Post
Postao/la _dreamer_ » 19 jan 2015, 14:13
Nisam neki vrsni poznavalac rukometa, ali dozvolit' cu si da prokomentarisem tekmu protiv Austrije sa svog ugla:
Moje misljenje je da su Austrijanci u tekmi pokazali ipak znatno vise i da ovaj rezultat to donekle i maskira. Nekako bi mi realno bilo da je zavrsilo na nekih minus 5.
Mi smo prvo poluvrijeme odigrali sjajnu odbranu, ali mislim da bi i tada bili u minusu da nije bilo raspolozenog Burica koji je skinuo nekoliko zicera. U napadu je proslo par finih akcija na Burica, ali vidjelo se i tada da se dosta mucimo u napadu.
U drugom poluvremenu je ta kilavost u napadu otisla na jedan novi nivo, Austrijanci su nas procitali i nakon sto nije skoro nista preko pivota prolazilo, nasi su poceli isforsirano sutati sto je onda bio poprilicno lak plijen za njihovog golmana. Ispade da je lik odigrao fenomenalnu utakmicu, ali po meni je Buric bio bolji, momak je skinuo par nevjerovatnih zicera...
Strasno je da ne znamo baciti kontru. Mnogi navode kako mi nismo kontraska ekipa, jer imamo trome igrace. To vjerovatno jeste tacno, ali tromost nema veze s greskama koje su se nama na utakmicama desavale. Valjda ja znam koliko mi saigrac brzo trci i znam kakvu mu loptu mogu baciti. Svaka bacena lopta je bila prejaka, neke su cini mi se direkno i u aut otisle. To je nedopustivo i dobro je neki momak napisao - dzaba ti jaka odbrana ako to ne znas kapitalizirati.
Prce... Covjek je nespreman i po meni jako lose izgleda na terenu. Pokusava se na silu s njim, ali se vidi da mu ne ide. Imao je par glupih gresaka, cak bih rekao da je na momente unosio nesigurnost... Znam da je on nas ponajbolji igrac, ali to je samo onda kada je u formi. Ne bih ga forsirao ako ne moze donijeti ono sto se od njega ocekuje...
Protiv Makedonije ne znam sta da ocekujem, svakako ne pratim ovaj sport, ali citajuci vase komentare bi se reklo da cemo vjerovatno danas oko 7 h imati 2 poraza.
When I was a boy of 14, my father was so ignorant I could hardly stand to have the old man around. But when I got to be 21, I was astonished at how much the old man had learned in seven years. (Mark Twain)