U rangu Urugvaja iz prajma..? Ne bih rekao. Urugvaj iz prajma sa Suarezom, Cavanijem i Forlanom prema naprijed, u zadnjoj liniji dugogodišnjim kapitenom Atletico Madrida, Godinom, koji je godinama bio među boljim štoperima u Evropi, Garganom koji je držao vezni red Napolija itd. Na kraju krajeva, nisu bezveze bili treći na svijetu.Madal je napisao/la: ↑06 apr 2026, 23:28Jbg ti uzmes ove na dnu spiska za Brazil a la Vranjes. Mislim igraci poput Salihovica u tim godinama i Bicakcica su role igraci koji su sasvim pristojan privjesak vrlo kvalitetnom kosturu tima za koji smo se slozili da je vrhunski.PeppermintSA je napisao/la: ↑06 apr 2026, 22:46Ono je, po mome mišljenju i gledanju fudbala, bila polovna reprezentacija. Bičakčić, Hajrović, Salihović, Vranješ, de ba... sve je to bilo bezveze. Bešić je bio polovnjak, što je njegova kasnija karijera i pokazala. Mujdža je nakon povrede 2012. u Parizu bio, nažalost, gotov igrač.
Kažeš da je ono što smo poslali u Brazil vrhunski. Molim te, vrhunski za šta? Pa ne igraš sam sa sobom. Postoje i druge reprezentacije koje dođu s nekim tamo igračima. Zna se šta je vrhunska reprezentacija. Vrhunska reprezentacija je reprezentacija u kojoj svi igrači igraju u najboljim klubovima na svijetu i koji su među najboljim igračima na svojim pozicijama na svijetu.
Mi smo na tom Mundijalu bili reprezentacija B kategorije, ali bliži C nego A. Za Hrvatsku 2018. se može reći da je bila vrhunska, a onda uporedi njen roster s našim iz 2014. Njeni igrači bili nosioci igre u Realu, Barcelone, Liverpoolu, Interu, Atletico Madridu itd. Sve ispod toga nije vrhunski.
Jos uz to malo i smanji vrijednost Hajrovicu (odveo nas na SP u Zilini) i Besicu (ubio u utakmici s jednom Argentinom). I slazem se nisu dugo opstali niti su vrhunski kvalitet ali ako njih dvojicu s takvim doprinosom reprezentaciji onda malo i smanjimo vrijednost onda sasvim sigurno mozemo reci da smo bili odlicna reprezentacija.
A Hrvatska 2018god po igracima i pripada samoj kremi i eliti fudbala rame uz rame sa Francuskom, Spanijom i tom klapom sto su na kraju krajeva i rezultatima pokazali.
Mi smo 2014 bili medju najboljima nakon tih monstruoznih reprezentacija. Ne da mi se traziti kakvi su tad bili ali ono u igrackom rangu Urugvaja iz prajma, Kolumbije, Čilea i slicnih. Od nekih i bolji, od nekih slabiji. I totalno smo underachivali. Fina je konverzacija pa bi evo volio da mi navedes od koga smo to sve bili losiji ako gledamo igracki i popunjenost na pozicijama a sto da ne i igrom tada ako izuzmemo one najbolje (zna se ko su da ih ne nabrajam sve)
Što se Čilea tiče, potpuno neuporedive reprezentacije. U ovakvim razgovorima se ne smije zanemariti profil igrača koji igraju u nekoj reprezentaciji. 2014. smo bili, mogu slobodno reći, najsporija reprezentacija na prvenstvu. Reprezentacija sastavljena od tempaša, dizelaša koji lopte nisu mogli osvojiti. Na kraju krajeva, razlog zbog kojeg ta generacija nije pravila rezultate je upravo to. Vezni red Misimović-Pjanić-Medjunjanin može se lijepo dodavati, ali će u 10 utakmica protiv ozbiljnih protivnika izgubiti 8 puta, što na kraju krajeva statistika i pokazuje. Na tom prvenstvu smo, kao i godinama prije i godinama poslije, igrali bez modernih krila, nismo imali NI JEDNOG JEDINOG igrača koji je pravio višak 1 na 1, a bez toga nema ni rezultata. Manchester City se godinu i po dana raspadao nakon odlaska De Bruynea jer nisu mogli pronaći zamjenu za igrača koji višak pravi jedan na jedan. Pjanić, Medunjanin, Višća, Ibišević, Salihović i Lulić su u zajedno u životu nekog predriblari dvaput. Miske možda triput. Hoću reći, takva reprzentacija koja je užasno sklopljena, u kojoj se ponavljaju isti profili igrača koje je moderni fudbal pregazio nije i ne može biti vrhunska. E sad, ovo je bio duži uvod. Čile, kojeg spominješ, taj problem nije imao. Pored svjetskih zvijezda poput Alexis Sancheza i Arturo Vidala, ekipa im je bila sastavljena od modernih, trkački vrhunskih fudbalera. Brdo ih je igralo klupski fudbal po južnoj Americi što možda nama ne znači puno, ali nisu bezveze u tom periodu dvaput osvajali Copa America, i to protiv Argentine s Messijem.
