30 Godina je prošlo ... vrijeme leti legenda ostaje!

[jestamaji]

Nikad nije bilo veće utakmice u dolini ćupova, za mnoge od nas nikad veće utakmice uopšte!
Legenda živi i uvijek će živjeti

[jestamaji]

Ne znam za vas, ali ja sam poslije utakmice jednostavno bio ponosan. Razočaran ali do neba ponosan!

[Ajzea]

[youtube][/youtube]
Doživjeti možda neću, da prođeš u finale i da velikog Reala, pobijediš na penale !

[zaboljisportuBiH]

jednostavno ovo je najveći uspjeh bh fudbala, a dozvolili smo da se to u javnosti predstavlja kao najveće razočarenje ili poraz. Velika greška i to trebamo ispraviti.

[logme]

Polufinale kupa UEFA je uspjeh koji niko u državi još dugo neće ponoviti. To je ujedno i naš najveći uspjeh.

Sjećam se svega.
Sjećam se u kakvom sam blatu iznad juga stajao i gledao tekmu. Stadion je bio pun kao šibica. Sjećam se da sam bio druga smjena u OŠ Bratstvo i jedinstvo i kako sam strahujući da će kući biti degeneka ipak pobjegao iz škole. Sjećam se da sam kao i na ostale utakmice u kupu i na ovu ušao na fazon "čiko hoćete li me uvesti". Bio sam klinac jbg, šesti razred, tada se još uvijek moglo ući ovako.
Ali sjećam se i prethodnih utakmica. Sjećam se koliko se strahovalo od Slivena poslije prve utakmice, pa nakon promašenog penala kući. A onda im uvalimo 5 komada. Sjećam se Siona, pa Univerzitatee koja je tada predstavljala zapravo reprezentaciju Rumunije. Posebno se sjećam dočeka na aerodromu kad su se vratili iz Minska. Dobro se sjećam da su neki fudbaleri na glavama imali hokejaške kacige.
Negdje u to vrijeme je izašla mala publikacija o Želji, o prethodnim utakmicama u kupu, mislim da je najavljivala utakmicu sa Dinamom (Minsk), nisam siguran. Imao sam je do rata, nevjerovatno je kako mi često padne na pamet.
Bilo je to lijepo takmičenje za nas, takmičenje kao iz snova.
Naravno, još uvijek sam ponosan na taj uspjeh i tako će biti zauvijek.

[Schwarz]

Kup UEFA je tradicionalno bio izuzetno jako takmičenje. U sezoni 1984/1985 su tu naatupali timovi kao što su Real Madrid, Ajax, Atlético Madrid, Manchester United, Tottenham Hotspur, Nottingham Forest, Inter Milano, Fiorentina, PSV, Hamburg, Borussia Mönchengladbach, Werder Bremen, Köln, Monaco, PSG, Real Betis, Anderlecht, Spartak Moskva, Sporting, Olympiakós, Auxerre i drugi. U takvoj konkurenciji, Željezničar je ostvario najveći evropskih uspjeh bilo kojeg bh. kluba. Redom su padali bugarski Sliven (0:1, 5:1), švicarski Sion (2:1, 1:1), rumunska Universitatea Craiova (0:2, 4:0) i sovjetski Dinamo Minsk (2:0, 1:1). Plasirali smo se u polufinale. Ostali predstavnici jugoslovenskog fudbala su ispali u ranijim fazama i sada su simpatije čitave države bile na našoj strani. Žrijeb nam je, barem se tako činilo u tom momentu, bio naklonjen. Jedan par su činili velikani Real Madrid i milanski Inter, dok je nama predstojao dvomeč sa neugodnom mađarskom ekipom Videoton. Da nije riječ o lošem timu, dokaz je i činjenica da su prethodno iz takmičenja izbacili PSG, Partizan i Manchester United.

