Nešto čovjek razmišlja nasamo i skontaš da jedan Ibrahimović bi dao tone zlata i pare koje je zaradio da svoju karijeru zaokruži SP u Brazilu. Kako bi on tek ujedao, trčao i ganjao loptu, a naš Džeko šetka se, pušta protivničke igrače i šta sve ne. Da se samo trudio ko u City-u, da na Instagramu umjesto Selfia sa haverima i čudesa okači slike žuljeva na nogama, poderanih koljena, prljavih trenerki niko mu ne bi ni A rekao. Ali šta ćeš milioni se u City-u zarađuju, šetka se po klubovima, radi šta hoće, diže se revolucija i pobuna radi Ibričića. Može mu se Bog mu je dao i neka je, neka je on nama živ i zdrav još puno godina da uživa, putuje, slika se, ali od mene nema više respekta i ljubavi prema Dijamantu. Dok se on kezi i zahebava po terenu ljudi iz Maglaja, Topčić-Polja i drugih poplavljenih područja nemaju krova nad glavom, sve uništeno, ali i dalje ima snage i duha da uzme produžni od komšije da na starom TV ( ako ga je uspio spasiti) pogleda tog istog Džeku i kaže: " Nek meni igra BiH u Brazilu, sve se da popraviti". E zato je Džeko izgubio kredit i respect od mene, dede i nane su od penzije odvajale svaku marku da se "počaste" uz SP i našeg Džeku. Ljudi dizali kredite odvajali od usta da odu do Brazila, skupljali i štekali godinama i onda ti pojedinac uz havere pokvari čejf. Ljudi su godišnje odmore prilagodili SP da pogledaju na miru tekme, nije bitno više ni što će Ramazan za manje od 7 dana, valja postiti po vrućini, sve se može samo da mi vidimo Bosnu i našeg Dijamanta u Brazilu. A kako nam je on vratio vidjeli smo sve.
I što je najveća tuga mi nismo svjesni još svega šta nam se desilo. Ali za 5-10 god. ćemo se za glavu shvatati da smo možda mogli sa ovom generacijom igrača da ponovimo uspjeh Hrvata 98. Niko me ne može ubijediti sa onakvom igrom kroz kvalifikacije ( Džeko je bio nosilac istih sami ste rekli danas ) i u prijateljskim tekmama protiv Obale i Mexica da ne bi daleko dogurali. Ali eto pojedinci shebaše sve što se godinama gradilo radi nekog lijevog igrača koji nije trebao da ide na SP.
E moj Edine do Nigerije sam te volio ko rođenog brata, poslije nje za mene ne postojiš.
