Post
Postao/la dubrava » 12 okt 2011, 16:09
Mislio sam da su Turci nositelji, al eto, ispade drukčije. Dajte njih, da se vrate neki stari dugovi...
Što se tiče ovih kvalifikacija za EP 2012, ovaj dosadašnji "uspjeh", osvojeno 2.mjesto je neuspjeh. I ja, koji sam kritičan prema reprezentaciji, kad sam vidio grupu u kojoj smo smješteni mislio sam da ćemo se, pa relativno lako, obračunati sa svakom ekipom. A došlo je do podbačaja. Za to odgovornost treba snositi i izbornik, ali i Savez. Iako sam dosad branio Bilića, poslije ovih dodatnih kvalifikacija bi trebao otići, bez obzira i da dođe do prolaza na EP. Hvala mu na svemu, na svim radostima koje na je donio, na ponižavanju engleske, na plasmanu na EP, na pobjedama protiv Argentine, Njemačke, Italije, na četrvtfinalu itd itd.. Ali, očito je da je došlo do zasićenja, kolko god to pojedini negirali, i igrači i sam trener.. U mjestu se ne može više stajati, nego treba ići naprijed. Igrački temelj, sama baza je tu, samo je potreban vođa..
Oke, bilo je tu i ozljeda, i nesreća i pehova, ali na kraju krajeva, ovakav, skoro pa konačni, ishod je negativan. Naravno, hrvatski narod je uvijek željan uspjeha i uvijek je nekako "gladan", a nekad se treba pomiriti sa činjenicom da u ovim, a ni prošlim kvalifikacijama, nismo bili pravi. Nije bilo te kreativne igre, lepršavosti.. Al eto, i takvi smo, šepavi, došli do tih dodatnih..
Što se tiče ovih sad dodatnih kvalifikacija, ja sam optimist, pa da ne znam s kim da se igra.. Hrvatska (bez obzira tko ju vodi) najbolje partije pruža protiv najboljih. Zato bih najviše volio Turke, jer sam nekako dojma da su oni od ova 4 nenositelja nekako najkvalitetniji..
Bosnu ne želim iz svih dosada nabrojanih nenogometnih razloga. Jer znam da će uvijek biti idiota i na jednoj i na drugoj strani, koji će potpirivati mržnju i nesnošljivost. A što se tiče terena, tu se može samo hipotetski govoriti..
Meni samo nije jasno, zašto Bilić ne daje priliku Klasniću. Pa šta je taj čovjek njemu zgriješio pa ne igra.. I kolko nam vrijedi jedan Olić...eh..eh..
"Stvarna veličina kluba ne mjeri se trenutnim rezultatima, trofejima ili novcem, nego time koliko ga ljudi doživljava kao svoj – kao nešto bitno u svojim životima"