U odnosu na izdanje protiv Sirokog, Slavija dosta blijeda juce. Par polusansi je sve sto smo pokazali protiv, ne bas sjajnog, Zelje. Nije Zeljo bio toliko jak, koliko smo mi bili slabi. Ne kontam da Rada pokusava sa Lemezom na poziciji veznog, tako da u jednom trenutku nas vezni red cine stoper i bek. Perisic ne bi smio igrati beka, bez obzira sto je brz, jednostavno fali u sredini. Mamic u startnih 11 je dilema za sve, kao i Oglecevac na klupi-po meni, bolji i od Mamica i od Pusare. Sjedio sam iznad "tvrdog zapada" (dio iznad protivnicke klupe gdje sjede bivsi igraci,povrijedjeni igraci

nekadasnje vodje navijaca, likovi koji prate slaviju godinama) i u razgovoru sa njima saznao dosta stvari o stanju u klubu. Nije me bilo jedno vrijeme u zemlji i neprijatno sam iznenadjen stanjem u klubu. Kad se izdaleka prati, to sve izgleda smislenije i organizovanije, a kad covjek udje u sustinu vidi da sve funkcionise na entuziazmu par pojedinaca i poluamaterskim uslovima za rad.
Pozitivna stvar-atmosfera na stadionu. Na zapadu pola FK Sarajevo, igraci Zelje i nijednog incidenta, cak vise, dosta dobre zajebancije("Dinooooooo, igraci ti se drogiraju" -"znam ja to bolje od vas"). Manijaci u nesto manjem broju nego inace, bodrili svoj tim bez ijednog incidenta, obiljezja koje bi moglo nekoga uvrijediti, pirotehnike. Samo pjesma svom klubu i sporadicno prozivanje sarajeva, Husrefa, hordi

. Mozda je to sto domacih navijaca nije bilo (ako je to razlog sjajne atmosfere apelujem na komitete da zabrani domace navijace na stadionima, a ne gostovanja

), ali uzivam u ovakvoj atmosferi i zivim za dan kad ce svi stadioni u BiH biti mjesto, gdje ce najbrojniji biti ljubitelji i poznavaoci fudbala.