Željezničar - Videoton
Stadion Grbavica: Željezničar – Videoton
Prva utakmica je igrana u Székesfehérváru. Poraz od 3:1 nije bio ugodan, no dobre igre na Grbavici do tada su davale nadu za plasman u finale. U dobroj atmosferi i uz vjeru u prolaz, dočekan je revanš. Krenulo je odlično. Željezničar je igrao dobro, pogotkom Edina Bahtića (najboljeg strijelca Kupa UEFA za tu sezonu) smo poveli sa 1:0. Dobra igra se nastavila i poslije toga. Naši igrači su imali nekoliko odličnih prilika za gol. Kada je u drugom poluvremenu Ćurić postigao gol za potrebnih 2:0, navijači Željezničara su već vidjeli svoj tim u finalu. Međutim, jedna neopreznost na našoj lijevoj strani u posljednjim minutama utakmice je skupo plaćena. Primili smo gol, a najglasniji muk u historiji stadiona Grbavica je zavladao tribinama. Nevjerica i neizmjerna tuga su obilježili kraj ove, iz današnje perspektive, nestvarne priče. Ostaje za pamćenje veliki rezultat, kao i to da je propuštena velika šansa za super finale sa madridskim Realom. Propuštena je šansa za spekakularan rezultat, mada se i samo polufinale jednog evropskog kupa danas može smatrati nevjerovatnim uspjehom nekog bh. kluba.

Nastup u Kupu UEFA se odrazio i na domaće prvenstvo. Uprkos tome što je tim po kvalitetu igrača kojima je raspolagao svakako mogao više, na kraju je u toj sezoni zauzeto sedmo mjesto, što nije bilo dovoljno za novi plasman u Evropu. No, svejedno, treba zapamtiti da su tu ekipu činili: Dragan Škrba, Mirsad Baljić, Josip Čilić, Branislav Berjan, Refik Šabanadžović, Vlado Komšić, Mehmed Baždarević, Zoran Samardžija, Edin Ćurić, Edin Bahtić, Radmilo Mihajlović, Haris Škoro, Vlado Čapljić, Nikola Nikić, Milomir Odović i drugi.

[DANDY]

Polufinale Kupa UEFA 1984-85 - Željezničar - Vide…: " onclick="window.open(this.href);return false;

"Ti igraš da se o tome priča, da neko doživi tako da se ne zaboravi. Kad se ti ne sjećaš utakmice, kad je zaboraviš, onda se pitaš što si igrao tu, što si uopšte bio. Ovako, kad tim stvarno odigra da ljudi ili slave ili žale za nečim, onda je to vrijedilo pažnje, onda si nešto napravio"

[sergejevic]

Eh to je bilo vrijeme dobrog fudbala opcenito. Mislim da sam tada i shvatio sta je zapravo i sport i zivot, i tuga i sreca, i ponos, i sve u jednom. Kako smo igrali na Grbavici tih godina, to je bilo strasno. Trpali smo sve redom, pa cak smo i ovaj Videoton ubili na terenu, ali eto sudbina. Sto rece Svabo, mozda se i ne bi ovoliko pricalo o toj utakmici da smo dobili, i da smo igrali s tim Realom u finalu. Ali ko zna, mozda bi dobili na penale u finalu.

[patriot]

Najveci klupski uspjeh BH fudbala ikad

http://en.wikipedia.org/wiki/1984%E2%80%9385_UEFA_Cup" onclick="window.open(this.href);return false;

[Alipasino]

Vjerovali ili ne ja koji sam bio lud za Zeljom potrefi me taj ciklus tekmi bio u bivsoj JNA.Puko sam bio jesam gledo na tv ali nije to to.Ali pamtim ko sad Slovencu sam usta razvalio toliko sam bio ljut ko ga **** na kraju fasujem pritvor 3 dana ali radi Zelje i neka sam.Nikad vise ta generacija nece bit.Sve pozicije su bile vrhunske od golmana sredine do napada.

