zavjera koju su osmislili "oni odozgo" da muče nas male. U tom slučaju bi, na neki način, fudbal opet bio igra, ali igra u kojoj poštenje i pravda uvijek gube, a kao pobjednici izlaze korupcija, namještaljka, pokvarenost, spletka, novac...ma sve ono negativno.
Ako je ovo drugo po srijedi, a sve, pa i ova utakmica sa početka teksta upućuje na to, onda je to zaista poražavajuće...
Poražavajuće je znati da zeleni teren, obilježen krećom, uz koji si odrastao, koji je dio tebe i koji je trebao predstavljati bijeg od, do srži pokvarene stvarnosti, zapravo samo poprište još jednog kriminala. Da se taj zeleni teren i ono što se dešava na istom, uopšte ne razlikuje od dilanja droge u Kolumbiji, Afganistanu, trgovine bijelim robljem, utaje poreza...zar je moguće?
Ne, ja ne želim da vjerujem u to. Ne želim da vjerujem da je nešto što kola mojim venama od mog saznanja za život, nekim tamo glavonjama samo biznis.
Ali, da ne budem baš tako pesimističan u svojoj prvoj kolumni, evo i nekih dobrih stvari:
Da ipak ima svjetla na kraju tunela, pokazao nam je Miroslav Klose, u utakmici Lazio-Napoli,koji je, nakon što je dao gol rukom, priznao to sudiji i zatražio da se poništi pogodak. U tom momentu, rezultat je bio 0-0, a Lazio, u kojem ovaj igrač igra, je izgubio sa 3-0.
No, je li pojedinac dovoljan da se stane u kraj ovom, iskoristiću izraz organizovanom kriminalu? Hoće li se fudbal konačno trgnuti iz ove noćne more, ili će doći do tačke kada ćemo izborima odlučivati prvaka Evrope? Ostaje da vidimo...
Do sljedećeg puta, adio !
