
Mostar (RTM) - Rijetki su fudbaleri poput njega koji odišu besprijekornom inteligencijom kako na terenu tako i izvan njega. Lakoća driblinga, sjajan pas i pregled igre, odličan udarac samo su neki od aduta Amera Osmanagića, novog plejmejkera Veleža.
Fudbalsku abecedu je naučio u Tuzli, kod Ešrefa Mujezinovića, potom potpisao za slavni Partizan, gdje je bio kapiten i vođa tima za koji su igrale neke, danas velike zvijezde evropskog fudbala, da bi, kako kaže, sebe pronašao u Mostaru, gdje sa Veležom krči put ka Evropi, te možda prvoj tituli prvaka u historiji kluba.
„Na prvi trening sam otišao sa samo pet godina. Bila je 1994. godina, rat je još uvijek harao našom zemljom. Trenirao sam u OFK-u iz Tuzle, jer usljed ratnih dejstava Sloboda uopšte nije imala omladinske kategorije. Godinu dana kasnije sam postao član Slobode. Trener mi je od tada pa sve do odlaska u Partizan bio Ešref Mujezinović. Osim mene, dio te ekipe od današnjih fudbalera Slobode bio je samo Almir Bekić".
Kako je došlo do potpisa za Partizan?
- Partizan ima skaute u gotovo svim krajevima ex-Jugoslavije. Jedan od njih me zapazio na turniru u Kruševcu, gdje sam igrao za Slobodu. Zanimljivo je da ja uopšte nisam znao da su oni nakon tog turnira nastavili pratiti moje igre. Turnir se igrao u augustu 2001., a ja sam za Partizan potpisao tek u oktobru naredne godine.
Kako ste se osjećali po dolasku u Beograd, s obzirom da ste tada imali svega 13 godina?
- Kada je stigla ponuda Partizana i kada je po mene u Tuzlu došao direktor kluba Nenad Bjeković, bio sam presretan i počašćen, želio sam pod svaku cijenu otići u Beograd. U glavi mi je bio samo fudbal, nisam razmišljao o tamnim stranama Beograda i samačkog života jednog trinaestogodišnjaka. Ipak, čovjek se na sve navikne pa je tako bilo i sa mnom. Moram takođe da kažem da od prvog dana mog boravka u Beogradu nisam imao nikakvih problema zbog svog imena i prezimena. Nakon samo tri mjeseca igranja za pionirski tim Partizana, postao sam kapiten i vođa ekipe i kapitensku traku sam nosio sve do kraja juniorskog staža.
Možete li napraviti usporedbu uslova koje imaju dječaci u Partizanu i recimo u Slobodi ili Veležu ili nekom od naših klubova?
- Razlika je ogromna. Partizan je sigurno po organizaciji i po još mnogo čemu ubjedljivo ispred svih ostalih klubova u bivšoj državi. Nakon odlaska Mateje Kežmana iz Partizana u PSV, te još par transfera koje su tada napravili čelnici Partizna, klub je izgradio veliki savremeni kompleks za omladinski pogon u Zemunelu. Tu su uslovi fenomenalni.
Bili ste kapiten Stevanu Jovetiću, danas udarnoj igli Fiorentine...
- Stevan je dobar momak i još bolji fudbaler. I danas, kada je na vrhuncu nije se nimalo promijenio. Redovno se čujemo i sretan sam zbog njegovog uspona. Osim njega, dio te generacije Partizana bili su Gulan, koji danas igra za Minhen 1860, te mladi reprezentativci Srbije, Živković i Tomić. Od 2003. do 2008., svake sezone smo osvajali duplu krunu u omladinskom prvenstvu Srbije. Sa klupe nas je predvodio današnji selektor U-21 tima Srbije, Slobodan Krčmarević, kojemu dugujem veliku zahvalnost za sve što sam do sad postigao u svojoj karijeri. Radi se o vrhunskom stručnjaku i veoma dobrom čovjeku.
Sa 18 godina ste potpisali profesionalni ugovor sa "crno-belima", ali pravu priliku na JNA niste dobili...
- Da, ugovor na pet godina, a na trening prvog tima su me poslali još kao mlađeg kadeta, i to na insistiranje Jirgena Robera, koji je tada bio trener.
U tom periodu ste imali privilegiju da svlačionicu dijelite sa nekoliko vrhunskih Svjetskih asova...
- Partizan je tada bio veoma jak. Sezonu ranije su nastupili u grupnoj fazi Lige prvaka. Imao sam čast da treniram skupa sa Zoranom Mirkovićem, Sašom Ilićem, Ivicom Kraljem, Nišom Sveljićem, Branimirom Bajićem, Dankom Lazovićem...
Je li neko od pobrojanih na Vas ostavio poseban utisak?
- Saša Ilić je najbolji igrač s kojim sam igrao. Nije slučajno danas jedan od najboljih igrača austrijskog Salsburga. Također, golman Ivica Kralj je sportska i ljudska veličina, sjajan čovjek.
Jednu sezonu ste proveli na pozajmici u Teloptiku...
- Teloptik je filijala Partizana. Na posudbu sam tamo otišao skupa sa Nemanjom Tomićem. Osim Teloptika jednu sezonu sam igrao i na Karaburmi, za OFK Beograd. Tamo sam imao u početku nesreću da me trenira Mihajlo Ivanović. U pripremnom periodu sam bio konstantno starter, da bi pred start prvenstva, iz samo njemu poznatih razloga, ispao iz ekipe i više vremena provodio na klupi. Na sreću, nakon njega je došao Simo Krunić, kod kojega sam bio standardan.
Ipak, na kraju ste se vratili u domovinu, i to u Velež...
- Trener iz mlade reprezentacije, Abdulah Ibraković mi je predočio ciljeve i ambicije Veleža u ovoj sezoni, te trenutno stanje u klubu i gradu. Kada sam došao shvatio sam da je bio u pravu i da je Velež u ovom momentu jedan od najorganizovanijih klubova u BiH. Niti jednog trena nisam zažalio što sam došao u Velež.
Vaše igre u prva dva kola navijače "rođenih" nisu ostavile ravnodušnim... -
Nikada nisam imao ambicije i nadahnuće, te želju za dokazivanjem kao što je imam sad. Imamo snažan i moćan tim, koji će sigurno sezonu završiti među prve četiri ekipe. U Evropu ne sumnjam, a ni titula nije nedostižna.
Prošli ste sve reprezentativne selekcije, danas ste dio U-21 nacionalnog tima...
- Igrao sam sve cikluse za kadetsku i juniorsku reprezentaciju.
Trenutno sam dio mlade reprezentacije. Koji je selektor na Vas ostavio poseban dojam?
- Bez razmišljanja, Velimir Stojnić. Svoje vrijednosti dokazuje i danas vodeći Borac - kazao je Amer Osmanagić za "San Sport".
O "zmajevima"
- Nema se tu šta reći. Molim Boga da zaigramo na Svjetskom prvenstvu. Moj san je jednog dana biti dio A selekcije, kaže.
Mlada loša na startu
Mlada reprezentacija je loše krenula u novi kvalifikacioni ciklus... - Nadam se da je to bila samo trenutna slabost. Vjerujem da i za mladu reprezentaciju dolaze bolji dani. Već u narednim mečevima moramo dokazati da je Luksemburg bio samo loš dan i dobrim rezultatima ispraviti taj poraz - kaže Osmanagić. (San.ba)