Svidjaju mi se oba posta.soccerfan je napisao/la: ↑05 apr 2026, 03:03Potpisujem sveElddar je napisao/la: ↑05 apr 2026, 01:52Joj tek me sad malo popusta euforija (kljucna rijec “malo”), pa da stagod napisem i ja. Hvala Bogu evo drugi put sam docekao ovako nesto, da ti se drzava plasira na Svjetsko yebeno prvenstvo!Sjecam se i tog Kaunasa i 2013.godine i ludila i slavlja i euforije i sta sve ne, ali licni dojam mi je da je ovaj put to jos bilo na nekom vecem, ludjem nivou. Da li zbog samih telefona, drustvenih mreza pa je to sve vise ispraceno itd. ali fakat evo moje licno iskustvo je bilo takvo da te bukvalno prolaze neki osjecaji nevjerice nakon Esmirovog gola da si izbacio Italiju i da ti ides na SP umjesto njih
Sve ok, taj Brazil, Marakana, Messi, Argentina, prvi nas plasman ikad ali ovaj put mi je sve ovo nekako jos draze, ljepse, nadrealnije… neam pojma evo haman me jos drzi a 5 dana proslo od utakmice
Ovo nekako shvatam kao neki svoj licni uspjeh, samo ja znam da sam pratio svaku utakmicu reprezentacije ne znam evo ni sam koliko vec godina, ove stvari cete prepricavati vasoj djeci, unucima itd. itd.
Helem nejse, cestitam Barbarezu, nikad mu Beograd ne mogu zaboraviti i zato mi je jos vise posebno drago zbog njega
Cestitke svim momcima, pocevsi od nase mladosti pa do vjecnog kapitena, ikone, direktora, predsjednika svemira Edina Dzeke
Grupu prolazimo s 1. mjesta, ‘ta će Švica, Kanadu necu ni da spominjem, ljudi se nesto digli a dobit ce tricu hladno.
GAZI BOSNO GAZI
Sto se osjećaja tice, i meni je drugačiji. Ovo osjecam ko neku svoju pobjedu jer sam vjerovao momcima i Barbi od prvog dana i vjerovacuProsli put je nekako bilo lijepo, ali smo ocekivali da cemo se plasirati. Jeste bilo wow prvo prvenstvo al smo nekako znali imam osjecaj. Ovo sad- ovo je ludilo mozga!! Kad pomislim gdje smo bili prije samo dvije godine. Bukvalno na samom dnu. Ostali da nas čupaju sa dna Edin, Seo, Hajradinovic i dosao Barba i mnoštvo djece maltene. Ova repka ima kvalitet, ali ko je to mogao i pomisliti prije par godina da ce ovako brzo dostići ovaj nivo? Ja ni u ludilu. Vjerovao sam da Barba moze posložiti stvari, ali da nas vec u prvim kvalifikacijama odvede na svjetsko ja mislim da to ni oni najoptimističniji nisu ni pomislili. Druga stvar sto ovo čini još ljepšim i posebnijim jeste sto smo svoju djecu uspjeli vratiti domovini i tamo gdje pripadaju. Ova djeca disu jedan za drugog i zive za utakmice reprezentacije. Oni jedva cekaju da dodju ponovo da zaigraju zajedno. Mi to nikad nismo imali. Kao neko ko je proveo rat u BiH pa sad zivi godinama vec van nje, jako dobro znam koliko je tesko vaspitati djecu da vole našu drzavu, da je smatraju svojom i da znaju gdje god da zive da im je to domovina. Pogotovo u gradovima gdje nema puno nasih ljudi i djeca se većinski druže sa djecom drugih kultura. Tako da, ova djeca su ponos BiH i svaka cast roditeljima koji su ih vaspitali da znaju odakle su, a i Spahi i stručnom štabu koji ih je sve vratio tamo gdje pripadaju.
Edin je posebna prica i za mene najveći svih vremena. Kad niko nije htio, ostao je. Ostao je da igra sa djecom. Ostao je da nosi sve njih na grbaci i da im bude oslonac. Ostao je da imaju nekoga na koga da se ugledaju. Ko da Edin nije mogao ko ostali se zaebavati po Dubajiima tokom reprezentativnih pauza. Još onda se covjek za života bio obezbjedio. Ali ne. Ostao je da vrati reprezentaciju tamo gdje pripada. Gledam ga na terenu posle pobjede samo sto ne zaplače. Kod vjecne vatre isto. Gledam njegovog Danija na tribinama i terenu posle tekme dijete nemoze da prestane da place. Nas budući dijamant ako Bog da jer babuka je to na vrijeme vaspitao da zna odakle je. Dani i Una su svo vrijeme kod vjecne vatre gore stajali sa Kerimom i Esmirom i skakutali. To se zove ljubav prema domovini
Super post, pogotovo dio za nasu mladost i mladost koja tek dolazi 