Naša reprezentacija 2014. je bila negdje u rangu Grčke ili Austrije danas, poimenično slabija od naprimjer Švicarske sa Šaćirijem, Xhakom, Mehmedijem, Džemailijem, Inlerom, Rodriguezom Itd., što na kraju krajeva pokazuje niz Švicarake na velikim takmičenjiima, dok smo mi hladili muda kući. Premda, ruku na srce, mislim da kvalitativno nisu bili puno ispred nas.
Postoji razlog zašto je ta generacija od 4 kvalifikacionih ciklusa uspjela da se plasira samo jednom (2010, 2012, 2014, 2016) - nedovoljan kvalitet jer kvalitet u fudbal na kraju krajeva ispliva ili ne ispliva. Hrvatsku nema ko nije vodio. I Čačić, i Štimac, i Niko Kovač, i Bilić, i prije toga Otto Barić i Cico Kranjčar, sada ih vodi Dalić - neki od njih su dobri treneri, neki su se ugasili kao sijalice, neki evo danas rade u našoj ligi, no Hrvatska je uvijek igrala velika takmičenja. Odigra očajne kvalifikacije, kiksa više puta, kao nosilac završi u baražu, ali kad dođe stani-pani, pregazi kao plitak potok tu posljednju stepenicu. Evo sada Talijani kmeče - ne valja Gattuso, ne valja predsjednik Saveza, ne valja trava u Zenici, sistem kvalifikacija, igrači ne igraju srcem, nemaju muda, atmosfera ne valja, u svlačionici vlada klubaštvo blah blah blah. No kad povuces liniju, ako se tri put zaredom ne plasiraš, prosto nemaš kvalitet.
Po mom mišljenju i viđenju fudbala mi sad imamo kvalitet, premda je ovo još uvijek reprezentacija u stvaranju. Alajbegović i Bajraktarević su najbolja krila koja smo ikad imali u reprzentaciji. Zašto? JER PRAVE VIŠAK jedan na jedan. Porediti njih sa Lulićem je kao porediti Ferrari sa Spačekom, da citiram Hadžibegića. Muharemović je po meni već sad najbolji štoper koji je igrao za našu reprzentaciju jer momak ima sve: brzinu, zatvaranje, skok igru, uklizivanje, pas igru, okretanje strane, fantastičnu lijevu nogu, iznošenje lopte. Pogledas highlightse protiv Italije i shvatiš zašto će sigurno, ali sigurno završiti u nekom Unitedu ili Cityju. Dedić je već sad bolji od raznoraznih mujdži, vršajevića i co. Hem u 23. godini već igra za klub poput Benfice u LŠ pod Murinjom, hem ima sve karakteristike vrhunskog beka - i defanzivna i ofanzivna svojstva, i brzinu, i igru u polju. I da sad ne idem dalje poimenično. Profilom, načinom na koji je za sad složena ova reprezentacija, premda je, kako rekoh, još uvijek u izgradnji, ona prosto bolja, ozbiljnija, konkurentnija. Kada se smjena generacija dovrši, tek ćemo govoriti o zaista vrhunskoj reprezentaciji. I da, ondašnji vezni red jeste bio kvalitetniji nego ovaj - ali samo u fazi imanja lopte. Fudbal se igra u dva pravca. Opet ponavljam, ako odigraš 4 ili 5 kvalifikacionih ciklusa i samo se jednom plasiraš, nisi dovoljno kvalitetan.