[jestamaji]

evo još dvije cool slikice, prva iz sarajeva prije početka utakmice, druga je zastavica iz sekešfehervara

[kolezeljovac]

[nekadafanatik]

Ono sto treba da zapamte navijaci i oni koji vole fudbal - to je da Zeljeznicar nikada nije bio tim koji igra tvrd i zatvoren fudbal na rezultat. Ribareva ekipa igrala je 100 odsto napadacki sa nizom igraca koji su zabijali golove. Osimova ekipa igrala je uvijek na gol vise - i kada je tim bio 14 i kada je, kao 1985, skoro usao u finale UEFA. u vrijeme Osimove igracke ere a i poslije odlaska Osima sa mjesta trenera. Nikada na gol manje, vec na gol vise. Klubovi se tako profilisu i kod nas i vani. To im je tradicaja. Ko je stvorio imdz skole tvrdog fudbala sa malo sansi pred protivnickim golom, ali jos manje pre svojim - taj uvijek igra tako ili bar slicno... Npr. Barselona je uvijek pravila sou i igrala za gol vise. I prije Mesij a, a i poslije ce. . Atletiko Madrid je igrao tvrd fudbal, a takav je sa Simeoneom na klupi i danas...

Nije prirodno da Zeljo igra za gol manje, na 1:0 recimo, a u novije vrijeme bilo je i takvih pokusaja..Te 1985. u UEFA igralo se za gol vise kad god se moglo. Pa protiv Videotona smo ispali zato sto se nije kalkulisalo. Odes kod njih i igras na pobjedu. Oni daju 2 gola za 15 minuta jer se igralo otvoreno. Na gol vise. Vodimo kuci 2:0 deset minuta do kraja /u to doba nije bilo nekih velikih nadoknada iza 90 minute/, finale je praticno u dzepu, a nikome ne pada na pamet da se valja, niko nije dobio "grc u misicu", nikome nije ko fol stradala zadnja loza itd..Imamo rezultat i napadamo da damo treci gol! Samo psiha, karakteristicna za sav eks jugoslovenski fudbal, u zadnjim minutama vratila je igraca pred sesnaesterac. I izgubili smo - jer nismo napadali. Nismo bili tim koji brani rezultat . NIje tako pravljena ekipa. Osim rece nedavno, govoreci o tome sto se nisu bolje branili u zadnjim minutama i sto nije pojacao odbaranu (samo ĆIlić usao pred kraj):"NIsam imao nekog brzeg igraca odbrane". Odnosno, nismo ni stvarali ni dovodili specijaliste za odbranu. Mihajlovic, Bahtic, Nikic, Samardzija, Škoro, Bazdarevic, Odovic...Zavidan broj igraca koji su zabijali golove...I to je ono pozitivno iz 1985. i te teške utakmice i jos tezeg poraza koji vrijedi zapamtiti - Zeljeznicar nije klub koji se brani, vec tim koji igra za gol vise. I svi teneri koji dolaze i igraci to moraju da znaju i da budu birani po tom principu...Inace , mada to mnogi, posebno mladji, ne razumiju ili ne vide, sjenka 24. aprila 1985. stoji i dalje nad stadionom i klubom. Jer, ispostavilo se, da je to je bio kraj jedne epopeje.

Poraz je zauvijek ostavio pitanje: sta bi bilo da smo prosli? Ja mislim ovako: VIdeoton je u prvom mecu finala dobio u Madridu Real sa 1:O , čini mi se, a pukao kuci i primio 4 gola. Zeljeznicar je igracki parirao Mađarima, pa ih cak u Sarajevu nadigrao. NIsu mogli da nas brane, a mogli su da prime jos nekoliko komada. Igracki - imali bismo pristojne sanse protiv Reala. Posebno tamo. I bolje nego kuci. Kakve bi to tekme bile! NIkad necemo znati. To je kao kada ti nestane član porodice iznenada i nikada ne saznas kako i zasto. I to je takodje jedan od razloga te sjene koja je nadvijena i cuti nad nama. I bice tu sve dok bude onih koji se sjecaju....

[jestamaji]

37 godina … ko da je juče bilo ….

[jestamaji]

38 ... još malo pa četrdeseta!

[jestamaji]

dočekasmo i četrdesetogodišnjicu … ko da je juče bilo