Post
Postao/la Zhustri » 31 jul 2025, 23:02
Ovog ljeta, bh. klubovi su ponovo potvrdili ono što već godinama vidimo talent postoji, ali manjak kontinuiteta, mentalne stabilnosti i sistemske discipline ih redovno košta iskoraka u Evropi.
Kone su protiv Universitatee Craiova odigrale dva potpuno različita poluvremena. U prvom dijelu izgledali su kao ozbiljna ekipa, kompaktna, disciplinovana, sa jasnom idejom i gardom tima koji zna šta hoće. Međutim, drugo poluvrijeme je donijelo raspad sistema nedostatak koncentracije, loša postavka, pad intenziteta i kao da je neko drugi izašao na teren. To je bilo manjeg intenziteta u prvom meču. Sličan obrazac ponovio se i u revanšu. U oba meča, Sarajevo je bilo veoma ozbiljno 45 minuta, ali u modernom fudbalu to jednostavno nije dovoljno.
Željo je protiv Kopra, paradoksalno, bio bolja ekipa veći dio obje utakmice. Kontrola igre, više posjeda, više izrađenih šansi, ali kao da upadnu u crnu rupu od 10-15 minuta koja ih košta svega dobrog što su napravili. Gubi se fokus, koncentracija pada, a s njom i rezultat. Takve stvari ne smiju se dešavati ekipama koje pretenduju na iskorak. Uzmimo u obzir i činjenicu da je Koper slabije rangirana ekipa od Universitatee, ali ko zna, da je Željo igrao sa Rumunima, a Sarajevo sa Slovencima, možda bi im bolje legli takvi protivnici.
Šira slika pokazuje da su svi naši klubovi žrtve istog problema nedostatka kontinuiteta u igri, fokusa i jasnog cilja na terenu. I kada postoji kvalitet, on se rasipa zbog slabe mentalne pripreme i loše interne discipline. U klubovima koji pretenduju na vrh, svaki igrač mora biti fokusiran od prve do posljednje minute, sa jasnim timskim ciljem. I ne samo to, nego da čitavu sezonu posmatra kao veliki projekat od životnog značaja i da sa tim osjećajem liježe i budi se. Nažalost, kod nas često djeluje da su ciljevi nejasni i da igrači vrlo često odluče da budu pametniji od onih koji im zadaju zadatke.
Poseban problem jeste rukovodstvo klubova, koje vrlo često pokazuje nedosljednost u sprovođenju discipline i hijerarhije. Pojedinci unutar ekipa osjete tu slabost sistema, što otvara prostor za stvaranje "klanova", gubljenje autoriteta i narušavanje jedinstva u svlačionici. Takvi problemi posebno su izraženi u Želji, barem meni tako izgleda. Skoro pa očito postoje unutrašnje podjele koje se reflektuju na terenu kroz lošu komunikaciju, manjak ideje i nepostojanje kontinuiteta i ako nema individualca koji će sretno ili spretno napraviti neki trzaj za buđenje, utakmica na kraju bude nekakva nedorečena, navijači se raduju minimalnoj pobjedi, a često se zaboravi d asu mnoge pobjede ostvarene kroz nekakvu patnju.
Na sve to, treba dodati i stalni pritisak neregularnosti u domaćem prvenstvu. Sudijske lakrdije, zakulisne igre i 'pomoć za zelenim stolom' ne pogađaju samo sportsku pravdu, već utiču i na mentalitet igrača i trenera. Kako očekivati ozbiljnost i kontinuitet kad se liga često odlučuje van terena?
Borac i Zrinjski nominalno djeluju kao stabilnije ekipe, ali to je više rezultat sistemske podrške i privilegije nego neke veće mentalne snage. I pored tog vjetra u leđa, oni ne uspijevaju napraviti značajniju bodovnu razliku u odnosu na "nestabilne" rivale, što dovoljno govori o nivou domaće lige.
Dok se ne riješi mentalitet improvizacije, dok klubovi ne izgrade ozbiljan sistem rada, dok rukovodstva ne pokažu autoritet i dosljednost, i dok igrači ne nauče igrati svih 90 minuta kao tim evropski rezultati će ostati samo sporadične epizode, a ne pravilo.
