I moram još jedan post,ne može sve stati
Mi,klub slavne i lijepe prošlosti,šta smo napravili nakon 1991-e?
E sad,od tada je prošlo 23-24 godine.Dakle,onaj ko je rođen npr. 1984 g.,njemu je sada 30 godina!Pola života proživio,ne sjeća se Veleža iz ex YU lige,eventualno nešto kroz maglu.Da ne govorim o ovim momcima koji imaju 19,20 pa i 25 godina.Kakav je na njih utisak ostavio Velež?Prosječnost i ispod toga,klošari i profiteri oko i u klubu,to je njima Velež.Imaju usađenu ljubav prema Mostarskom divu ali za svog života su se malo radovali a puno tugovali s Veležom.U isto vrijeme njihovi vršnjaci koji navijaju za Sarajevo,Želju pa i Čelik su imali razloga za radovanje,slavili su pobjete,titule,putovali s klubom po Evropi.Tu su i Široki i zrinski kojima je Premijer liga zlatna era.Mladost iz tadašnje Lištice je bila u nižem rangu,bez ikakvih rezultata,zrinski nije ni postojao.Mi koji smo rođeni 70-ih barem se sjećamo Veleža koji je bio pojam,imamo uspomene.Ova novija generacija nema ništa.Imali su polufinale kupa,i povratak u Premijer ligu,to je to.Za 20 i kusur godina!Nama trebaju rezultati,treba nam konstanta i
pozitivna vibracija,da bi vratili ljude.Pustite šuplju,treba biti tu i kad je loše.Može biti jedna loša utakmica,može biti i jedna loša sezona ali dvije decenije su previše.Umori se čovjek čekajući.Mnogi bi se davno ugasili da su na našem mjestu.Ova sezona bi trebala biti prekretnica.Zbog toga i sanjam izlazak Veleža u Evropu,da svi vide koju mi armiju navijača,simpatizera imamo.Bilo bi nas 5.000 u Trondheimu ili Grazu,nebitno.Probudili bi se spavači,probudila bi se toliko važna euforija.Koliko su ljudi gladni uspjeha,pobjeda i radovanja najbolje se moglo vidjeti kad smo bili u federalnoj,strašnu smo podršku imali.Dakle,trebaju rezultati!
Mi nismo Brotnjo,Kiseljak,Đerzelez,Leotar,Iskra ili Modriča da padnemo na samo dno,niti ćemo ikad tu biti.A od ovih navedenih,yebemu,neki su bili prvaci.
Rezultati nam trebaju,samo rezultati.Golovaaaa,golovaaaa
Usotalom,prije par mjeseci smo vidjeli kad je reprezentacija bila u Brazilu,kako je to izgledalo.Strašna atmosfera,možda i najžešća u cijeloj BiH,i staro i mlado,sve je disalo kao jedan.Jeza me prođe kad se sjetim tih dana.I danas su u nekim ulicama zastave,na nekim kućama,čekajući nove radosti.
E,to se čeka,jer ti ljudi koji vole BiH,vole i Velež samo ih treba trgnuti.